Sezona lova na Medvede…
Niko nije tako otvoreno i nemilosrdno ponižavao predsednika Ruske Federacije kao što je to činio i još uvek čini Vladimir Putin.
Niko nije tako otvoreno i nemilosrdno ponižavao predsednika Ruske Federacije kao što je to činio i još uvek čini Vladimir Putin.
Razgovori među zatvorenicima imaju često metafizičko obilježje: malo je mjesta tako pogodno za metafiziku kao koncentracioni logor, patimo i blizu smo smrti.
Živimo na planeti-vulkanu koji se polako hladi, na tankoj kori tektonskih ploča koje se pomeraju i izazivaju zemljotrese. Idiotski je postavljati pitanje čija je to krivica.
Nadbiskup i šef misije UN-a su mrtvi. Postoji mogućnost da će se umesto njih pojaviti bande, koje će kontrolisati dostavu hrane i pljačkati ono što je ostalo da se opljačka.
Zemljotres na Haitiju je jezivi dokaz da broj žrtava neke prirodne katastrofe ne zavisi od siline njenog udara, već od socijalnih uslova koji vladaju na mestu na kojem se nesreća dogodila.
Znam – znam li to – da je onaj na kojega su Nijemci nišanili, dok se očekivala još samo konačna zapovjed, iskusio osjećaj izvanredne lakoće, svojevrsno blaženstvo (ali nikakvu sreću) – najviše živahnosti? Susret smrti i smrti?
Previranja u Iranu nisu rezultat izborne krađe u junu prošle godine, već posledica 30 godina brutalnosti, poniženja i frustracija.
Više od zaraze ili ludosti, hitlerizam je buđenje elementarnih osjećaja. Filozofija hitlerizma nadmašuje filozofiju hitlerijanaca. Ona dovodi u pitanje sama načela civilizacije.
Opšti tonus je pao. Niko ne protestuje, ne izlazi na barikade, svima je sve postalo svejedno. Narodom je ovladala ravnodušnost, tmurna i hladna kao oblačan zimski dan.
Ne samo u Berlusconijevoj Italiji nego u sve više zapadnjačkih industrijaliziranih zemalja demokracija se svodi na zbunjujuću slobodu upotrebe medija.
Rousseau kaže: “Prvi kojemu je, nakon što je ogradio neko zemljište, palo na um reći – ‘ovo je moje!’, ustvari je osnivač građanskog društva (société civile)”.
Šetali smo sedam minuta u vidokrugu žitelja Gaze, a onda su nas opkolili: vojska, policija, pogranična policija, jedinice za razbijanje demonstracija, amfibijsko vozilo iz mora i jedan vojni helikopter.
U izveštavanju o „ratu protiv terorizma“ zapanjuje me činjenica da se u skoro svim reportažama ignoriše istorija – kao da se radi o sukobu koji se događa van vremena.
Kao najjeftinije sredstvo za provođenje masovne sterilizacije u logorima smatrano je godine 1943. ozračivanje rendgenskim zrakama. No nije bilo sasvim izvjesno hoće li na taj način postignuta neplodnost biti trajnom. Za opit smo doveli jednog muškog i jednog ženskog zarobljenika zajedno.
Onaj tko baca novčić u Fontanu di Trevi da bi se opet jednom vratio, boji se da on možda neće biti prihvaćen. No neka bude spokojan. Noću jedan dječak sjeda na rub fontane i zviždi, doziva ostale. Kada su svi na broju dječak skida odjeću i bezbrižno ulazi u vodu.
Deset godina nakon što je NATO zbog Kosova objavio rat Slobodanu Miloševiću, demokratski transformisana Srbija je podnela zahtev za članstvo u EU.
Pokvarit ćemo mi njima radost ratovanja, mi žene Atene, Arkadije, Boetije i Sparte! Neka muškarci ne troše zlato na oružje i opremu. Prigovorimo im! I mi želimo odlučivati za što će se ono trošiti. Zašto za oružje, a ne za vrčeve, ukosnice ili sandale?
Autori ove knjige smatraju da veća jednakost u društvu treba da postane prioritet politike. Oni kategorično tvrde da takav cilj nije “utopijski san”.
Zakon jačega je svojstven životinji. Potrebno je, kaže Makijaveli, da vladar zna poslužiti se životinjom i čovjekom. Kad je djelovanje pomoću zakona nemoćno, vladar-čovjek mora se ponašati kao da je životinja.
Možda je neko od mojih pažljivih čitalaca primetio da u svojim tekstovima s vremena na vreme pominjem tu bizarnu i neodređenu pojavu – forum.
Gotovo nijedno etičko načelo nije izdržalo odlučno iskušenje pred kojega ga je postavila Ethica more Auschwitz demonstrata (etika dokazana na način Auschwitza).
Devetogodišnjaci su najveći nihilisti. “Čemu sve to”, odgovorio mi je jedan od njih kada sam mu rekla da uradi domaći. “Dok ja porastem, polovi će se otopiti i svi ćemo se udaviti.”
Herta Müller je prošle nedelje primila Nobelovu nagradu. U Danima je objavljen njen govor na dodeli nagrade.
Tomas Pinčon je svoj život posvetio eksperimentisanju sa idejama koje u književnosti niko nije isprobao.
Nije uvek moguće razlikovati mrtvo od živog. Ali postoji jedan pouzdani način. Ono što je živo, ponekad ume da bude smešno. Ono što je mrtvo – nikada.
Deformacije u ekonomiji su nastale i kao posledica trijumfalizma Zapada posle kraja Hladnoga rata. Tržišni kapitalizam je istisnuo sve druge sisteme i osvojio svet.
Poznati su nam religiozni korijeni američkoga društva, u potrazi za apsolutnom slobodom vjerski inspirirane savjesti. Drukčiji i možda naporniji laicizam Evrope otkriva i jedan drukčiji smisao države.
Kažu mi ljudi kojima verujem da Barak Obama ne može da se izvuče i iz Iraka i iz Avganistana, a da osvoji drugi mandat.
Banke su tražile od Kongresa da im dozvoli da špekulišu novcem klijenata i 1999. su se izborile za to. Milijarde dolara slile su se na već pregrejanu berzu; bilo je to kao ubrizgavanje ogromne doze amfetamina.
Hakeri su ukrali hiljade imejlova jednog uglednog klimatologa i time doveli u pitanje samit u Kopenhagenu.
Banalno zvuči, ali za predsednika se treba boriti. Za naše prilike je to naravno neobično i može da bude veoma komplikovano.
Farid Zakarija: Oduvek sam smatrao da su rangiranja koja Ameriku svrstavaju na prvo mesto pouzdana, ali ispostavilo se da nije tako.