Lekcije sa Tjenanmena
Zastrašujuća je pomisao da tačno 20 godina nakon masakra na trgu Tjenanmen samo mali broj mladih Kineza zna šta se tada dogodilo.
Zastrašujuća je pomisao da tačno 20 godina nakon masakra na trgu Tjenanmen samo mali broj mladih Kineza zna šta se tada dogodilo.
Opštinski sud poništio izbore u MZ „Sonja Marinković” u Novom Sadu na osnovu prigovora birača V. N. da mu je članica biračkog odbora ime i prezime upisala latinicom.
Za regionalizaciju države postoji osnov u odredbi člana 182. stav 3. Ustava, koja predviđa osnivanje novih autonomnih pokrajina.
Obama se predomislio u vezi fotografija koje pokazuju mučenje zatvorenika i blokiraće njihovo objavljivanje.
U Gradskom sudu za prekršaje danas je saslušana Biljana Srbljanović, poznata književnica i jedan od najprevođenijih srpskih autora u inostranstvu.
U pozorištu Srbija odavno je na programu jedna predstava poput nekog reality showa, u kojem je ove nedelje glavna uloga dodeljena Biljani Srbljanović.
E-novine – Advokat Srđa Popović govori o dokazima koji nisu izvedeni na procesu atentatorima na Zorana Đinđića, a povodom intervjua Stanka Subotića zagrebačkom Jutarnjem listu.
Mi ne pribegavamo metodama mučenja, planetarno je poznat Bušov odgovor, kada su ga 2006. pitali da li se nešto pogrešno događa u zatvoru u Gvantanamu.
Oslobođenje – Marx je za većinu ovdašnjih intelektualaca, čak i onih koji su karijere izgradili na primijenjenom marksizmu, temeljno nepročitan autor.
Raspisuju se konkursi za upis 65.000 novih studenata, što već sada čini dve trećine ukupnog broja rođenih u 1990, a kada na red dođe generacija rođena 1994, to će biti više od 75 odsto ukupnog broja rođenih.
Htio bih komentirati pokušaj da se studentski protest delegitimira insinuacijom kako njegov zahtjev za besplatnim obrazovanjem pripada vremenu propalog komunističkog sustava.
Sudeći po novinskim izveštajima, Skupština Srbije je usvojila odredbu po kojoj se državnim visokoškolskim ustanovama uzima 40 odsto sredstava iz sopstvenih prihoda.
Danas – Sudac Ustavnoga suda Hrvatske Vice Vukojević izjavljuje da su „logorom Jasenovac upravljali Židovi, država je dala samo stražu, a postoji i ugovor između vlade Nezavisne države Hrvatske i Židovske općine Zagreb o financiranju uprave toga logora“.
U Mostu RSE Omera Karabega govore Svetlana Slapšak i Ivan Čolović.
Nije u pitanju samo hoće li joj se dopasti Sarajevo ili neki drugi grad. Pitanje je hoće li joj se dopasti ovaj svijet, takav kakav je, hoće li joj u njemu biti udobno, može li ona u njemu biti sretna.
Da će biti potrebno menjati Ustav bilo je jasno u momentu kada je donošen, zato što je tadašnja motivacija bila politikantska, a ne ustavotvorna.
Danas
Referendum se mora održati ako se promena ustava odnosi na preambulu. Za uspeh referenduma dovoljna je većina izašlih birača.
Helsinška povelja – Država za članove Naših organizuje dvonedeljne letnje kampove gde se tinejdžeri ohrabruju da se venčaju.
Helsinška povelja – Svaki rat na Balkanu vodio je u novi rat, svaka podela u novu podelu.
Helsinška povelja – Berlin, marta 2009, povodom retrospektivne izložbe Bogdana Bogdanovića u Arhitektonskom muzeju grada Beča, 4. mart – 8. jun 2009.
Žalbeno veće Haškog tribunala Veselinu Šljivančaninu izreklo kaznu od 17 godina zatvora za zločine u Vukovaru, umesto prvobitne kazne od 5 godina.
Politika – Kao i Srbija, i Crvena zvezda je počivala na tri elementa: lopovluku, agitpropu i nezrelosti.
I dok sam se ja baškario u tom raju na zemlji – prosječna dnevna temperatura 20 stepeni Celzijusa, pošto je sad tamo kraj ljeta – izvali se Slobo, nespokoj mu duši.
Anarhizam je tada bio viđen kao pokret koji je imao korijene na stranom tlu i koji su u Ameriku donijeli imigranti. Početkom dvadesetog stoljeća, skoro svaka etnička grupa je imala svoje anarhističko društvo, povrh svih ostalih ljevičarskorevolucionarnih društava – davne 1908.
Snimak pogubljenja mladića iz Srebrenice od strane jedinica srbijanskih Škorpiona video je zapis čistog zla i sadržava savršen primjer morbidne, umobolne banalnosti.
Slobodan je u svom koferčetu, pored Beograda, ponio i osjećaj svjetske nepravde od kojeg je Sarajevo bolovalo, osjećaj da se svaka banda, patrioti sakupljeni sa koca i konopca i akademija nauke i umjetnosti, može nadići i uništiti grad.
Ismet je u Iraku u taboru koji neformalno nosi ime vojnika koji je tu prvi poginuo, osamnaestogodišnjaka čiji je maternji jezik bio španski. Ismet mi se javlja povremeno, kad nije na smjeni, koja obično traje dvanaest sati u komadu, zato što „nemaju dovoljno vojnika” pa ono što ih ima „mora ići na zadatke non-stop”.
Kad sam završio u Chicagu, na kraju svog puta, rat u Bosni na svom početku, moj medeni mjesec sa američkom kulturom se završio, budući da sam morao naći posao.
Sjeća li se neko one dvojice begova iz TV serije Tale (ja mislim) koji sjede u tami bosanske provincijske kafane i srču kahvu. Svako malo, jedan kaže: „E, kakve je nekad Pešta kupleraje imala.” A drugi malo šuti, pa kaže: „Jah, jazuk za Peštu.”
Na vijestima bih ponekad spazio profesora Koljevića kako stoji pored Karadžića koji vazda poriče – za njega je ono što se događalo bilo ili „samoodbrana” ili se uopšte nije događalo.
Prema anketi dvije trećine bijelaca misli da bijeli svijet preferira bijele komšiluke, a 85 posto ih je priznalo da zaista žive u naseobinama gdje nema crnih komšija. Segregacija je, drugim riječima, živa, zdrava i nezvanična.
Moja nevolja je bila to što mi je bilo teško zamisliti bilo kakav drugačiji oblik književnog postojanja osim nacionalnog, utemeljenog u maternjem jeziku. Ali onda se taj kulturni model počeo raspadati u mojoj glavi.