Politika i protest
U procesu u kojem se društvo oslobađa svojih istorijskih stega i prihvata nove grupe građana, nove standarde pravde i nove definicije građanske moralnosti, mnogoljudni društveni pokreti i protesti igraju presudnu ulogu.
U procesu u kojem se društvo oslobađa svojih istorijskih stega i prihvata nove grupe građana, nove standarde pravde i nove definicije građanske moralnosti, mnogoljudni društveni pokreti i protesti igraju presudnu ulogu.
Prvi i najrašireniji prigovor istopolnom braku jeste da je ovaj nemoralan i neprirodan. Drugi prigovor insistira na tome da je osnovna svrha državno odobrenog braka – razmnožavanje i podizanje dece.
Na ulazu u naselje Srednja Ahtuba u blizini Volgograda, nedavno je osvanuo reklamni baner s nasmejanim licem čoveka crne kože, u beloj košulji s kravatom.
Čitajte poslednjih šest poglavlja Dhammapade, jednog od najznačajnih i najpopularnijih spisa iz budističke religijske književnosti u kojima se na jezgrovit i jednostavan način izlažu osnovni elementi Budinog učenja u prevodu sociologa religije Milana Vukomanovića.
Mora da je to u prirodi Albanaca – potreba da se istorija pogleda iznutra, kao kod dece koja hoće da saznaju kako radi igračka.
Čitajte Dhammapada-u, poglavlja XI-XX, jedan od najznačajnih i najpopularnijih spisa iz budističke religijske književnosti u kojima se na jezgrovit i jednostavan način izlažu osnovni elementi Budinog učenja u prevodu sociologa religije Milana Vukomanovića.
Gde jedan pisac želi metaforički da bude pokopan? U knjigu, u čitaoca. Da bude pokopan u ovoj zajedničkoj zemlji. Pisac može da se rodi u jednoj zemlji a da piše u drugoj – ali čiji je to pisac? Čitaočev – koji možda živi u sasvim drugoj zemlji i u sasvim drugom vremenu.
Uvek mi je preostajala ona mogućnost koju su iskoristili Konrad i Kafka – da svojom genijalnošću samog sebe izdignem u univerzalnu stratosferu. Ali, izgleda da su uslovi koje treba da ispunjavate za tako nešto pomalo preoštri.
Da li književnost ima veze sa izgradnjom nacionalnog identiteta? To nas dovodi do pitanja: šta je nacionalni identitet? U Britaniji smo opsednuti tim pitanjem, posebno otkad je uveden obavezan test za imigrante koji konkurišu za britanski pasoš.
Prvih deset poglavlja Dhammapada-e, jednog od najznačajnih i najpopularnijih spisa iz budističke religijske književnosti u kojima se na jezgrovit i jednostavan način izlažu osnovni elementi Budinog učenja u prevodu sociologa religije Milana Vukomanovića.
Da li će nakon rata s Gruzijom doći do rata s Ukrajinom? Mnogi će reći da takav rat nije moguć. Rat s Gruzijom je takođe izgledao kao nemoguć.
Problem „nacionalne književnosti“. Postoji li tako nešto? Da li bi trebalo da postoji? Ako ne, zašto ne?
Masovna ubistva civilnog stanovništva tokom 30ih i 40ih godina prošlog veka predmet su nejasnih rasprava o sećanju i merilo zajedničkih moralnih vrednosti Evropljana.
Kao ideja, ili pre kao ideal, Evropa nesumnjivo ima božanske pretenzije, bar kad je u pitanju sistem vrednosti: ona definiše sebe preko onog što nije ili bar tvrdi da nije, ona neprestano povlači razliku između sebe i nečeg drugog.
NATO-vo bombardovanje Jugoslavije promenilo je globalne geopolitičke koordinate.
Prva, automatska reakcija današnjeg prosvećenog liberalnog čitaoca Komunističkog manifesta jeste: nije li ovaj tekst prosto netačan u pogledu mnogo empirijskih tačaka, po pitanju slike društvene situacije koju daje, kao i po pitanju revolucionarnog stanovišta koje zagovara i propagira?
Kada sam u jednom lokalnom slovenačkom bioskopu gledao Matriks, imao sam jedinstvenu priliku da sedim nedaleko od idealnog filmskog gledaoca – naime, nekog idiota.
Mada se avgust u Rusiji obično isčekuje s nekom mutnom uznemirenošću, danas već i deca znaju da se početkom ovog meseca zemlja može naći u drugom talasu krize.
Nacija je histerični i panični informacioni sistem koji sebe neprestano uzbuđuje, kod samog sebe izaziva stres, pa čak mora i da se teroriše i dovede do panike kako bi samog sebe impresionirao i kako bi sebe uverio da zaista postoji.
U Rumuniji postoje dve javne institucije koje bi trebalo da proučavaju zločine i zloupotrebe počinjene za vreme komunističkog režima. Međutim, to nam saznanje nije od neke vajde.
Ugljenisana olupina patrolnih kola na Majorki i oštećena fasada policijske kasarne na kopnu predstavljaju sumornu rođendansku poruku kojom ETA, baskijska militantna grupa, slavi 50 godina svog postojanja.
Isus je rekao da mu poverava misiju obnavljanja crkve i da će mu biti dozvoljeno da poseti drugi svet sa svojim bezbrojnim rajevima i paklovima…Ovde nacionalisti bujaju; kažu da ih pokreće opravdana ili čista namera da neguju najbolje argentinske osobenosti.
Uprkos tome što u Evropi ima četrdeset različitih nacionalnih kultura, ipak postoji nekakav zajednički identitet.
U mirnoj i još uvek naprednoj Evropi ljudi se na sve naviknu. Na Istoku, ubistva se nastavljaju, gomilaju se i kod nas izazovu tek poneku zgroženu reakciju, koja se brzo zaboravi.
Levica se ponosi borbom za ljudska prava, ali u islamu toleriše zabrađivanje, ugovorene brakove i prebijanje žena.
Mađarsku krizu nije izazvala liberalna država – tako nešto nije ni postojalo. Izazvala ju je država blagostanja – najveća među novim demokratskim državama u regionu – koja je bezobzirno opteretila privredu.
Rusiju su počeli ozbiljno da shvataju. Nakon potpisivanja sporazuma za izgradnju Severnog toka, objavili smo svetu da se u našim rukama pojavilo energetsko oružje.
Nakon udara ekonomske krize u Americi ima mnogo više kolektivne nade i individualnih strahova. U Evropi je situacija obrunuta. Razlog za to je jednostavan: SAD imaju Obamu, a Evropa je zagovornik države opšteg blagostanja.
Moram da vas zamolim da ovaj izraz shvatite kao suprotnost političkoj odgovornosti koju svaka vlast preuzima za dela i nedela svojih prethodnika.
Saveznički slogan „samo mrtav Nemac je dobar Nemac“ zasniva se na činjenici da antinacistu možemo identifikovati samo onda kad ga nacisti obese.
Postoji li smisao u kome se može braniti ideja kolektivne odgovornosti – odgovornosti za nešto što sami nismo učinili, a što nas ipak opterećuje? Mislim da takav smisao postoji i da nije u suprotnosti sa običnim osećanjem pravednosti.
U radu Evropskog parlamenta sada učestvuju mrzitelji Roma iz Mađarske, Francuzi koji negiraju holokaust, holandski antiislamisti, austrijske antisemite i italijanski rasisti.