Mi: Zamjatin, Nestorović i srpski Dobročinitelj
„Najsmešniji virus“ je odneo milione života, a njegovom promoteru umesto stručne pomoći doneo – poslaničko mesto.
„Najsmešniji virus“ je odneo milione života, a njegovom promoteru umesto stručne pomoći doneo – poslaničko mesto.
Levica je jačala i unutar globalnog cionističkog pokreta, sve dok formiranjem države Izrael levica sâma nije postala hegemon. Zapravo je levica bila ta koja je gradila cionističko društvo.
Reč kreativnost više ne koristim; prepuštam je kapitalistima da je zloupotrebljavaju do mile volje. Ali imaginaciju ne dam. Njoj nije mesto u rečniku pravljenja profita.
Mediji danonoćno po studijima ispiraju mozak građanima na način koji do sada nismo videli. Čak i oni koje sumnje počinju da muče, ne usuđuju se da ih javno iznesu.
Hajde da vidimo koje su nam opcije da, makar milimetar, promenimo sam kôd Matriksa koji nas pretvara u neljude svakim danom sve brže, jače i bolje?
Završili su se još jedni vanredni, sudbinski izbori. Kada kažem završili se, nisam u potpunosti u pravu, jer ćemo po svemu sudeći konačne izborne rezultate dobiti naredne godine.
Svoju krađu Vučić naziva pobedom. Opozicija njegovu pobedu imenuje kao krađu. U tom terminološkom raskolu u zemlji kakva je postala Srbija, pobedu će odneti jači, a to je još uvek Vučić.
Srpski nacionalizam i državna briga za male srpske pobede nad ustašama neophodni su do trenutka kada će nastupiti srpski istorijski klimaks – uz povoljne geopolitičke okolnosti.
Evropa se još nalazi u ekonomskom padu koji je počeo 2008, kada se Wall Street našao na ivici kliničke smrti. Bilo je u međuvremenu i perioda uzleta, ali to su bile epizode kratkog veka.
Ibsenov doktor Stockmann skoro je stoljeće i pol star literarni prethodnik neželjenih dojavljivača istine kao što su Edward Snowden, Julian Assange, Chelsea Manning i tisuće drugih, manje poznatih.
„Zarobljena država“. „Fasadna demokratija“. „Delimično slobodna država“. Stvarno nema potrebe da nam strani posmatrači više tako tepaju. Ako smo i bili zarobljena država, sada smo porobljena.
Istorija bunta sudija Srbije počela je pre nepunih trideset godina. Taj bunt nije bio masovan, naprotiv, ali bilo je sudija koji su se javno odlučivali za zakon protiv topuza.
Dobitnik ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost, Jun Fose, voljan je da govori o svemu: o milosti, ljubavi, ljubomori i spokojstvu, doživljajima na ivici smrti i ljubavi prema prevođenju.
Kome smeta veronauka u školama? Ovako kako je koncipirana u Republici Srbiji, po konfesionalnom modelu, verska nastava bi trebalo da smeta svakoj građanki i građaninu.
Članovi biračkih odbora imaju moć i pravo da utiču na tok glasanja, a predlažu ih liste kandidata koji učestvuju na izborima. Posmatrači se ne svrstavaju i predstavljaju civilno društvo.
Istina je da demokracija u Hrvatskoj još uvijek kako-tako funkcionira. No, nemoguće se oteti dojmu da su izbori sljedeće godine posljednja potencijalna brana uvođenju otvorene autokracije.
Republika Turska je nedavno proslavila stogodišnjicu osnivanja. Po planu predsednika Redžepa Tajipa Erdogana, predstojeća stogodišnjica biće – turska.
Proces zarobljavanja medija obavljen je u više faza. Nakon perioda pomirljivog odnosa prema kritičkim medijima, reorganizovanje medijskog ambijenta počelo je tokom poplava 2014.
Skup u Novom Sadu je imao posebnu važnost. Taj grad se opire koliko može i jedan je od najznačajnijih radikalskih trofeja. Zato je ostavljen kao poslednji predizborni dokaz snage.
Neusaglašenost broja punoletnih građana i broja birača je stalni izvor kontroverzi. Opozicija optužuje vlast za fantomske birače, dok se vlast brani tvrdnjom da je spisak najažurniji u istoriji.
Vučić je sa svojima (a nije ih malo) uradio sve da ljudima ili zgadi izbore ili da im utera strah u kosti u vezi sa izborima. Zapravo, radio je i jedno i drugo, pa gde se šta primi.
Mladi u Češkoj, koje pogrdno nazivaju snježnim pahuljama, manje mrze drugačije od sebe i znatno su osjetljiviji na govor mržnje, za razliku od starijih generacija.
Poslednjih godina se puno diskutovalo o „kulturi otkazivanja“, ali ovaj talas suzbijanja govora za koji se smatra da nedopustivo podržava Palestince, zapanjujuće je snažan. Reakcije su neobične.
Razaranje više od jedne trećine zgrada u Gazi u izraelskoj kampanji bombardovanja Hamasa podstaklo je eksperte za međunarodno pravo da predlože uvođenje novog pravnog koncepta.
U Ramali se dive čvrstini stanovnika Gaze. Zbog te čvrstine Izrael ne ostvaruje prvobitni plan da ih protera. Ali, oni žele da odu, da pobegnu da ih ne bi ubila ili ranila bomba, da se sklone od gladi i žeđi.
Koeficijent predizborne obmane je 0,506, tim brojem treba pomnožiti domet SNS-a na izborima (ne bih imao ništa protiv da ovaj koeficijent bude upamćen kao Ljubomirova konstanta).
Ko je (pogrešno) pomislio da je „Don’t Look Up“ loš film, neka pogleda novi Netflixov božićni „poklon“ gledaocima/pretplatnicima, „Leave the World Behind“, i vidi šta je zaista loš film.
Film Lost Country Vladimira Perišića nije nikakvo ljubavno pismo gledaocu, već nevešto napisano pismo ljubavi i zahvalnosti majci, bez koje ne bi bilo ni filma, ni karijere, ni „francuskog egzila“.
Neki kompletni idioti izglasali su i proglasili zakon čiji je jedini cilj da onemogući Vrhovnog studenta prava da govori baš tamo i tad kad bi to bilo prigodno.
Svojim ekstravagantnim potezom Vučić je dao dodatni lični doprinos inače prisutnoj konfuziji u pravnom razumevanju i faktičkom tretmanu tzv. funkcionerske kampanje.
Izrael se svojih građana drugih nacionalnosti najčešće seti u tragedijama kao što je bila oktobarska. Ali ni gubitak života ne uklanja sumnju u to da li oni zaslužuju da budu ravnopravni građani.
„Glupa pravila“ koja pominje Vučić odnose se na zabranu funkcionerske kampanje, odnosno na član 62. Zakona o elektronskim medijima koji je ove godine usvojila njegova skupštinska većina.