Od 3 do 7
Otac je autoritet, majka nije. Ako dečak ima agresivnog oca, i sam će postati agresivan. Niko tu ništa ne može da promeni. Pogotovo ne škola na čijem je čelu majčinska figura Đukić Dejanović.
Otac je autoritet, majka nije. Ako dečak ima agresivnog oca, i sam će postati agresivan. Niko tu ništa ne može da promeni. Pogotovo ne škola na čijem je čelu majčinska figura Đukić Dejanović.
Po tko zna koji put na jednoj strani imamo HDZ i njegove nebitne satelite, a na drugoj sve ostale na čelu s umornim i bezidejnim SDP-om. Pupovčeva računica je tu jasna.
Jedan od razloga zašto se žene nerado posvećuju ekonomiji može biti muška šovinistička svinja koja dominira ovim poljem, prerušena u ovaploćenje čiste ekonomske racionalnosti.
Suočeni smo sa izborom između parazitskog kapitalizma i neofašizma u nastajanju. Ali izgleda da ni kraj sveta ni kraj kapitalizma neće skoro, pa nam ostaje pitanje: kuda ćemo dalje?
Ne sećam se da je usvajanje nekog podzakonskog akta u oblasti rada izazvalo toliko medijske pažnje kao što je to slučaj sa Pravilnikom o metodologiji za obračun neplaćenog kućnog rada.
Na 96. godišnjicu od rođenja Radomira Konstantinovića i povodom prevoda „Filosofije palanke“ na engleski, sa okruglog stola Srpski filozof Radomir Konstantinović: „Palanka“ u prevodu.
Odlučila sam da ne pominjem dan smrti Dubravke Ugrešić, već samo rođendan, 27. marta. Kombinacija holandskih zumbula, kojoj smo dali njeno ime, u punom je cvatu.
Tim Zaštitnika građana bio je u nenajavljenoj poseti u Kazneno-popravnom zavodu Padinska Skela. I to 2. februara ove godine, samo dva dana pre nego što je S. B. preminuo.
Hvatati domaće zvaničnike u laži je dosadno. Jer oni stalno lažu. Evo, recimo, juče – Dačić: „nekoliko vekova se vodi borba za otcepljenje Kosova od Srbije i rušenje našeg teritorijalnog integriteta“.
Ako niste znali, Srbija je već 25 godina u ratu. Već 25 godina je komadaju, ali mi se ne damo. Jedino tako može da se razume početak obraćanja predsednika skoro svih građanki i građana Srbije.
Konoba Kod šjor Bepa na otoku Šolti. Za jednim od stolova side dida i njegov frend barba Tonino. Pridružija im se šjor Bepo, vlasnik konobe. Piju po šestu travaricu i ćakulaju.
Osuđeni i osumnjičeni za ratne zločine svakodnevno gostuju u medijima kao hroničari i analitičari na istorijsko-političke teme. Prednjače Šainović i Pandurević, ne zaostaju Šljivančanin i Lazarević.
Ani Brnabić je bilo ponuđeno da bira između dve funkcije i ona je izabrala da postane predsednica Narodne skupštine. Šta je sve u takvom razvoju događaja glupo, naopako i pogrešno?
Bez kontrole, bez primena antikorupcijskih mehanizama, rasipaće se milijarde evra za „Skok u budućnost – Srbija EXPO 2027“, i tražiće se da se izvođačima za to aplaudira jer „transformišu“ Srbiju.
Mi ćemo sad demonstrativno da se iščlanimo iz Saveta Evrope, što će, po rečima predsednika Srbije, biti isto kao da su nas izbacili, baš kao što su već izbacili i Rusiju.
Samo oni koje je potresla Gaza mogu spasiti Šou od Netanyahua, Bidena, Scholza i Sunaka i ponovo univerzalizovati njen moralni značaj; oni će obnoviti ravnotežu svetskog morala.
Svet prema SNS-u je jednostavan – mi otvoreni za dijalog, oni neće da pričaju. Mi radimo za Srbiju, oni rade za strance. Mi gradimo, oni kradu. Mi dobri, oni loši.
Marđan Satrapi i dvadesetak saradnika zajedno su napravili zbirku crtanih priča nazvanu po revolucionarnom pokliču na protestima u Iranu. Knjiga je poziv na solidarnost.
Rusofili zapravo ne vole Ruse nego vole Rusiju. I to ne Rusiju kao zemlju, geografski pojam, već kao politički režim koji karakteriše neograničena vlast jednog čoveka.
Čak i našu, na učestale skandale gotovo oguglalu javnost šokirala je vest o jezivoj smrti zatvorenika preminulog početkom prošlog meseca u zatvoru u Padinskoj Skeli.
Kad ih stražari zaključaju, osuđenici za sistem prestaju da budu ljudi. Ko nema dovoljno snage da se odbrani ili para za zaštitnike, postaje živo meso za nasilnike unutar sistema.
Haiti pokazuje sve poznate karakteristike propale države. Narodu preostaje tragičan izbor: korumpirane „demokratske“ elite ili bande koje se predstavljaju kao „progresivne“.
Početkom 20. veka mnogi socijalisti su verovali da slobodna trgovina, uz nadnacionalne propise, može otkloniti opasnosti militarizma, ekonomske nejednakosti i monopola.
Za smrt V. J. nisu krivi ni GSP, ni predsednik Privremenog organa Beograda, ni Sekretarijat za javni prevoz, ni direktor preduzeća s čijeg je autobusa otpao točak. Kriv je mehaničar i odmah je uhapšen.
Predsednica Evropske komisije zatražila je još jedan mandat. Njena ponuda je mnogo konzervativnija, što predstavlja izazov za liberalne, zelene i socijaldemokratske snage Evrope.
Zapadne nacije nisu samo osiromašile Haiti, već su se i neprestano mešale: podržavale su političare koji nameću „stabilnost“ i potkopavale one čiji demokratski zahtevi deluju preteće.
Na kraju će od Srbije ostati samo ćirilica. Srpskim rodoljubima to je verovatno utešna pomisao. Jer, dok traje ćirilica, biće i srpstva. Sa ili bez „Srba“, sa ili bez Srbije – to za njih nisu bitna pitanja.
Još jedan profesor Bogoslovskog fakulteta u Beogradu ostaće bez posla, docent Vukašin Milićević. Veće fakulteta nije prihvatilo pozitivnu ocenu Komisije koja je pregledala njegovu prijavu.
Ilićev prikaz Dine 2 kao i sam film ignorišu ekologiju. Zato je opravdano problematizovati taj aspekt prikaza i filma, jer se tako osporava i jeftina dnevnopolitička paralela – koja čak ni ne funkcioniše.
Građanima je u anketi postavljeno pitanje koga bi voleli da vide na mestu predsednika SAD: 44 posto je izabralo Trumpa, Hitlerovog obožavaoca, seksualnog napasnika i šovinistu.
Akciju aktivista SNS-a na Voždovcu, u vezi s kojom organi vlasti ne vide nikakav problem, mnogi građani doživljavaju kao uznemiravanje i vide je kao deo kriminalnog „izbornog inženjeringa“.
Zamislite da Nišlije glasaju za niške hirurge koji spasavaju živote i kvalitet života i pacijenata i njihovih bližnjih, umesto za one koji bi samo da zameze makar i mrvice vlasti.