Mirijevski scenario
Mirijevo je bilo, jeste i biće Zvezdara. Karaburma je srce Palilule. Nećemo dozvoliti pokušaje prekrajanja granica gradskih opština. Sutra bi tako mogli da planu Kumodraž i podavalski Voždovac.
Mirijevo je bilo, jeste i biće Zvezdara. Karaburma je srce Palilule. Nećemo dozvoliti pokušaje prekrajanja granica gradskih opština. Sutra bi tako mogli da planu Kumodraž i podavalski Voždovac.
Ostavka premijera zapravo je ostavka cele Vlade i po Ustavu se konstatuje na prvoj narednoj sednici Narodne skupštine. Već zakazana sednica je otkazana. A onda je ostavka nestala.
Rektorski kolegijum BU je odbio dijalog sa predsednikom. Taj korak obrazložen je obostranom nenadležnošću. Nije bilo teško oboriti logiku dvorskih paževa da je razgovor bio obaveza.
Aktuelni istorijski trenutak u Srbiji toliko je poseban da su mnoge pesme i govori iz prošlosti tek sada dobili svoje pravo, puno značenje: kao da su njihovi autori slutili ovakvu vrstu mirnog ustanka.
Osećaj da se Izraelu ukazala istorijska prilika da isprazni Gazu od palestinskog stanovništva osnažiće zahteve za prekid primirja, okupaciju Gaze i proterivanje Palestinaca.
Direktorka Zavoda za zaštitu prirode trebalo je da Rio Tintu izda uputstva kako da vadi i prerađuje litijum, a da ne uništi Jadar i Mačvu. Izgleda da direktorka svesno nije ispunila svoju obavezu.
Nije problem u „nedostatku uzajamnog poštovanja“ kako vi to navodite, već u brutalnom nasilju koje jedna strana, a to je vladajuća stranka u Srbiji, sprovodi prema svojim građanima.
Nijedan štetni projekat ove vlasti nije stao. Oni rade i dok mi spavamo. Glođu Stari tramvajski most i danju i noću. Poslednji kamen hotela Jugoslavija skrckan je baš na dan pada vlade.
Posledice nepoverenja prema naučnicima uticaće ne samo na javno zdravstvo, nego i na politike usmerene na klimatske promene i druga visoko politizovana naučna pitanja.
Aleksandar Vučić je ime i prezime svih razdora u Srbiji u poslednjoj deceniji, a njegovo pozivanje na ulogu predsednika koji „izražava državno jedinstvo“ cinizam je vaseljenskih razmera.
AUDIO – Srednjoškolci, nastavnici, studenti i gosti iz cele Srbije predvode proteste u gradu u kojem je pre 190 godina donet prvi srpski ustav. Govori Jovanka Nikolić, glavna urednica Glasa Šumadije.
Studenti su jasno pokazali da žele promenu sistema. Srbija se nalazi na prekretnici – može da nastavi putem koncentracije moći ili da odgovori na zahteve za uspostavljanje jakih institucija.
Tramp je objavio da posle pobede na izborima postoje samo dva roda. Kao da su svi drugi rodovi isparili čim su izgovorene te reči, što znači da je performativni jezik jedna vrsta magije.
Stolovi sa hranom duž studentskog marša pokazali su da znanje, navika i potreba da se pomogne drugima postoje. Iz toga nastaju nedostajuće institucije i obnavljaju se postojeće.
Prelaz sa studentske na širu društvenu akciju biće najosetljivija faza ovog sukoba između društva i države. Pokret vođen plenumima vodi ka zaustavljanju uzurpiranih institucija.
Umro je Teofil Pančić (1965-2025). Podsećamo na jedan od njegovih najboljih tekstova čija radnja se odvija u Teofilovom omiljenom prevoznom sredstvu: gradskom busu marke Ikarus.
L’uomo universale izdominirao je pošto ga je u Ćićevcu na dvoboj izazvao radnik koji je na poslu izgubio ruku, i koji kao nadoknadu prima 8.750 dinara mesečno. Kralj Sunce se nije nadao ovolikoj drskosti.
„Kakvo je to odavanje pošte kad se peče prase?“ šokirani su voditelji i voditeljke vlastougodnih medija u poslednjem u nizu pokušaja da se ospore studentski i građanski protesti.
Svečarski doček rukometne reprezentacije Hrvatske, koja je osvojila srebro na svjetskom prvenstvu, potvrđuje da duh 90-ih neće nikada napustiti zemlju.
Pre samo nekoliko godina, na opaske da „iskače iz frižidera“, zaista je izašao iz frižidera. Plašim se šta bi, željan pažnje, sada uradio ako mu poručimo: „Car je go!“
Dok populisti, antidemokrati, antiliberali, antiprosvetitelji koračaju u još jednom pokušaju da pregaze Evropu i zapadni svet, Srbija liči na prvu oslobođenu teritoriju. Samo što to nije dovoljno.
Živim u Pragu, ali svakodnevno pratim studentske proteste. Uvjerena sam da su studenti u Beogradu izrodili još jednu evropsku nenasilnu revoluciju i da ćemo joj vrlo skoro saznati ime.
Ljubljanski gradonačelnik Zoran Janković rešio je da pokvari odnose svojih građana sa pobunjenima u Srbiji: poslao je javno pismo Vučiću i ponudio mu svaku pomoć u teškoj situaciji.
Novi postupak protiv Katarine Petrović pokrenut je navodno zbog izjava koje je dala prošle godine. Jasno je da je pravi razlog nešto drugo. Pozvala je kolege policajce da podrže studentske zahteve.
Mate kaže: „Ustaška tajna služba planira srušit Vučićev režim u Srbiji! A pošto sve šta se tebi događa isti čas izlazi na beogradskon Peščaniku, saćete ti i tvoj frend bit naši agenti! Bereš?“
Aikido zahvat kojem je predsednik Srbije javno podučavao premijerku, tada početnicu u političkom ringu, očito ne pomaže sa studentima. Njihovu snagu ne može da upotrebi protiv njih.
Knjiga Emili Bronte nije ono što bismo nazvali ljubavnim romanom, već pre njegova suprotnost. Odnos između dvoje ljubavnika, ako uopšte možemo tako da ih nazovemo, surovo je bezličan.
Najveća briga kineskih lidera nisu najavljene visoke carine za kineske proizvode. Oni znaju da je to Trumpu važnije kao politički i simbolički čin, nego kao ekonomsko oružje.
Zahtevi studenata su toliko razumni i časni da jedino nerazumna odanost kartelu na vlasti ili nečastan interes može navesti nekoga da ih ne podrži.
Kolona mladih ljudi na maršu prema Novom Sadu, hoda planskim tempom. Sa svih strana, gde god prođu dočekuju ih aplauzi, ponegde i suze. Idu naša deca tamo gde su naumila da završe stvar.
Srbiji je potrebna vlada koju Vučić, ali ni bilo ko drugi, neće moći da izigra i zloupotrebi, i koja će uspešno obaviti svoj glavni, praktično jedini zadatak – da pripremi nove izbore.
Uprkos divnoj snazi studenata, režim se ne povlači. Laže, vara, kreira paralelnu „realnost“. Iz dana u dan potvrđuje da se s njim ništa ne može dogovoriti, iako uporno poziva na dogovor.