Granice prihvatljivog u trgovinskim politikama
Vodeće trgovinske sile sve češće pribegavaju unilateralnim potezima za zaštitu svojih interesa. Kad bismo se bar složili da nije lepo osiromašiti suseda.
Vodeće trgovinske sile sve češće pribegavaju unilateralnim potezima za zaštitu svojih interesa. Kad bismo se bar složili da nije lepo osiromašiti suseda.
Iz arhive, 2016: Sve je duži spisak onih koji se dive nesputanoj drskosti novih lidera. Trump je postao predsednik SAD jer je Amerikancima jasno stavio do znanja da će biti upravo onakav vođa kakvog žele.
Dan primirja u Prvom svetskom ratu – Stihovi koje je Stanislav Vinaver, jedan od 1300 kaplara, napisao o učešću đaka u ovom ratu. Ova pesma je urezana i kao epitaf na njegovom grobu.
Predsednik nam je pokazao dve fotografije sebe i time se završilo javno pokazivanje tronutosti krvoprolićem. Žrtve će biti ostavljene da počivaju u nemiru slučajno preživelih stanovnika Srbije.
Razočarani gledaoci novog Džokera u Americi su izglasali svog klovna, željno iščekujući orgiju iskupljujućeg nasilja. U Srbiji još nije kasno za političko organizovanje i artikulaciju nezadovoljstva.
Teorije zavere su tu da očiste život od slučajnosti i obnove osećanje svrhe u civilizaciji bez plana i pravca. U Trampovoj Americi tehnološki napredak stoji uporedo s verovanjem u demonske moći.
Kao što je Tramp Netanjahuov brat blizanac, tako je Kamala Haris bliznakinja Benija Ganca i Jaira Lapida. Nepokolebljivi osmeh, zanosni šarm i poštenje iza kojih ne stoji ništa.
Hoće li interesi krupnog kapitala i konsultanti koji kontrolišu Demokratsku stranku naučiti lekciju iz ove propale kampanje? Hoće li razumeti političku otuđenost desetina miliona Amerikanaca?
Siledžije na ulici Novog Sada nisu bili policajci pre pokazivanja značke. I kad su je pokazali nisu prestali da budu siledžije, ali su dobili službeno pokriće post festum. Ješić to nije mogao da zna.
Dodik je elaborirao ono što je Informer kratko izložio na billboardu: „Trampe Srbine“. U njemu vide novoga Miloševića koji će sad sve preko noći riješiti. Javna adoracija obuzela je i ostale u regiji.
Posle nesreće u Novom Sadu, jedino sigurno znamo da u Srbiji ne postoji kompetentna, pouzdana i nezavisna kontrola za bilo šta, pa i za obnovu železničkih stanica ili kopanje litijuma.
Vučić nije okupirao samo institucije, on je okupirao i ulicu. U takvoj situaciji, guranje političkih stranaka na marginu (građanskih) protesta može da izazove kontraefekte.
U našem klimatski poremećenom dobu, umesto odlučnosti da se nešto preduzme, ophrvani smo ravnodušnošću. Takve stvari se dešavaju, neko drugi je odgovoran, neko drugi će nešto preduzeti.
Zakon izričito predviđa da su policajci bez uniformi dužni da se predstave pokazivanjem službene značke i legitimacije. Samo izuzetno će na svoj status upozoriti rečju „Policija“.
Ključ za pobedu na američkim izborima iskovali su Ilon Mask, Džef Bezos i Mark Cukerberg, u grotlu Silicijumske doline. Proces je započet proizvodnjom nove vrste glasača na društvenim mrežama.
Iz arhive, 2015: Buditi se svakog jutra sa pomišlju na Trumpa koji obećava da će duž granice sa Meksikom izgraditi najduži zid posle Velikog kineskog i da će deportovati više ljudi nego Staljin i Hitler.
Predavanje u Beogradu – Savremenu politiku oblikuju dva apokaliptična diskursa. Na levici je to klima. Na desnici, demografska imaginacija: ne poslednji čovek, već poslednji Bugarin, Srbin, belac.
Čime se bavi predsednik zemlje u kojoj je poginulo 14 ljudi? Visi na društvenim mrežama, psuje neistomišljenike, šušti papirima koji su za ostale tajna i viče „koja korupcija, lažove jedan“.
Posle godinu dana prinudnog boravka u Srbiji zbog odlučivanja o zahtevu za izručenje Lukašenkovom režimu, beloruski reditelj i aktivista se javio iz Berlina kao slobodan čovek.
Kad građane naziva „svetinom“, premijer Miloš Vučević se drži jedne drevne tradicije, koja je svoju jasnu formulaciju dobila povodom Četvrtog hatišerifa, poznatog i kao Turski ustav.
Gubljenje nade, osećaj izdaje i razočaranja u sunarodnike – to je dobar opis puta koji je prevalila Amerika. Tragedija je u tome što se to neće promeniti, šta god da se dogodi na ovim izborima.
Znam da se milioni Amerikanaca ne slažu sa stavovima Bidena i Harris o užasnom ratu u Gazi. Ja sam jedan od njih. Ali nemamo pravo da se zbog toga ne pojavimo na biralištima. Trump mora biti poražen.
Vučić je ključna figura u poduhvatu formatiranja društva u Srbiji na niskim ljudskim porivima; pre svih, na pohlepi i neznanju. Kriterijumi za povlašćen društveni položaj su odanost i ulizištvo.
Svejedno je ko se od njih skida s funkcije i ko se na nju penje. Jer, to je uvek jedno te isto, ko god da je od njih na funkciji. Vesićeva ostavka ne otvara vrata za istragu nego ih treskom zatvara.
U pokušaju da izbegnu drugi Trampov mandat, političke i medijske elite jure da osmisle nove fantazije o spasenju. Ali američki izbori više ne bude sentimentalnu nadu u ostatku sveta.
Tramp ispaljuje na Kamalu Haris poznate projektile seksističkih uvreda: zlobna, glupa, lažljiva, luda, „mentalni invalid“. Ima tu nečeg iz dubina političke mizoginije: užasavanje od žene na vlasti.
Dida je rekao: „Znaš šta ja ne kužin, unukiću? Zašto samo Amerikanci biraju američkog presjednika? On odlučuje di će se započet neki rat, di će završit, kome će se udrit samkcije, kome neće.“
Nisu ti životi izgubljeni, a nebrojeni drugi uništeni, zato što su ljudi bili na pogrešnom mestu u pogrešno vreme. Tragedija se desila zato što vlast postavlja pogrešne ljude na pogrešna mesta.
Slutnje da tek slede nova rušenja i zločini ostvarene su pod strehom železničke stanice u Novom Sadu. Žalimo za onima koji su nedužni stradali pod ruševinama skupe i loše građevine.
Učesnici američke debate o fašizmu se slažu da Tramp mora biti zaustavljen. Ali svađe oko sporne reči na slovo F gurnule su levičare i liberale u destruktivne međusobne obračune.
Nemoćan da se odupre, Beograd se predao osvajačima jer nije imao i nema podršku Beograđana. Srpska opozicija nema ideju kako da brani Beograd, kao i bilo šta drugo što je pred padom.