Čišćenje lektire
Pošto je u knjizi ustanovila prisustvo ključnih reči – crkva, vlastela, monasi, politika, Srbija, svršavanje – majka učenika je pozvala policiju kao što to savesni građani inače rade.
Pošto je u knjizi ustanovila prisustvo ključnih reči – crkva, vlastela, monasi, politika, Srbija, svršavanje – majka učenika je pozvala policiju kao što to savesni građani inače rade.
S jedne strane na funkciji sa najviše moći imate lezbejku a da istovremeno nikad niko nije odgovarao za to što je ugrozio bezbednost ili život pripadnika LGBTIQ zajednice.
Kako kapitalističko društvo evoluira, njegova praksa udaljava se od njegovog retoričkog samoopravdavanja, što znači da jaz između onog što radi i onog što govori postaje strahovito veliki.
Jedan čovek me je 2012. vodio po Islamskom univerzitetu Gaze. U međuvremenu sam shvatila da je to bio Refaat Alareer, pesnik i profesor engleskog, koji je pre dva meseca ubijen.
Barry Windsor-Smith se do 2021, kada je konačno dovršio i objavio „Čudovišta“, svakako nije svrstavao u najuži krug kanonskih autora stripa. Što ne znači da nije bio poznat i cenjen.
Zašto Srbija ne želi da sarađuje s međunarodnom istragom ako Vlada Srbije i državni organi nisu učestvovali u izbornoj krađi? To je jedino pitanje na koje mora da odgovori predsednica Vlade.
U poslednjem talasu protesta novost je to što na ulice gradova Evrope pored demonstranata na koje smo navikli izlaze i neki novi. Na TV ekranima pratimo mobilizaciju zemljoradnika širom Evrope.
Prvi korak je izgradnja intelektualne klime u kojoj glavna tema postaje stradanje nacije. U svim bivšim jugoslovenskim i sovjetskim republikama iskorišćena je ista priča.
Deset godina posle izmena i dopuna Zakona o radu, treba odati priznanje neopevanim herojima neoliberalizma koji vredno kasape radno zakonodavstvo i to na veoma stručan način.
Da je išta razumela, odlazeća premijerka bi znala i da je lična sloboda mnogo više od samo njenog prava da paradira s istopolnom zajednicom i partnerkinog sina naziva svojim.
Kantata je izvedena u sali Simfonijskog orkestra, ispred koje su neki ruski državljani vređali Nišlije i Nišlijke, pretili im da će „završiti kao Darja“, slali ih na Kosovo i slikali ih (za dosije?).
Izrael okrivljuje sudiju, tog kučkinog sina, antisemitizam, licemerje i zlobu sveta, samo svoju krivicu ne vidi. To ga i ne zanima. Ako zažmuri, i sud u Hagu će prestati da postoji.
Ako se feministkinjama dozvoli Zakon o rodnoj ravnopravnosti, šta je sledeće? Možda će zahtevati da se ministarstvo zdravlja ozbiljno pozabavi problemom akušerskog nasilja?
Od kada se vratio u Srbiju i srpsku košarku, protiv Obradovića se vodi pravi mali specijalni rat. Nižu se pokušaji da se taj čovek istera ako ne iz Srbije, a ono makar iz srpske košarke.
Naučio nas je da razaznamo skriveno saučesništvo između nas i našeg neprijatelja, da uočimo solidarnost naših protivnika. Za naše dobro, ne smemo dozvoliti da propadne u tamu nevidljivosti.
Nestorović, naravno, ima bezbroj mogućnosti pred sobom: može da se vrati lekarskoj praksi i lečenju bez lekova. Ili da osnuje školu misaonog putovanja do planete sa koje je došao.
Pošto nije pravna država i pošto u njoj nema vladavine prava, Srbija nije ni suverena. Bez institucija i s lošim zakonima, ona sama sebi taj suverenitet ne može da vrati.
Ustav proglašen 21. februara 1974. približio je SFRJ konfederaciji, u idealnom „samoupravnom sporazumevanju i društvenom dogovaranju“.
Bez dokaza o masovnim zloupotrebama prava na bolovanje u Nišu, odlazeća premijerka je najavila istragu lekara. Nije pomenula uslove rada i kršenja zakona kod poslodavaca.
Za Moskvu bi idealni posleratni status Ukrajine ličio na palestinsku državu kakvu je zamislila ekstremna desnica Izraela. Vreme je da se na sto iznese realistična protivponuda.
Aktuelni ministar odbrane Srbije smatra da treba ignorisati Ustav koji štiti slobodu sindikalnog organizovanja svima, pa i vojnicima. Sindikati upozoravaju da se to već dešava.
Iz arhive (2010) – Džulijan Asanž je lično kontaktirao Stejt department i zatražio učešće američke vlade. Odbili su, iako vlada pregovara sa New York Timesom oko objavljivanja istih tih depeša.
Rastuća nejednakost, kojoj su donekle doprineli hiperglobalizacija i tehnologije koje eliminišu ljudski rad, otvara prostor nasilnim političkim pokretima.
Kupusna prepiska Plenkovića i Vučića je sramota za politiku, diplomatiju, javni govor i opštu kulturu. Treba ovde ukazati na njihovo neznanje, nepoštovanje i manipulisanje kupusom.
Vladimir Đukanović se žestoko okomio na građane Srbije koji žale zbog smrti Alekseja Navaljnog. Nazvao ih je „stokom“ i „levim liberalima“, da ih odvoji od drugih građana Srbije.
Razlika između Zapada i Putina je kao između Džulijana Asanža i Alekseja Navaljnog. Asanž je živ, a Navaljni je mrtav. Dakle, razlika između Zapada i Putina je kao između života i smrti.
Kao Rusija, Srbija ima tradiciju ubistava iz (proverbijalnog) čistog mira. Tako su ubijeni Ćuruvija i Stambolić, na primer. Što se tiče Vučićevih „istražnih organa“, oni u Rusiji rade kao i u Srbiji.
Stav protiv oslobađanja otetih se predstavlja kao racionalna odluka kojom se spasava država. Netanjahu vrši pritisak na ministre Likuda da javno odbiju sporazum sa Hamasom.
Gornji dom češkog parlamenta odbio je Istanbulsku konvenciju samo dva dana nakon sramotne presude suda u Brnu kojom je uvjetno kažnjen čovjek za trogodišnje silovanje pokćerke.
Iz javnog prostora u Rusiji prognano je i samo ime Alekseja Navaljnog. Ipak, čak i kada ga je sistem isključio i kada ga je potom strpao u zatvor, Navaljni je i dalje bio Putinov impresivni protivnik.
Puštanje „svečanog govora“ predsednika Srbije preko uličnog razglasa i puštanje premijerke da drži „svečanu besedu“ (čuj, besedu!) – e, to je već čist sadizam.