Njihovi Naši i Naši njihovi
Helsinška povelja – Država za članove Naših organizuje dvonedeljne letnje kampove gde se tinejdžeri ohrabruju da se venčaju.
Helsinška povelja – Država za članove Naših organizuje dvonedeljne letnje kampove gde se tinejdžeri ohrabruju da se venčaju.
Helsinška povelja – Svaki rat na Balkanu vodio je u novi rat, svaka podela u novu podelu.
Helsinška povelja – Berlin, marta 2009, povodom retrospektivne izložbe Bogdana Bogdanovića u Arhitektonskom muzeju grada Beča, 4. mart – 8. jun 2009.
Žalbeno veće Haškog tribunala Veselinu Šljivančaninu izreklo kaznu od 17 godina zatvora za zločine u Vukovaru, umesto prvobitne kazne od 5 godina.
Politika – Kao i Srbija, i Crvena zvezda je počivala na tri elementa: lopovluku, agitpropu i nezrelosti.
I dok sam se ja baškario u tom raju na zemlji – prosječna dnevna temperatura 20 stepeni Celzijusa, pošto je sad tamo kraj ljeta – izvali se Slobo, nespokoj mu duši.
Anarhizam je tada bio viđen kao pokret koji je imao korijene na stranom tlu i koji su u Ameriku donijeli imigranti. Početkom dvadesetog stoljeća, skoro svaka etnička grupa je imala svoje anarhističko društvo, povrh svih ostalih ljevičarskorevolucionarnih društava – davne 1908.
Snimak pogubljenja mladića iz Srebrenice od strane jedinica srbijanskih Škorpiona video je zapis čistog zla i sadržava savršen primjer morbidne, umobolne banalnosti.
Slobodan je u svom koferčetu, pored Beograda, ponio i osjećaj svjetske nepravde od kojeg je Sarajevo bolovalo, osjećaj da se svaka banda, patrioti sakupljeni sa koca i konopca i akademija nauke i umjetnosti, može nadići i uništiti grad.
Ismet je u Iraku u taboru koji neformalno nosi ime vojnika koji je tu prvi poginuo, osamnaestogodišnjaka čiji je maternji jezik bio španski. Ismet mi se javlja povremeno, kad nije na smjeni, koja obično traje dvanaest sati u komadu, zato što „nemaju dovoljno vojnika” pa ono što ih ima „mora ići na zadatke non-stop”.
Kad sam završio u Chicagu, na kraju svog puta, rat u Bosni na svom početku, moj medeni mjesec sa američkom kulturom se završio, budući da sam morao naći posao.
Sjeća li se neko one dvojice begova iz TV serije Tale (ja mislim) koji sjede u tami bosanske provincijske kafane i srču kahvu. Svako malo, jedan kaže: „E, kakve je nekad Pešta kupleraje imala.” A drugi malo šuti, pa kaže: „Jah, jazuk za Peštu.”
Na vijestima bih ponekad spazio profesora Koljevića kako stoji pored Karadžića koji vazda poriče – za njega je ono što se događalo bilo ili „samoodbrana” ili se uopšte nije događalo.
Prema anketi dvije trećine bijelaca misli da bijeli svijet preferira bijele komšiluke, a 85 posto ih je priznalo da zaista žive u naseobinama gdje nema crnih komšija. Segregacija je, drugim riječima, živa, zdrava i nezvanična.
Moja nevolja je bila to što mi je bilo teško zamisliti bilo kakav drugačiji oblik književnog postojanja osim nacionalnog, utemeljenog u maternjem jeziku. Ali onda se taj kulturni model počeo raspadati u mojoj glavi.
To su bila vremena kada sam se, kao i mnogi moji prijatelji, pravio da me se sve to ne dotiče – da su glupost i bezumlje tako daleko od mene da jedino što sam mogao da radim je da sve to prezirem sa arogantne distance.
Prenosimo radio dramu Alfons Kauders reditelja Darka Tatića po motivima jedne od ranih priča Aleksandra Hemona.
E-novine – Ne vjerujem da bi se itko mogao šegačiti s takvom pojavom kao što je Gedža, pa i meni to nije pošlo za rukom; naprosto sam osjećao sućut prema njegovim žrtvama i bio osupnut nesrećom koju je utkao u ovo naše doba.
Ne bi se moglo reći da je privredna politika koja je vođena od 2000. godine naovamo imala, neposredno ili posredno, neki elemenat industrijske politike.
Ležao sam u mraku, nesposoban da se pomjerim, sve dok nisam zaspao. Neonka je zujala u hodniku; čuo sam lift kako se uspinje i propada. Sanjao sam o ratu, o vladavini sile, o potpuno neočekivanim ishodima.
Intervju: Robert Jandrić, lider punk benda Unutrašnja emigracija iz Prijedora.
Razgovor sa Dragoljubom Todorovićem o Dobrici Ćosiću i njegovoj novoj knjizi u kojoj rasistički vrijeđa albanski narod, Ćosićevom lažnom disidentstvu i dominantnom utjecaju i na današnju srbijansku vlast.
Šta ako joj smrdi Miljacka? Šta ako joj svi u lice budu puhali dim od cigarete, pošto je alergična? Šta ako Potomstvo odluči da ne voli ni ćevape ni ašče ni vodu sa Baščaršije?
Hrvatski se sindikati spremaju da izvedu svoje članove na ulice, a slične namere imaju i sindikati u Srbiji.
BH Dani – Zašto u Hrvatskoj nije proveden referendum oko pristupanja zemlje NATO paktu? – Zbog toga da nacija ne bi počinila nacionalnu izdaju.
Ti idealni, posvećeni čitaoci, o kakvim sanja svaki pisac, otvarali su, kao hirurzi, srce knjige, lovili su svaku aluziju, rasklapali svaki suludi neologizam…
Kao neslana prvoaprilska šala osvanula je juče vest u malobrojnim medijima o krivičnoj prijavi protiv „oca nacije“ Dobrice Ćosića koju su podneli YUCOM i Helsinški odbor za ljudska prava. Ali nije u pitanju šala.
U Srbiji se ne postavlja samo pitanje koje je razmere već dostigla globalna kriza, koja je uspaničila ceo svet, već i da li je reč o krizi vlade koja do sada nije ponudila valjana rešenja za savladavanje krize.
Skuplji benzin, dizel i mobilno telefoniranje. Niže plate u državnoj administraciji. Budžeti ministarstava manji za četvrtinu. Do kraja godine 6.000 manje zaposlenih u upravi.
Vlade zemalja u regionu moraju hitno preduzeti hrabre korake i nepopularne mere. Ako se odluke ne donesu brzo, biće ugrožena makroekonomska i društvena stabilnost čitavog regiona, a najveći deo krivice za to snosiće lokalni političari.
Neki kandidati za Visoki savet sudstva nisu dobili potrebnu većinu glasova u parlamentu: Nadica Jovanović, Vojislav S. Nedić, Slobodan Perović i Zoran Tomić. Momčilo Grubač je ranije odustao od kandidature.