9. maj – Dan amnezije
Izvinite, ali čemu sve to? Zašto bih se ja radovao „Buku“ ili „Topolju“? Kakve to veze ima sa uspomenom na Bulata Okudžavu i njegove ratne drugove, sa sećanjem na milione poginulih u tom ratu?
Izvinite, ali čemu sve to? Zašto bih se ja radovao „Buku“ ili „Topolju“? Kakve to veze ima sa uspomenom na Bulata Okudžavu i njegove ratne drugove, sa sećanjem na milione poginulih u tom ratu?
Finansijski slom iz 2008. pojačao je apele za stvaranjem globalnog finansijskog sistema koji bi ublažio trgovinske neravnoteže, uredio špekulativne tokove kapitala i sprečio sistemsko širenje kriza.
Svi su se iznenadili kada je u prvom krugu predsedničkih izbora plava traka na TV ekranima počela da raste i zaustavila se na 35 odsto podrške za kandidata krajnje desnice.
Kanal 4 nas je opisao kao homofobe, a Tramp poručio da će nam zabraniti ulaz u SAD. Vest da je London dobio gradonačelnika muslimana stigla je u pravi čas.
Mark Zuckerberg već gospodari internetom preko kućnih računara i mobilnih uređaja. Sada želi veću kontrolu nad samom kompanijom, a deoničari su spremni da mu udovolje.
Današnje radno mesto je polje bitke za bešiku. Sa jedne strane su radnici koji žele da idu u WC kada im se tamo ide, a na drugoj poslodavci koji žele da ih u tome spreče, ponekad i satima.
Na konvenciji AfD-a jedan od lidera ove partije je rekao: „Želimo drugačiju Nemačku, daleko od one prljave 68-aške“. Oduševljenje u sali. Standing ovations. Ili na AfD nemačkom: frenetični apaluz.
Glasanje radnim danom, jedno glasačko mesto na 21.000 glasača, dok se u Teksasu kao identifikacioni dokument prihvata dozvola za nošenje skrivenog oružja, ali ne i studentski indeks.
Visoke ponude opozicionim novinarima su doplata za rad sa toksičnim materijalom. Ne moraju svi u ruskim državnim medijima da lažu lično, ali u velikoj opštoj laži svi moraju učestvovati.
Evropa je nespremna za novi šok. Šta ako se grčka kriza opet zaoštri, ili Britanija izglasa brexit, ili dođe do sloma kineske ekonomije? Šta bi uradili evropski političari? Izgleda da niko od njih nema pojma.
Zapadni komentatori nisu zadivljeni Orbanom, ali mu većinom priznaju da je ipak pokrenuo mađarsku ekonomiju i smanjio nezaposlenost, pa je verovatno to razlog zašto ga mađarski građani trpe.
AfD nije obična stranka krajnje desnice: ona je inspirisala radikalni ulični pokret Pegida, kome nema pandana u Evropi. Od završetka ere nacizma, nijedna desna partija nije imala toliku podršku.
Da li je odustajanje od Dablina, Šengena i zajedničke valute jedini način da se Evropa zaštiti od skandaloznih poteza nemačke kancelarke i njenog sve ličnijeg pristupa vršenju vlasti.
Presuda norveškog suda da je Anders Breivik bio izložen torturi teško je svariva. On u zatvoru ima spavaću i radnu sobu i teretanu. I može da razgovara sa službenicima, lekarima i pravnicima.
Ukrajina je dobila novog premijera istoga dana kada je naš glavni načelnik, evo već 14. put preko malih ekrana razgovarao sa sebi potčinjenim narodom. Ovoga puta Putin nije bio naročito ubedljiv.
U njenom svetu vlade su uspešne i korporacije pravedne. Radi se o uverenju da promene ne izaziva sukob sa bogatima i moćnima, već udruživanje sa njima.
Hrvatska je nedavno blokirala otvaranje Poglavlja 23 i 24 u pregovorima Srbije i EU, zbog nadležnosti tužilaštva i sudova republike Srbije za sve ratne zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije.
Novi nalazi opisani kao krivulja Velikog Getsbija impliciraju da nema američke izuzetnosti. Utešna predstava o nejednakosti kao ceni društvene pokretljivosti pokazala se netačnom.
Kada tvoj glas nema nikakvu težinu, svaka informacija o tome da u državi nešto nije u redu postaje ne samo besmislena, već i štetna. Jedino na šta ona može da utiče je tvoje raspoloženje.
Knjige i filmovi o devedesetim godinama ne mogu uticati na politiku, ali u času kada sud UN-a privodi kraju svoju misiju, mogu nas podsetiti na mračne tendencije koje su i dalje žive u regionu.
Za mlade ljude rođene posle Hladnog rata, reč socijalizam nema značenje koje je imala za njihove roditelje. Njima je socijalizam društvo zasnovano na opštem dobru, gde ljudi brinu jedni o drugima.
Panamska afera 2016. još jednom je pokazala koliko je praksa prikrivanja imovine raširena među elitama severa i juga. Novinari su pokazali da rade svoj posao, za razliku od država.
Među panamskim papirima se zatekao i naš violončelista Sergej Pavlovič Roldugin, s jednim od Putinovih buđelara koji su tokom višegodišnje podele plena uredno punili Putinovi pajtaši.
Populisti lako nalaze krivce. Jedva sastavljate kraj sa krajem? Kinezi uzimaju poslove. Uznemirava vas kriminal? Meksikanci. Terorizam? Muslimani. Politička korupcija? Banke.
Širom sveta prevladalo je osećanje kraja jedne epohe. Ljudi žive u dubokoj strepnji od mogućeg sloma svojih nekada stabilnih društava, kao u Jejtsovoj besmrtnoj pesmi „Drugi dolazak“.
Dvesta kontejnera putuje ka ostrvima Lezbos, Samos i Kos, kao kancelarijski prostor za 600 evropskih službenika zaduženih za rešavanje azilantske krize, to jest vraćanje izbeglica iz Grčke u Tursku.
Radi se o jednom od najvećih curenja podataka svih vremena: 11,5 miliona dokumenata. 2,6 miliona terabajta podataka kancelarije specijalizovane za skrivanje novca u ofšor zonama.
Evropu – u grob. Tu joj je mesto. Multikulturalizam – na đubrište. Evropske granice – bodljikavom žicom opasati. Šengen – ukinuti. Sankcije protiv Rusije – ukinuti. I prestanite da slušate Ameriku.
Sudije su utvrdile da je cilj Šešeljevih ratno huškačkih govora bila motivacija sopstvenih trupa. Ako pođete od toga da nije bilo sukoba i da zločini nisu zločini, onda je naravno veoma teško utvrditi nečiju odgovornost.
Kad njegov mandat ističe i kad se ogoljuje prevrtljiva priroda američke izborne politike, Amerikanci shvataju da je Obama bio odrasla, zrela osoba na položaju predsednika.
Činjenicu da je transatlantski demokratski kapitalizam, nekadašnji pokretač posleratnog prosperiteta, u krizi – ne osporava gotovo niko ko još ima hrabrosti da prelista dnevne novine.
Milošević je pri izboru marioneta bio maštovitiji i romantičniji od Putina. Karadžić je bio poznati društveni radnik i pisac, što mu je i omogućilo da 1993. zasluži našu čuvenu nagradu Šolohova.