Majka, otac i sin
Borba pobunjenih žitelja Srbije protiv tekućeg režima dobila je biblijske razmere. Samo ako to nećete, ne vidite kako majka, otac i sin u štrajku glađu zadobijaju novozavetne dimenzije.
Borba pobunjenih žitelja Srbije protiv tekućeg režima dobila je biblijske razmere. Samo ako to nećete, ne vidite kako majka, otac i sin u štrajku glađu zadobijaju novozavetne dimenzije.
Šovinističko ludilo je na delu u odluci o osnivanju Fakulteta srpskih nauka kojom se cepa Filozofski fakultet u Nišu i odvajaju tri departmana kako bi se napravio novi, lojalistički fakultet.
Mediji izveštavaju da je predsednik opštine Lučani, u pijanom stanju, napao lokalnog sveštenika. Otac Dalibor je studente koji su išli na komemoraciju u Novi Sad, dočekao u svom hramu.
Zakon koji otvara put za rušenje Generalštaba i zgrada u okruženju, na jednoj od najprestižnijih lokacija u Beogradu, donet je po hitnom postupku, bez javne rasprave i procene rizika od korupcije.
Na vrhuncu raspada sistema u Srbiji, igranje ljudima kao političkim pionima postaje razlog za mnogo temeljniju intervenciju EU od one na koju je bivši predsednik reagovao pozivom na dijalog.
Prema projektu porodice američkog predsednika, iznad ulaza u zgradu kasarne VII puka nalaziće se velika neonska tabla na kojoj piše „TRUMP“.
Kane je rekao: „Evo baš gledan kako četri mrgaša šaraju grafite po zidu od škole!“ Uča je pitala: „Kakve grafite?“ Kane Šteta je rekao: „Ima par kukastih križova, par ušatih U, pa Ubij Srbina…“
„Svako se kreće u granicama sopstvene pokvarenosti“ je velika mudrost koju je, da ne poverujete, izrekao predsednik Srbije. Dao je najprecizniju definiciju sebe kao vlasnika ove vlasti.
Ovog oktobra u Komiži okupila se nova grupa ljudi koji vjeruju da se nešto može i mora učiniti uprkos nasilnim preprekama težnji za slobodom i ljudskim dostojanstvom.
Početkom nedelje na Novoj S odigrala se jedna mala drama. Scena je bila minimalistička: dva lika, studio i jedna voditeljka. U glavnim ulogama: Filip Balunović i Stevan Filipović.
Izveštaj Evropske komisije svedoči o urušavanju demokratije i vladavine prava u prethodnih godinu dana. Nasilje nad demonstrantima, gušenje akademskih i medijskih sloboda…
Kasapljenje Bele kuće uklapa se u širi globalni trend: populistički lideri ekstremne desnice u mnogim zemljama koriste spektakularnu arhitekturu za otelovljenje svoje vizije „pravog naroda“ u kamenu.
Pitanje koje svaka godišnjica Oktobra otvara jeste da li smo spremni na ideju da bez promene ekonomskih odnosa nema stvarne demokratije.
Služba lako otkriva studente opasne po ustavni poredak i sumnjive tipove koji pozivaju na satiranje poretka sve sa njegovim čelnikom. Prevoznika Jaćimovića pronađu čim sedne u autobus.
Srednjoškolci sad kreću ponovo u protest, pokazuju solidarnost s majkom u štrajku glađu. Proradio kod dece moralni kompas iako smo im ga predali u kvaru. Mi ga pokvarili, deca popravila.
Ideologija slobodnog tržišta, uz naglasak na „društveni uticaj“, pretvorila je umetnost u robu i instrument za podsticaj ekonomskog rasta, urbane obnove i, na prvom mestu, „društvene inkluzije“.
Desnica je iz Rabinove biografije izbrisala veru u istinski mir u izraelskom društvu. S druge strane, levici se zamera da je izmislila Rabina kao lidera koji je pristao na stvaranje palestinske države.
Svako veče on i ja otvaramo sajtove za nekretnine kao što drugi parovi otvaraju Netfliks. Skrolujemo oglase za prodaju stanova u Beogradu, uzdišemo i prevrćemo očima. „Vidi ovo“, kaže on.
Mada ohrabruje prizor velikog broja ljudi koji odbijaju da prihvate Velikog Vođu, teško je biti optimističan. Upadljivo je odsustvo analize demokratskih barona koji su Trumpa doveli u Belu kuću.
Vučić ne zna kako da se izbori sa očajničkim potezom ljudske individue suočene sa užasnom, poražavajućom društvenom situacijom. Naravno, kao i obično, on je povukao kontra potez.
Šta ako se sa kontejnera u niskom letu najbolje vidi stanje parlamentarne demokratije? Vide se dve istorijske zgrade, mesta odlučivanja, na najvažnijoj raskrsnici u Beogradu. I šatori oko njih.
Kada su trikovi ministara i Vlade naišli na prepreku u vidu krivične istrage, u pomoć je pritekla poslanička grupa SNS sa predlogom posebnog zakona.
Ispred najvišeg zakonodavnog tela, a iz srca Ćacilenda, do duboko u noć ori se muzika sa najjačeg ozvučenja koje je ijedna paravojna formacija igde u svetu imala. A to sve ja kupio, i meni slični.
Ponovo rade vozovi. U saopštenju Srbijavoza ne pominju se ni bombe ni mine, ni eksplozivne naprave ni policija koja je proverila sve vagone i sve pruge. Samo da se danas očekuje normalizacija.
Kako se pokazalo u doba „globalne demokratske recesije“, institucije često ne uspevaju da zaustave dolazeće autokrate. Bar ponekad, efikasnije im se suprotstavljaju građani na ulicama i trgovima.
Hapšenjem odbornika iz Novog Sada zbog plana za „samotrovanje“, započela je još jedna epizoda u sve žalosnijoj praksi pravosuđa. Teško da i servilno tužilaštvo može da artikuliše održivu optužnicu.
Od poštovanja žrtava i saosećanja s njihovim bližnjima u subotu, u nedelju smo stigli do izrugivanja i žrtvama i njihovim bližnjima, kvazirodoljubivih pesama i slavljenja smrti.
Ima li koga ko nije zaplakao na refren „Samo mene više nema…“? Blažene suze uz pesmu, koje su oprale sva lažinjanja bivšeg predsednika i ostavile sve koji znaju plakati sa jednom majkom.
Godišnjicu obeležavanja pada nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu pratili su gestovi i simbolički verbalni sukobi na polju religije, pre svega podgrevani od strane režima.
Merimin hidžab je razoružao, makar na trenutak, sve šatorske nacionalizme. Zastava u njenim rukama nije bila samo simbol države, već dokaz da pripadnost nije privilegija većine, već pravo svih.
Ovo je priča o jednoj Sanji i jednom Džokeju i jednoj Srbiji. Njen nadimak je odmila, a njegov od smutne biografije. Ona je imala doktorat, on dosije. Ona se imala rašta roditi, on je imao rašta robijati.
Sećanje na Sarajevske sveske: Obiteljski pogled na svijet podrazumijeva odgovornost prema sebi i drugima. Takav model poima svijet kao inherentno dobar, a cilj mu je učiniti ga još boljim.