Odgovornost i moć
Tvrdnja o velikoj moći i velikoj odgovornosti utvrđuje sliku o političaru kao tragičkom heroju, koji mora da čini strašne stvari zarad dobrobiti nacije, a na štetu spasenja sopstvene duše.
Tvrdnja o velikoj moći i velikoj odgovornosti utvrđuje sliku o političaru kao tragičkom heroju, koji mora da čini strašne stvari zarad dobrobiti nacije, a na štetu spasenja sopstvene duše.
Vučić će nas, izgleda, ponovo zatvoriti. Ako se ne uozbiljimo, kaže, on će „insistirati na teškim merama“. Dobro su nam poznate njegove teške mere, jer je svaka teška – po naš život.
Kada joj Vučić kaže – budi smešna, Korona šeni. Kada joj kaže da bude opasna, Korona podivlja. Onda joj on kaže, smiri se, i ona se smiri. Onda je pusti s lanca i kaže – sada besni.
Kršenje epidemioloških protokola, treniranje strogoće, pretnje otkazima – to nije pomoglo medicinskim i drugim radnicima. Za (neminovno?) novo vanredno stanje treba se pripremiti drugačije.
Nekoliko sati iza izbora vratio se potpukovnik Predrag Kon. Čovek je posle teške tromesečne tuče sa virusom koristio zasluženi odmor i okončao ga taman kad je bolest počela da se vraća.
Odlomak iz knjige Stefa Jansena: Ljudi na Dobrinji su išli na posao, pohađali nastavu u školi ili na univerzitetu, spavali, telefonirali ili bili na internetu, kuvali, jeli, čistili sneg, gledali fudbal, kafenisali…
Iako je moralna odgovornost za neetičko postupanje lekara neupitna, naš pravni sistem prepoznaje i druge oblike odgovornosti, koje sa sobom povlače opipljive i ovozemaljske sankcije.
Možda će rušenje spomenika pomoći SAD da prevladaju vekove rasizma. Ali spomenika ima na hiljade. Neki su već uklonjeni, drugi dremaju na svom mestu. Samo neka nastave da spavaju…
AUDIO – Ruska Duma ratifikovala je juče sporazum kojim će Srbiji biti vraćena stranica Miroslavljevog jevanđelja, a Srbija će zauzvrat dati slike Nikolaja Reriha. Razgovor vodi Svetlana Lukić.
Zbog čega naprednjačka vlast ne smeta nezaposlenima, ni mnogima koji imaju povremene i privremene poslove, pa ni brojnim ljudima koji žive u pravom, najcrnjem siromaštvu?
600.000 zaraženih nisu sprečili Putina da danas održi vojnu paradu. Na pustom Crvenom trgu uz njega sedi i naš predsednik. Sledi odlomak iz knjige „Napred, u prošlost“.
Na ovogodišnjem konkursu za dodelu sredstava prikupljenih po osnovu odlaganja krivičnog gonjenja nije finansiran nijedan projekat podrške ženama žrtvama nasilja, niti žrtvama krivičnih dela.
Osma je godina od kako su nam naprednjaci obećali poštenu i uspešnu Srbiju. Konačno su objavili plan kako će to ostvariti, na sajtu ministarstva rada, pod rubrikom „ostali dokumenti“.
U SAD se ruše spomenici ljudima koji su podržavali ropstvo. Ni državice nikle na području Jugoslavije nisu bile pošteđene rušenja spomenika…
Nisam mogao da utvrdim ništa određeno ali bio sam siguran kako više nemam isti izraz lica kao ranije. U ogledalu je, naime, bila neka druga osoba koja je, začuđena, buljila u mene.
Nisam tvrdio da bojkot nema cilj, kako mi Dinić pripisuje, već da je, u biti, cilj teško postići bojkotom (kako od strane samih birača, tako i od političkih aktera u užem smislu) koji nije masovan.
Kolaborantskoj opoziciji je obećano da će preći cenzus. Onda joj je režim poslao poruku: nema glasova za vas. Da bi stiglo razrešenje: ipak ćete biti vlast po milosti gazde od Srbije.
Metnuo sam u ranac polomljeni baget, flašicu vode, duks i potkošulju za presvlačenje ako se oznojim ispod junske novembarske kiše. Bonžitu za vraćanje snage ako je usput izgubim…
Šta će biti s kućom znamo iz Maratonaca. Šta će biti sa Srbijom nećemo znati ni posle izbora. Nećemo znati ni na Vidovdan kada se, kako reče predsednik, sve bolje vidi.
Od kad su utihnule i šerpe i aplauzi, i ljudi tonu u sve dublji mûk i tajac. Pogledajte ih kako stisnutih vilica, s maskom na nosu, pod bradom, oko jednog uveta ili ruke, koračaju ulicom bez zvuka.
Možda je Srđan Milošević u pravu i možda su beli listići bolja strategija. Ali sada smo već u situaciji u kojoj to više nije bitno i u kojoj je jedini ispravan izbor podržati bojkot kao znak solidarnosti.
Osim vladajuće, stranke u Srbiji su nešto između nevladine i vladine ili skupštinske organizacije. Stranke na vlasti mogu da prodaju usluge svima koji to mogu da plate…
Simbioza velikih i malih stranaka podseća na onu koju ostvaruju crvenokljuni govedari (Buphagus erythrorhynchus) sa nosorozima i nilskim konjima u Africi, redovno im čisteći leđa od parazita.
Daleke 1976. Mate Parlov je iz trka preskočio konopce ringa i naglavačke se bacio u publiku. Pre par dana Ljajić se sa isturenim đonovima zabio u grupu muškaraca plaćenih da se ne izmaknu…
Sistem daje prednost onome ko računa na izborni uspeh. Samo 20% novca se deli svima jednako, a ostatak prema osvojenim mandatima.
Sporadični bojkot izbora jeste odbrana ličnog integriteta, ali u politici se mora postići i neki cilj. Lično sam sklon uverenju da je u uslovima opadanja energije za bojkot bolja taktika – beli glas.
Bojkot izbora je protest, to misle svi ozbiljni autori. Ali skoro svi razmatraju bojkot na relaciji autoritarni režim – opozicione stranke. Samo sporadično se razmatra uloga građana u bojkotu.
Zašto se uopšte ćuti u vreme izbora, i to samo o izborima. Kao što se na parastosima ne govori o smrti, u kući utopljenika o vodi, nad samrtnikom o veselju, gladnima o dijeti, ovcama o ustanku…
Sjedim i pišem ovaj tekst. Iza prozora je hladni karantenski lipanj. Pokušavam pisati o ljetu, koje će svaki tren granuti, i ja nemam pojma kakvo će ono biti. Ne u smislu vremena, ne.
Samozvana organizacija za zaštitu životinja Levijatan izlazi na ove izbore sa listom „Pokret Levijatan – Živim za Srbiju“. Ulazak njenih predstavnika u skupštinu suštinski bi izmenio političku scenu Srbije.
Ovo selo je poznato po 95,67% glasova za Vučića 2017. Ali uoči ovih izbora, razočarani zbog neispunjenih obećanja, meštani su zapretili da neće dozvoliti ni održavanje izbora u svom mestu.
Oni koji u nedelju budu slavili ulazak u skupštinu treba da imaju punu svest o tome da se to dogodilo samo zato što se vladajuća stranka uplašila sopstvenog pretećeg odraza u ogledalu.