Od sovjetske nacionalne politike do postsovjetske politike sjećanja
Raspad SSSR-a se može tumačiti ne kao rezultat potiskivanja nacionalnih identiteta, već kao dovršetak procesa njihove proizvodnje.
Raspad SSSR-a se može tumačiti ne kao rezultat potiskivanja nacionalnih identiteta, već kao dovršetak procesa njihove proizvodnje.
U prethodnih 15 meseci obišao sam puno gradova u Srbiji i govorio o temama koje muče radnike. Najveći broj ovih susreta odnosio se na promociju alternativnog modela Zakona o radu.
Slogan „nema budućnosti“ ne znači da je promena nemoguća, već da treba raskinuti stege u kojima nas katastrofalna budućnost drži zarobljenima i otvoriti prostor za nešto Novo koje dolazi.
Pokušaću da objasnim suštinu ovog predloga sa stanovišta međunarodnog prava. Moj cilj nije da bilo koga ubedim da Sporazum treba prihvatiti ili ne.
Ono što EU danas nudi Srbiji i ostalim ne-članicama sve je manje privlačno, pre svega zbog neizvesne ponude članstva. To znači da Evropskoj uniji ostaje samo motka. Šargarepe su potrošene.
Reč iz naslova je neologizam. Skovao ju je Vučić, možda baš sinoć, da označi zemlje za koje Kosovo još nije država. Sve druge su onda, tako ispada, priznavači. Ali tu reč on sinoć nije koristio.
Posle britanskog referenduma o brexitu 2016. u Evropskoj uniji je značajno, a negde i dramatično porasla podrška članstvu u evropskom bloku. To pokazuju podaci velikog panevropskog istraživanja.
Niko od učesnika upravo završenog skupa u Davosu ne piše roman o našem vremenu megapretnji. Ali stanje današnjeg sveta izaziva crne slutnje poznate čitaocima Manovog „Čarobnog brega“.
Kome treba ministarstvo pravde koje ne uvažava predloge sopstvene radne grupe ili vlada koji ne sprovodi zaključak o javnoj raspravi? Nikome.
Venecijanska komisija ukazuje na potrebu da zakonodavnu reformu prati promena pravne kulture. Upravo se u tome, iako deluje kao uzgredna fraza, krije suštinska i dalekosežna poruka.
Kako izgleda sporazum koji Srbija i Kosovo treba da potpišu – ne znamo. Znamo da se oglasila crkva i zavapila: ne radite to ako boga znate! Ali nije mislila na Kosovo nego na – jogu.
Iz zbornika o delu Miodraga Stanisavljevića (1941-2005) – Za njega je dramaturgija metod analize endemske forme totalitarnog društva koje se razvija sa dolaskom Miloševića.
Nedavno sam čuo svedočenja iz jednog grada u Srbiji o nekoliko ljudi koji „ne vole Vučića“ ali im je dozlogrdilo da bezuspešno traže posao, pa su se učlanili. I dobili ugovore na 6 meseci.
Kada kao ja čitaš Politiku svakoga dana saznaješ šta Vučić izgovara u vezi sa raznim, sve brojnijim incidentima. Srbija, na primer, nikada nije nogom kročila na teritoriju neke druge države.
Fotoreportaža sa otvaranja izložbe „Ne znam ništa o Miši Stanisavljeviću“ 18. januara 2023. u CZKD-u na kojoj je promovisan i zbornik radova „Nezgodni suglasnički sklopovi“, ur. Saša Ilić.
Pet pravosudnih zakona našlo se u skupštinskoj proceduri 36 sati nakon završetka javne rasprave, koja je bila lažirana tokom novogodišnjih praznika, na tajnim lokacijama, uz probranu publiku.
Nova vest je mogućnost da za 5.000 specijalaca konkurišu i kandidati iz građanstva. To je prilika da se dobar deo ovog kontingenta namiri iz redova omladine sa završenom akademijom SNS-a.
Nisu se stvari u Srbiji popravile, nego je ona radila na kvarenju stvari u BiH kako bi konačno pretekla susednu državu u takmičenju siromaha. Jer o tome je zapravo reč, o dve jadne države.
Zelena tranzicija u zemljama u razvoju složeniji je proces od reformi iz 80-ih, kada su resursi prosto bivali preusmereni iz javnog u privatni sektor da bi se smanjili javni troškovi.
Šta se crni iznad Sarajeva? Al’ su puške, al’ su crni vrazi? Da su puške već bi opalile, Da su vrazi već bi poletjeli. Nit’ su puške, nit’ su crni vrazi, Neg’ kišobran mladog radikala.
Godinama je rasklapao paklenu političku mašinu koja do danas sprečava da na videlo izađe istina o jednom od najsramnijih razdoblja u istoriji srpskog naroda.
Seoce Licerat između Kelna, Ahena i Diseldorfa već godinama je predmet teških ekoloških bitaka. U ponedeljak su iz tunela ispod sela izašli su i predali se policiji dvojica zadnjih branitelja…
Izbor rukovodstva Agencije za sprečavanje korupcije opet kasni. Da bi neko bio izabran potreban je dogovor 126 poslanika.
Da li zbog ličnih potreba ili pogrešnog tumačenja Ustava i zakona, Predsednik je u ozbiljnoj pravnoj zabludi kada tvrdi da je „po Ustavu Srbije on vrhovni komandant oružanih snaga“.
Pisala je da je Hitler pobedio upravo zahvaljujući nekoherentnosti svog pokreta, a da je Marksov prikaz kapitalizma toliko uverljiv da je teško zamisliti kako bi ikada mogao prestati da postoji.
Nama vjeronauk drži ona sestra Melita iz Gospe od cukra. Ona je zavrtila sa glavom i rekla je: „E dico moja, nešto nije u redu sa ovin sviton ako se memoari princa Harija čitaju više od Biblije!“
Neko bi to trebalo da nam kaže. Jer dok se Srbija diže Srbi stradaju. Pa ako bi mogla malo brže da se digne da bi manje Srba stradalo. Inače, ja ne vidim da se Srbija diže. To kaže Vučić.
Nad Ukrajinu se nadvila senka raspada Jugoslavije. Kao presedan za aneksiju delova Ukrajine Putin se poziva na Kosovo, ali razmišljajući o budućnosti te zemlje nameće mi se sudbina BiH.
Prošle godine inflacija je bila 15%. U poslednjoj deceniji cene su porasle za 45%. U zadnjih 12 meseci evro je izgubio sedminu svoje vrednosti, a od 2012. njegova vrednost je prepolovljena.
Predsednik se predstavlja kao vuk, u nadi da će ga pobrkati sa drugim vucima – Brankovićem, Mandušićem, Draškovićem, Jeremićem… ili sa onim na majicama Crvenih beretki.
Dok se Kalifornija ponovo davila u poplavama, uz zatvaranje puteva i škola i evakuaciju desetina hiljada ljudi iz njihovih kuća, tri organizacije objavile su obimne izveštaje o klimatskoj krizi.
Pored stigme koju menstruacija donosi, postoji veći problem koji pogađa žene i devojčice, a to je menstrualno siromaštvo: nemogućnost žene da sebi priušti uloške i osnovnu higijenu.