Ameri-gaga
Vesele se slovenački naci-fašisti jer je njihov zet postao najveći predsednik u istoriji i šire; blažena Melanija pozvala je na proslavu poslanika poznatog u slovenačkoj javnosti kao Piggy.
Vesele se slovenački naci-fašisti jer je njihov zet postao najveći predsednik u istoriji i šire; blažena Melanija pozvala je na proslavu poslanika poznatog u slovenačkoj javnosti kao Piggy.
Teško je naslutiti epilog današnjeg dana, ali ustanak je u toku. Generalni štrajk vodi povratku vitalnih funkcija ovakve Srbije. Na ulice se vratio duh pobune koji bi mogao da zaustavi mračnu silu.
Prošla su dva meseca od prvog napada na studente Fakulteta dramskih umetnosti. Od tada smo svedočili desetinama napada na okupljene studente, koji se dešavaju gotovo svakodnevno.
Tako malo nam fali da ovi meseci posle 1. novembra postanu istorijski. Videti tekuće događaje kao epohalne podrazumeva određenu perspektivu. Treba iskoračiti iz uzbudljive sadašnjosti.
O ispravnoj definiciji strahota koje Izrael čini u Gazi vodi se burna rasprava među istraživačima, pravnicima, novinarima. Pažljivo ispitivanje događaja u prethodnoj godini vodi do bolnog zaključka.
Otkako su ovi nestvarno prekrasni mladi ljudi upalili svetlo, jasno se vidi da mi, građani, i pripadnici vladajuće klike živimo u dve kulture, utemeljene na potpuno suprotnim vrednostima.
Skupština Advokatske komore Srbije donela je odluku o obustavi rada. Samo dan kasnije, Viši sud u Beogradu je odredio privremenu meru i odluku „obustavio od izvršenja“, šta god to značilo.
Ustav Srbije kaže da zakoni ne smeju biti u suprotnosti sa međunarodnim pravom. Propis koji reguliše pravo na štrajk star je 30 godina i očigledno suprotan međunarodnim standardima rada.
Slobodno kretanje robe, kapitala i radne snage ograničava se već deceniju. Koji su bitni elementi neoliberalne globalizacije uopšte ostali netaknuti?
Rani potezi Trampovog tima signaliziraju da je novi predsednik SAD odlučio da demonstrira svoju moć ne tako što će se suprotstaviti američkim neprijateljima, već pokoravanjem saveznika Vašingtona.
Ono što je zaista opsceno u ovom bizarnom simbolu, što je uspelo da sablazni čak i najciničnije posmatrače ovdašnjih političkih dešavanja, jeste to da nam srednji prst pokazuje upravo krvava ruka.
Dosledna primena propisa EU vratila bi platforme krupnih tehno kompanija u zlatno doba pre 2014. Odluke o tome šta će reći, videti i podeliti na mrežama ponovo bi donosili ljudi, a ne algoritmi.
Masovni protesti studenata svojim originalnim delovanjem i odsustvom straha stiču širu podršku i podstiču druge da se i sami pobune protiv nepravde.
Iz nezavisnog sindikata nastavnika kažu da je preko 55 odsto škola stalo u ponedeljak. U Beogradu čak preko 80 odsto svih škola, a 90 odsto gimnazija. Ministarka prosvete ima drugačije podatke.
Da li znate ko je ministar privrede? A državne uprave i lokalne samouprave? Možete li bez internet pretrage da se setite koja je sada funkcija Nikole Selakovića? Čega je ministar Darko Glišić?
Donald Tramp je bacio oko na Grenland, Panamu i Kanadu, kao Vladimir Putin ranije na Krim i Si Đinping na Tajvan. To je i simptom i uzrok novog svetskog haosa.
Glupost i banalnost odolevaju kao plastične boce na divljim deponijama duž Nišave. Jedina novost su studentske blokade, njih pokušavaju da iskoriste svi.
Dida je rekao: „To su ti raspižđeni građani, unukiću! Dogulila in je pokvarena vlast, pa sad oće da sruše strahovladu i tiraniju!“ Ja sam pitao: „Pa di idu?“ Dida je rekao: „U autobus za Beograd!“
Prekid rada kao izraz opšteg nezadovoljstva i podrške zahtevima od društvenog značaja, preskače ograničenja zakona iz 1996. koja su u suprotnosti sa međunarodnim standardima.
Predsednik Srbije se opet razvodi. Od stranke. Ne, nije zbog neverstva, taman posla, pa nisu mu se one hiljade zalud zaklele na večnu vernost „dok ih smrt ne rastavi“. I nije obostrana odluka.
Ako je povratak u uređivačko jednoumlje ponovni izbor novinara i urednika lista Politika, ovaj dopis uzmite kao obaveštenje da ćete u tom svom izboru biti sami, bez nas. Ne želimo to ni vama ni nama.
Mučeći se da izgovori moje ime upitala me je: „Gde je Sarajevo?“ „To je glavni grad Bosne i Hercegovine“. Opet ćutanje. Pitao sam šta je problem. „Mislim da ne možete da presednete u Nemačkoj.“
Predsednik je obe zaraćene strane, tonom oca zabrinutog zbog nesloge između čeljadi, zamolio da se okanu nasilja. Mirno, kao da vožnju na haubi nije lično on ohrabrio i zapravo preporučio, naručio.
Besomučni marketing Aleksandra Vučića na svim televizijama, svakog dana, tokom više sati, podseća me na evoluciono-biološki mehanizam seksualne selekcije u životinjskom svetu.
Može li i kako pravosuđe, povodom slučaja „Nadstrešnica“, da afirmiše svoju profesionalnu čast, nezavisnost i samostalnost? Može. Ali samo ukoliko prihvati argumentovanu kritiku.
Ima i među sindikatima i među radnicima onih kojima je dosta prodaje sudbinski važnih interesa. Oni koji znaju vrednost civilizacijskih borbi za ugrožene slobode, poslušaće studente.
Nema dobrog odgovora na pitanje šta se to događa sa nama. Nismo do kraja raščistili s tim ko i šta sme da nam radi. Izgleda da može bilo ko bilo šta, a mi ne pristajemo da se branimo.
Može li se zahtevati od zaposlenih u socijalnoj zaštiti da istupe protiv režima? Da li se od njih može očekivati više nego od zaposlenih u drugim profesijama?
Sada se već mesecima zvanična politika raspirivanja mržnje i proizvoljnog crtanja meta obija o glavu samog režima. Deceniju i više ta ih je politika držala na vlasti, a sada ih ruši iz dana u dan.
Standardno tumačenje rusko-ukrajinskog rata kaže da je to „sudar kultura“ zapadnog liberalizma i tradicionalnog ruskog autoritarizma. A Putin je u stvari tek jedan u nizu ubilačkih modernizatora.
Kako sada na ulici imamo politički aktivnu omladinu, mlade ljude koji se interesuju za funkcionisanje države, kada vlasti toliko dugo nastoje da ih uvere da ne mogu ništa da postignu.
Ispostavilo se da SNS u stvari nije imao potpise ispod predloga za održavanje referenduma, kao što je navodno bilo potvrđeno, već da je reč o podršci nepostojećem zahtevu opozicije.