Politika – povratak u devedesete
Ako je povratak u uređivačko jednoumlje ponovni izbor novinara i urednika lista Politika, ovaj dopis uzmite kao obaveštenje da ćete u tom svom izboru biti sami, bez nas. Ne želimo to ni vama ni nama.
Ako je povratak u uređivačko jednoumlje ponovni izbor novinara i urednika lista Politika, ovaj dopis uzmite kao obaveštenje da ćete u tom svom izboru biti sami, bez nas. Ne želimo to ni vama ni nama.
Mučeći se da izgovori moje ime upitala me je: „Gde je Sarajevo?“ „To je glavni grad Bosne i Hercegovine“. Opet ćutanje. Pitao sam šta je problem. „Mislim da ne možete da presednete u Nemačkoj.“
Predsednik je obe zaraćene strane, tonom oca zabrinutog zbog nesloge između čeljadi, zamolio da se okanu nasilja. Mirno, kao da vožnju na haubi nije lično on ohrabrio i zapravo preporučio, naručio.
Besomučni marketing Aleksandra Vučića na svim televizijama, svakog dana, tokom više sati, podseća me na evoluciono-biološki mehanizam seksualne selekcije u životinjskom svetu.
Može li i kako pravosuđe, povodom slučaja „Nadstrešnica“, da afirmiše svoju profesionalnu čast, nezavisnost i samostalnost? Može. Ali samo ukoliko prihvati argumentovanu kritiku.
Ima i među sindikatima i među radnicima onih kojima je dosta prodaje sudbinski važnih interesa. Oni koji znaju vrednost civilizacijskih borbi za ugrožene slobode, poslušaće studente.
Nema dobrog odgovora na pitanje šta se to događa sa nama. Nismo do kraja raščistili s tim ko i šta sme da nam radi. Izgleda da može bilo ko bilo šta, a mi ne pristajemo da se branimo.
Može li se zahtevati od zaposlenih u socijalnoj zaštiti da istupe protiv režima? Da li se od njih može očekivati više nego od zaposlenih u drugim profesijama?
Sada se već mesecima zvanična politika raspirivanja mržnje i proizvoljnog crtanja meta obija o glavu samog režima. Deceniju i više ta ih je politika držala na vlasti, a sada ih ruši iz dana u dan.
Standardno tumačenje rusko-ukrajinskog rata kaže da je to „sudar kultura“ zapadnog liberalizma i tradicionalnog ruskog autoritarizma. A Putin je u stvari tek jedan u nizu ubilačkih modernizatora.
Kako sada na ulici imamo politički aktivnu omladinu, mlade ljude koji se interesuju za funkcionisanje države, kada vlasti toliko dugo nastoje da ih uvere da ne mogu ništa da postignu.
Ispostavilo se da SNS u stvari nije imao potpise ispod predloga za održavanje referenduma, kao što je navodno bilo potvrđeno, već da je reč o podršci nepostojećem zahtevu opozicije.
Iz arhive, 2016: Kada su demokrate objavile da je ekonomija u dobrom stanju i da smo i dalje najmoćniji na svetu, ljudi su se okrenuli Trumpu koji je govorio ono što i sami vide: da zemlja propada.
Istog dana kada su američki avioni uništili luku Haifong u Vijetnamu, emitovana je epizoda serije zasnovana na radikalnoj antiimperijalističkoj ideji.
Zahtevi za transfer vlasništva nad NIS-om sa „loših“ ruskih na „dobre“ zapadne vlasnike, odražavaju klasni sukob između dve grupe kapitalista.
Sećanje na Sarajevske sveske: Moja majka je govorila: „Zašto putovati? I tamo ljudi i ovde ljudi, i tamo kuće i ovde kuće.“ Pojam putnika na Balkanu je vezan za sliku onoga ko je pomalo sišao s uma.
Trump obećava da će uvećati carine za robu iz Kine, Evrope, Meksika, čak i Kanade. Koliko štete će to napraviti ne zavisi samo od obima zahvata ovih mera, nego i od svrhe koju treba da ispune.
Nova švedska serija „The Breakthrough“ pokazuje da treba biti vrlo oprezan s čuvenom sintagmom o banalnosti zla. To što zlo čine „banalni“ ljudi ne umanjuje tragične posledice činjenja zla.
Sa spiska lektire za studente u blokadi: Dostojevski je bio veliki umetnik, i veoma radikalan, ali njegov rani socijalni radikalizam se izokrenuo i od njega napravio žestokog reakcionara.
Uz malu izlaznost, Milanovića je izabrala visoko motivirana skupina građana Hrvatske, njih oko tridesetak posto, što nije malo, ali ne ukazuje na plebiscitarnu podršku kakvom na prvu izgleda.
Uvek je samo slikala, hrabro, pametno i iskreno. Tako se i ponašala, govorila i živela. Škrto je koristila reči a uspevala da nepogrešivo kaže suštinu. Zato je i umela da tako dobro vidi kamerom.
Kojem će se carstvu privoleti predsednik Srbije, u kojoj valuti, za koga treba da navijamo i hoće li sada biti nepristojno da protestujemo kada je zemlja, kao i uvek, u teškoj situaciji?
Dok sam posmatrao očaj i zbunjenost liberala širom sveta zbog pobede Donalda Trampa na američkim predsedničkim izborima u novembru, imao sam utisak da sam to jednom već doživeo.
Na sajtu Narodne skupštine i dalje stoji Predlog zakona o posebnom registru agenata stranog uticaja, politikantski pamflet sa slovnim i materijalnim greškama, i komičnim „patriotskim“ parolama.
Da biste pobedili u borbi za vlast potrebno je da ne želite vlast, pa ako se neko uključi u borbu za vlast znači da nije kandidat koji u toj borbi može da pobedi. Ova lažna predstava stvara teskobu i beznađe.
Sve je više razloga za obustavu svih medijskih programa u Srbiji, pa opet, prekidaju se samo one emisije koje prete da naruše režimsku veštačku realnost. I to nakratko kao sa emisijom RTS-a.
Vučić računa na to da će studentski bunt biti sve izolovaniji, te da će „odrasli“ – što pod pretnjama, što pod povišicama – polako početi da se vraćaju u sumornu normalu.
Nađe se uvek poneka budala koja objavi snimak kako juri 100 na sat kroz grad. Retko se od kršenja zakona pravi javni spektakl kao od otvaranja prostorija SNS-a u Kraljevu uređenih iz donacije NR Kine.
Vučićeva otpornost na opozicione proglase ili saopštenja jeste ishod dosadašnjih pokušaja da se otpor svodi na zgražanje i udeljivanje moralnih poduka, na koje je vladalac bio popuno ravnodušan.
Voleo bih da je ovo letak: fale mi samo štamparija i poljoprivredna avijacija koja bi ga razasula po svim školskim dvorištima, kao što su nemački leci svojevremeno prekrili Drvar i okolinu.
Za razliku od studenata, nastavnici svoju bitku biju sami. Na poziv studenata, svi smo pojurili na Slaviju. Kada su nas nastavnici i vaspitači pozvali proletos ispred skupštine, nije nas bilo nigde.
Sećanje na Sarajevske sveske: U digitalizovanom svetu nostalgija nije neophodna za uspostavljanje odnosa sa prošlošću. Nabokov, taj genije egzilantske nostalgije, danas ne bi bio moguć.