Lažna samozaposlenost u Srbiji
U svim evropskim državama ovo je označeno kao kršenje propisa i nedozvoljeno ponašanje. I prema našim zakonima jasno je da su oštećeni lažno samozaposleni, ali i država.
U svim evropskim državama ovo je označeno kao kršenje propisa i nedozvoljeno ponašanje. I prema našim zakonima jasno je da su oštećeni lažno samozaposleni, ali i država.
Zadužbina je velika SF avantura, ali bolje se čita kao delo političke teorije – dijalog mladog Amerikanca sa prosvetiteljskim istoričarem o nadi i krahu jedne imperije. Njena TV verzija manje je uspešna.
Lukašenkova pretnja da će olakšati prolaz migranata u Evropsku uniju, mirnu granicu sa Poljskom pretvorila je u poprište sukoba i ogolila rasističke politike.
Ne treba a priori odbaciti ideju eksploatacije jadarskog litijuma, jer ona može izgledati potpuno drugačije. Na primer, kao u Boliviji, zemlji sa najvećim procenjenim zalihama litijuma na svetu.
Najvažnije pitanje glasi: hoće li vakcine i dalje biti delotvorne? Da, biće delotvorne, ali ne znamo koliko. Ako još niste primili treću dozu učinite to što pre. Ako još niste primili ni prvu učinite to još danas.
Njegovo povremeno zazivanje Ustava je isključivo vezano za izbegavanje odgovornosti i vodviljskog je karaktera: redovno u onom dripačkom maniru „hteli ste po ustavu, eto vam, to je po ustavu“.
Iz vlade tvrde da autoput kod Sava centra nikad nije bio blokiran. Ne sećaju se da su u novembru 2001. pod komandom Milorada Ulemeka Legije saobraćaj na tom mestu zaustavile Crvene beretke.
U pokušaju da se pravi kako nije čuo šta mu desetine hiljada ljudi poručuju sa ulica a znajući da mu njegovi mediji to neće preneti, predsednik je u subotu pobegao u Nedeljice…
Razgovor: A na Zemlji kako ide? – Hvala lepo, tako-tako. Jesu li oni štenci porasli? – Jesu, hvala, i te kako. A oblaci? – Put putuju. A vulkani? – Vatru bljuju. A reka? – Otiče. A vreme? – Protiče.
Češka trenutno ima dva premijera i jednu vladu. Onu u odlasku. Izbori su bili početkom oktobra, ali nova vlada će se formirati tek polovinom decembra zbog hira Miloša Zemana.
Ministarstvo unutrašnjih poslova je obezbedilo poseban telefonski broj za građane kojima blokadom saobraćaja neko ograniči slobodu kretanja i sve ih pozvalo da podnose prijave…
Gledao sam opet film Bore Draškovića „Život je lep“ o nasilju bez razloga. Svi artisti iz te priče, osim Šerbedžije, davno su mrtvi. I film „Život je lep“ Roberta Beninjija o radosti i nadi u logoru smrti.
Ovu poruku sam dobio od jednog vijetnamskog radnika na gradilištu buduće fabrike guma Linglong, „najveće i najznačajnije investicije u Vojvodini“.
Neka mi čitalac oprosti za optimizam: režim je u čudu i ne snalazi se. Od 2012. naovamo uvek je imao jasnu metu na drugoj strani linije političkog fronta i nepogrešivo ju je pogađao…
Ekološki populizam uznemirenost javnosti zbog klimatske krize kanališe u prezir prema elitama, stare ideje prirode i naroda, zahteve za proterivanje imigranata i jačanje nacionalnih granica.
Već nekoliko godina se spremam da pokušam da na što prostiji način opišem kako su zaista funkcionisala socijalistička preduzeća kojima su upravljali radnici, kao što je bio slučaj u Jugoslaviji.
Ova priča otkriva prinudu održavanja imidža autoritarnih režima nasuprot transparentnosti javne sfere na zapadu. Nijedan od ovih pristupa ponaosob ne rešava naše ozbiljne probleme.
Rundek je 10 godina unaprijed otpravio proletere u prošlost. Toga se sjećamo ovih dana na godišnjicu stvaranja socijalističke Jugoslavije, koja je u BiH imala svoje radničko i simboličko uporište.
Imali smo srp i čekić kao simbol države seljaka i radnika, sad imamo čekić, rudarima neka ostanu dva ukrštena, a državu najslikovitije prikazuju jedan vođa, jedan narod, jedan čekić na zastavi.
Kada su pre desetak godina evropski političari odlučili da zanemare problem neodrživih dugova, taj vreli krompir završio je u krilu centralne banke, koja od tada zapravo prikriva trajno stanje bankrota.
Vijetnamski radnici su žrtve trgovine ljudima, a mi smo prinuđeni da slušamo apologete koji se utrkuju u tome ko će se više ulizivati investitorima i trafikerima. Evo rezimea njihovih nastupa.
Na godišnjicu stvaranja prve Jugoslavije (1.12.1918) objavljujemo brošuru profesora, pesnika i publiciste Milivoja V. Kneževića (1899-1973) „Misli o stvaranju Jugoslavije“ iz 1931. godine.
Dok je u subotu Ekološki ustanak blokirao puteve u Beogradu, Novom Sadu, Zrenjaninu i Šapcu, Vučić je bustovao svoju partiju, koja je na proslavi godišnjice utrostručila stranačke organe.
Mi smo oni stereotipni varvari sa Balkana. To je strašna poruka i pitam se koji je onda smisao EU? Gledati mrcvarenje Bosne od strane ruskog poštara Dodika je trijumf zla i nasilja.
U našem portunu su svi umrli od korone. Ostali smo samo ja i moja sestra Damjana. Nema više ni Bezmalinovića ni Šegvića. Isto su takođe od korone skviknili moji mama i tata.
Kada je prepoznata crkvena kolaboracija, patrijarh je optužio otpadnike da nikada nisu kročili u crkvu, koja se bavi smislom postojanja a ne socijalnim, ekonomskim i društvenim problemima.
Sud je odlučio da tajni ugovor o gradnji pruge Budimpešta-Beograd Vlada mora da stavi na uvid javnosti. Ova vest iz Budimpešte vredna je ozbiljne pažnje mađarske, ali i naše javnosti.
Dozvoljena je samo jedna stvarnost, u kojoj je miran protest građana fašizam, a huligani sa toljagama pristojna Srbija (da se osvrnem na jučerašnji dan opisan rečima AVtokratora i Prvopotčinjene).
Ako te bager udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Umesto da privedu bageristu koji je na mostu hteo da mašinom pregazi demonstrante, priveden je Šapčanin koji nije hteo pod točkove.
Svojim pozivom na mir patrijarh je prihvatio društvene podele koje izaziva režim, a zbog kojih su naprednjački batinaši u subotu, motkama i bagerom, nasrnuli na građane koji su protestovali.
I tako smo, kao i obično pred izbore, stigli do stare i nimalo dobre podele na pristojnu SNS Srbiju i nepristojnu Srbiju. Da je ova prva pristojna dokaz je to što su hodali trotoarom.
Predgovor za knjigu Ljubodraga Stojadinovića: Srbija je zakoračila u ponor bar dva puta u protekle tri decenije: 1991. i 2012. Kako izgleda Srbija dok pada u ambis – o tome piše Stojadinović.