Talibani
Da nema Lukovića u Feralu – ova bi zemlja procvetala, više ne bi bilo siromaštva, invalidi bi natrag dobili noge, Srpsko Sunce bi izlazilo i zalazilo u Srbiji.
Da nema Lukovića u Feralu – ova bi zemlja procvetala, više ne bi bilo siromaštva, invalidi bi natrag dobili noge, Srpsko Sunce bi izlazilo i zalazilo u Srbiji.
U ovim poslednjim decembarskim danima, rano jutros, napravim fatalnu grešku: kupim na kiosku nekakve novine iz kojih mi ispadnu dve srednje oglasne strane.
Kad je proglašen samoerektivni Ustav bilo je savršeno jasno da će se predizborna kampanja u ovoj tupsoidnoj državi vrteti oko pitanja patriota i izdajnika, Haga, Kosova.
Memorandum je, bez obzira na stvarne zasluge, postao simbol teorija zavere, ratne agresije, urbicida, etničkog čišćenja, političkog, pseudopravnog i kriminalnog nasilja, izolacije i samoizolacije, a iznad svega jednog demagoškog i paranoičnog diskursa.
Dve nedelje uoči međunarodne Nove godine politička situacija u Srbiji, jezikom mudrih analitičara, jeste složena i zaguljena.
Reklame za laki keš vas pozivaju da uzmete kredit i rešite neki problem koji imate, dok vas osiguranje poziva da uplaćujete sredstva za lično osiguranje i tako smanjite neizvesnost u budućnosti.
Iz čistog mira smo, neobjašnjivo, uz standardno besmislen uslov da se neuhvatljiva junačina u obliku krvnika Ratko The Mladić nađe u Hagu, formalno primljeni u Partnerstvo za mir
Kako je moguće da u episkopatu SPC, nema nijednog vladike koji bi imao snage da jasno i javno kaže da ti apeli, deseterački slogani i mitološke fraze u stilu kletve Lazareve malo vrede i da neće imati apsolutno nikakvo pravno dejstvo.
Načela su, naravno, uvek važna, ali ako se već mora biti praktičan, a u politici mora, tada se ne odustaje od načela kod krupnih stvari.
Slika Vojislava Koštunice koji mi energičnom mlitavošću pruža ruku, tek je jedan od racionalnih motiva kojim ću se hraniti tokom već započete predizborne kampanje.
Republika – Nisu crkva i država odvojene od vremena revolucije 1789. godine. Odvojio ih je još Isus sam, i niko ne zna zbog čega se ljudi i crkve boje tih Isusovih reči.
Još se nisu ohladili unapred ispisani listići za Referendum a već nam je saopšteno da su parlamentarni izbori zakazani 21. januara 2007. i da je izborna kampanja već započela!
Na beogradskim ulicama ljudi se danima, zbog donošenja Ustava, spontano grle. Presrećni što je Kosovo sačuvano preambulom Ustava.
Građani su se opustili: umesto da krenu na birališta i sačuvaju Kosovo, svega ih je sedamnaest odsto glasalo. Zabole ih kurac.
Srpski nacionalni blog o historijskom Referendumu kojim će Srbi odbraniti Kosovo i Europu pridružiti Srbiji.
Helsinška povelja – Osnovno pitanje za moju analizu glasi: zašto Miloševićeva nacionalistička matrica nije promenjena posle 5. oktobra 2000; odnosno, zašto su pokušaji da se ona promeni brutalno osujećeni.
Savezni kriminalistički ured u Berlinu je u prvih osam mjeseci ove godine zabilježio skoro 8.000 desnoekstremističkih kaznenih djela, priopćio je berlinski dnevnik Tagesšpigel. U usporedbi sa istim periodom prošle godine to je porast za cijelih 20 odsto.
Završilo se, naravno, onako kako je moralo da se završi: odbijeni su svi sumanuti zahtevi Srbije kojoj niko nije poverovao da stvarno traži Mladića.
Kosovski zavet je izvorno i pre svega književna pojava, na srpske istorijske prilike preneseni osnovni kalk Jevanđelja. Njime je realna nesreća koja je Srbe zadesila 1389. bar donekle kompenzovana.
Načinom na koji se donosi novi ustav poniženi su ne samo građani Srbije, već i Skupština Republike Srbije u kojoj su narodni poslanici pristali na ulogu partijskih poslušnika.
Nitko se od budućih predsjedatelja Evropskoj uniji nije do sada dosjetio da uoči preuzimanja kormila u Uniji pozove i predsjednika Komisije EU na konsultacije.
“Znate li zašto nosim bradu? Da se ne primeti da sam dete” (Predrag Marković, predsednik srpskog Parlamenta).
Mladi profesor Joan Kulianu je ubijen u kupatilu fakulteta Divinity, Univerziteta u Čikagu. Ubica još uvek nije poznat kao ni motiv.
Srbija je trenutno u stanju političke šizofrenije koja je delimično podudarna sa stanjem zbunjenosti, stvarne ili smišljene, Marka Kraljevića koji u nemoći i dokolici kreće da, u svojstvu privremeno odmetnutog vazala, uništava carski drum.
Ne ruga li se povijest svaki čas svojim protagonistima, kada ponekad ujedinjuje osobe nespojivih shvatanja, samo uvek podjednako retrogradnih?
U ovom ponovljenom pokušaju ustavnog preuređenja Srbije, opozicije praktično i nema, tako da jedino prigovaraju predstavnici manjina i građanski orijentisane nevladine organizacije ili pojedini stručnjaci.
Način na koji se u Srbiji donosi ustav novi je poraz demokratskih snaga i zabrinjavajući znak njihove slabosti i oportunizma.
Ukratko, Koštunica Voja se obavezao da nas, kao El Presidente, uvede u blagosiljani period ubitačno dosadne dosade po meri sopstvenog, melanholičnog legalizma.
Danas
Zašto ne treba izići na referendum ili zašto treba reći ne? Prva grupa razloga leži u zloupotrebi ustavne procedure kojom je zaskočeno društvo Srbije, a i u neprimerenoj „argumentaciji“ kojom nas Vlada i njoj bliski ovih dana zasipaju.
Pre mnogo godina upoznao sam u čoveka koji je s okolinom solitera opštio jednom jedinom pričom: kako ga je žena napustila, ćerke ostavile, gde je tu pravda, pitao nas je.
Danas
Subjekt je profesionalac i pravnik. Zanimanje „pravnik“ je poznato. I zanimanje „profesionalac“ je poznato, naročito posle objavljivanja i izvođenja Kovačevićeve drame.