Prljavi posao
Predsednik nemačke vlade hteo je da kaže da, okrvavivši ruke u Iranu, napavši mimo svakog prava tu zemlju, Izrael čini uslugu ostatku sveta, a zapravo je mislio samo na zapadni svet.
Predsednik nemačke vlade hteo je da kaže da, okrvavivši ruke u Iranu, napavši mimo svakog prava tu zemlju, Izrael čini uslugu ostatku sveta, a zapravo je mislio samo na zapadni svet.
Fotogalerija – Prošetali smo po spratovima Filozofskog fakulteta u Beogradu i slikali neke od poruka studenata, uglavnom jednih drugima, koje su se nagomilale za više od pola godine blokade.
Trampov predlog da preuzme Gazu i očisti je od Palestinaca u skladu je sa njegovom namerom da ukloni milione ljudi iz Amerike. To je kolonijalna arogancija koja je zajednička Americi i Izraelu.
Govor u Evropskom parlamentu: Prekasno je za lamente. Ratno-huškački govor je osvojio celu EU, uvukao se u njene politike i zarazio evropske stavove. Zašto je Evropa odabrala taj put?
Ponovo se otvara pitanje da li ima i treba li da bude crnih ljudi u Britaniji – i koliko. Ovog puta ne u obliku rasističkog skandiranja, već u akademskim izveštajima i novinskim kolumnama.
Pobednik predsedničkih izbora sumnjiči se za veze sa ekstremnom desnicom i učešće u tučama fudbalskih huligana. Navrocki je otvorio prostor u poljskom društvu za povratak Prava i pravde na vlast.
Bez političke artikulacije nema otpora. Kao u Andrićevim pričama, vreme samo navikava ljude da trpe ono što se činilo neprihvatljivim.
Govor Katarine Popović povodom Dana Filozofskog fakulteta na protestu Pobunjenog univerziteta na raskrsnici Miloševe i Nemanjine – Ulica je danas naša katedra, raskrsnica naš amfiteatar.
Bio je to trenutak koji je Donald Tramp čekao. Protesti u gradu pod upravom demokrata zbog Trampove politike prema imigrantima. Prava prilika za slanje trupa i promociju imidža „žestokog momka“.
Režimski mediji su je proglasili glavnim neprijateljem Srbije. Konačni akcent dao je Bokan, koji je zaključio da ima jedna dobra stvar oko Nataše Kandić, a to je da su Srbi ujedinjeni u mržnji prema njoj.
Teško se EU ogrešila o stradale Palestince u Pojasu Gaze. Pokazala je licemerje prema Ukrajini. Od njih ne možemo da očekujemo da se ponašaju razumno i pošteno u vezi sa kopanjem litijuma u Srbiji.
Izraelci vole ratove, posebno kada počinju. Ali nije bilo rata koji se nije završio u suzama. Početna euforija za rat protiv Irana je tu, spremna je himna, ali na kraju nam se piše crno.
Izmenama prostornog plana predlaže se da Beograd na vodi zauzme i deo Terzijske terase, Beogradski sajam i deo Topčidera, uz Hipodrom i Staru šećeranu. Učešće javnosti svedeno je na minimum.
I vlast je očigledno pročitala da svaki nenasilni protest koji okupi 3,5% stanovništva neminovno dovodi do smene režima. Pa je namerila da silom manipulacije prikaže proteste kao nasilne.
Da li demonstranti imaju pravo da sakriju svoja lica? Tramp očigledno ne misli tako. Kao odgovor na proteste u Kaliforniji, predsednik je zahtevao da svako ko nosi masku odmah bude uhapšen.
Tekst Linde Gusie pisan za K2.0 – Moje prvo sećanje na prištinski Centar za zaštitu žena i dece seže u 1996, kad sam kao tinejdžerka učestvovala u feminističkoj radionici o mirnom rešavanju sukoba.
Sredinom sedmice, izraelski mediji su preneli da je iz Vašingtona naložena evakuacija američkih građana i nižih službenika iz ambasade u Teheranu. Ipak su svi još uvek govorili „neće valjda“.
Reakcije na preliminarne rezultate glasanja u Kosjeriću i Zaječaru navode na pomisao da velikom delu javnosti u nedelju nisu bile potrebne činjenice, već pobeda, makar iluzorna i kratkog daha.
Još se prepričavaju detalji predsednikovog gostovanja na RTS-u posle Zaječara i Kosjerića. Bio je neotesan, primitivan, lažljiv, samoljubiv i agresivan. Zašto takva mahnita iskliznuća uopšte pratimo?
Pala nam je kruna s glave: pet država je uvelo sankcije Becalelu Smotriču i Itamaru Ben Gviru. Sad će odmah da se završi rat u Gazi, možda i okupacija, a aparthejdu je sigurno kraj.
Lista pobunjenih žitelja Srbije u Kosjeriću podnela je jedan prigovor. U Zaječaru je podneto na desetine i traži se ponavljanje izbora na svim biračkim mestima.
Kontrola nad Kašmirom od 1947. godine predstavlja glavnu prepreku normalizaciji odnosa dve države. Kriza je ponovo izbila u aprilu, kada je grupa kašmirskih militanata ubila 26 turista u Pahalgamu.
Ramijeva kći Smadar ubijena je u samoubilačkom napadu Hamasa 1997. Deset godina kasnije, izraelski vojnik ubio je Bassamovu kćer Abir. Nesretni očevi upoznali su se u „Roditeljskom krugu“.
Fotogalerija – Nekoliko fotografija snimljenih 10. juna na utopijskom prostoru slobodnog univerziteta ispred Vlade Srbije i srušenog Generalštaba, na raskrsnici Nemanjine i Kneza Miloša.
Trebalo je da budu nokautirani, potučeni do nogu od strane režimske velesile kojoj su izašli na megdan, ali su Kosjerićani pružili herojski otpor a meč je odlučen na poene, i to sudijskom odlukom.
Bila je ovo Pirova pobeda Vučićeve partije u raspadu. Uložio je enormne resurse, ukinuo državu, preusmerio belu tehniku, asfalt i lekove, ali to nije dalo željene rezultate. Naposletku, pribeglo se goloj sili.
Ko je i na osnovu čega procenio da je za lokalne izbore u gradiću sa manje od 10.000 stanovnika bilo potrebno toliko teško naoružanih policajaca? Atmosfera je podsećala na opsadno stanje.
Da nije sumornog konteksta duboke političke krize koja već pola godine razdire Srbiju, nova Vučićeva krilatica „Bolje ćaci nego naci“ bila bi samo smešna karikatura realnosti.
Kao čudo pojavio se Raša Nedeljkov u nedelju uveče, pošto se završilo glasanje i rekao – istinu. I znao je da bi istina mogla skupo da ga košta, i njega i njegovu organizaciju CRTA.
U sredu uveče na ulici je pretučen student Pravnog fakulteta u blokadi Petar Živković. Dan kasnije, u Studentskom gradu je napadnut Miloš Pavlović, lider „studenata koji žele da uče“.
Karnevalske ludorije dosegle su takve vrhunce da svakome mora biti jasno da je gotovo. Groteskne scene sa ćacijima, pa štrajk glađu, pa perorez kao oružje masovnog uništenja. Zabavi je kraj.
Mama je viknila: „Hrvacka nikad nije uživala u ovakvon blagostanju!“ Tata je viknijo: „To je čudo jedno šta se sve postiglo!“ Mama je viknila: „Imamo mi sve! I više nego šta nan triba!“