Žica i ulica
Na fotografijama se jasno vidi da su na oglasnim tablama mađarske ambasade ispisane parole „fašisti“ i „marš iza žice“, međutim, režimski mediji uprkos tome tvrde da parole glase „fašisti“ i „marš iz moje ulice“.
Na fotografijama se jasno vidi da su na oglasnim tablama mađarske ambasade ispisane parole „fašisti“ i „marš iza žice“, međutim, režimski mediji uprkos tome tvrde da parole glase „fašisti“ i „marš iz moje ulice“.
Zašto da država ne da jedan milion pogorelcima u Parizu, kad je dala dva miliona evra za školu u drugoj državi, da ne govorim o drugim doznakama kojima svaka naša vlast obasipa Republiku Srpsku?
On je artist i model koji ubitačnu monodramu kazuje bez prekida, pantomimičar, vlasnik lutkarskog pozorišta, opsenar, uvek u jednoj te istoj besmislici koja nema epilog, niti poentu niti srećan niti bilo kakav dobar kraj.
Nemam recept za ljudskost, samo znam kako je to: kada smo zajedno šetale poljima Suedendea i kad je crveno sunce ležalo na pšenici. Uprkos svim strahotama, svet je divan, a bez kukavica i slabića bio bi još divniji.
Naša vlada je uputila milion evra Francuskoj kada je već bilo skupljeno dovoljno novca za obnovu Notr Dama. A siromaštvo u Srbiji je jedno od najvećih u Evropi: 400.000 ljudi nema dovoljno novca za hranu.
Kada je bežao iz Francuske 1940. Benjamin je sa sobom poneo crni kofer. Da li je u njemu bio neki rukopis? Znamo da to nije Projekat Arkade jer ga je dao Bataju, ni Teze o filozofiji istorije koje je poverio Hani Arent.
Rano ujutru u sredu 17. aprila, u samom centru Atine iznenada je postavljena skulptura Aleksandra Velikog. Izvajao ju je Janis Papas davne 1993, u vreme najgorih odnosa Grčke sa svojim severnim susedom.
Iz debate „Sreća: kapitalizam vs. komunizam“, održane 19. aprila u Torontu između dve ličnosti koje na globalnoj sceni predstavljaju alt-desnicu i neomarksističku levicu.
Da bi mobilisano građanstvo istrpelo vreme do besmislenog govora oratora koji ne zna za milost kad govori ni o čemu, valjalo je spremiti nešto jeftine zabave. Čak i na kuluku, narod voli svirku u svoju čast.
Da li se mogu porediti čisti brojevi, na čemu vlast insistira dok opozicija ukazuje na njihovo značenje: računa se i to što su mnogi na kontramiting došli pod moranje.
Naš vlada je opredelila milion evra za obnovu Notr Dama. Ali ista vlast se u Srbiji ponaša sasvim suprotno.
Mediji se danima bave „legalizacijom korupcije u zdravstvu“, odnosno odredbom Zakona o zdravstvu koja propisuje da se pojedinačni pokloni do 54.500 dinara ne smatraju korupcijom niti sukobom interesa.
Ako je sve što opozicija ume samo lažno smanjivanje broja ljudi koji su 19. aprila stigli u Beograd, onda se i opoziciji i svima nama koji smo s dobrim razlozima nastrojeni protiv režima – na izborima loše piše.
Fotografije Konstantina Novakovića, Ivana Šepića i Predraga Trokicića sa kontramitinga vlasti u Beogradu u petak 19. aprila 2019 (i pomalo sa mitinga opozicije u subotu 20. aprila).
Kontramiting vlasti, najavljivan kao „sad ćete da vidite kad se skupi nas sto dvadeset, sto trideset hiljada“, naprasno je u svim izveštajima pretvoren u „evo videli ste da je Srbija pokazala jedinstvo“.
Treba reći odmah na početku: pobedili su nas. Na njihovom protestu je bilo više ljudi nego na našem. Pobedili su u disciplini „koliko nas ima“. Sada samo treba da to ponove svakog petka sledećih pet meseci.
Ponašanje vodećih aktera patološkog stanja koje se naziva „politički život“ je politička kanalizacija, a sadržaj te infrastrukture uglavnom je poznat.
Dva mjeseca prije nego se u Bujančevoj emisiji ukazao Šešelj i svojom ga pohvalom ozloglasio kao lošeg Hrvata, Josipović je smijenio svoga savjetnika Dejana Jovića…
Najavljen je Njegov govor. Iz daljine se čulo skandiranje. Nisam uspeo da razaznam šta viču. Oko mene se niko nije pomerio, nasmejao, niti bilo šta rekao. Bila je to gromoglasna tišina – agonija ćutnje i trpnje.
Vikar koji bude uzvikivao „Aco, Srbine!“ uz aplauz biće honorisan sa 1.500 RSD. Ista suma je predviđena i za vikare parole „Tako je!“. Treće zaduženje, honorisano istom svotom, je vikanje „Ua, fašisti!“
Povodom dolaska Borisa Johnsona na mesto premijera Britanije: Britanija se ponaša kao dete koje nije samo napušteno, već doslovno ispušteno iz ruku svojih roditelja.
Iz Arhive (2018), pred Paradu ponosa u Beogradu: Od donošenja zakona o istopolnim parovima 2014. u Hrvatskoj je do kraja 2017. sklopljeno 238 takvih brakova. Talas promena stigao je do granica Srbije.
Koš je imperativ od košmak – trčati, a kuš je ptica, ali i brz, okretan. Mogla bi biti sintagma kuš hava – brzi vazduh. Ili je to košan hava – vazduh koji trči. Kako god bilo, Turci su krivi za sve.
Radio emisija 02.02.2000, govore: ljudi iz Orahovca i Velike Hoče, izbeglice sa Kosova u Kragujevcu, Beograđani, Momčilo Trajković i Sava Janjić.