Putinizacija Evrope
Paradoks ruskog diskursa je u tome što apelujući na „tradicionalne vrednosti“, savremena ruska propaganda reanimira duh evropskog bunta iz ’68, ali u formi radikalnog nihilizma.
Paradoks ruskog diskursa je u tome što apelujući na „tradicionalne vrednosti“, savremena ruska propaganda reanimira duh evropskog bunta iz ’68, ali u formi radikalnog nihilizma.
Baton ruž, Nica, Istanbul, Vircburg, Minhen. Sve se dešava istovremeno. Sve iziskuje saosećanje, razmišljanje, odlučnost i – pažnju. Previše. Ali stvarnost ne zna za milost.
Na trenutak sam se dragi moji ruski sugrađani zapitao zašto li nam je ovaj neuspeli turski državni udar uopšte poslat? A onda se setih: on nam je direktno iz naše budućnosti poslat kao nauk.
Kada je čin nasilja terorizam, a kada delo jednog ludaka? Terorizam je politički pojam, a ludilo psihološki. Atentat u Nici je odmah proglašen političkim činom. Zašto?
Nije neobično što američka verzija fašizma liči na selebriti televiziju i pozive domaćina kazina, pošto je to naša simbolična scena, baš kao što je nostalgično obnavljanje rimskog sjaja nekad bila italijanska.
Ima onih što znaju šta je trebalo uraditi da bi se izbegla drama u Nici. Ne verujte im. Svi smo mi zatečeni. Priznati to, znači postaviti se u istu ravan sa drugima, da bismo zajedno razmišljali.
Ubilačke ideje kruže planetom i svaki novi napad ih širi dalje i usađuje u neke nove glave. Već smo znali da više niko nigde nije bezbedan, a sada znamo i da bilo ko može postati terorista.
Državni udar u Turskoj je sprečen, a sada su na redu čistke. U visoko rizičnom svetu turske politike, nominalno demokratskom a u stvari žestoko autoritarnom, gubitnike čeka brza i brutalna kazna.
Intervju sa Jürgenom Habermasom o brexitu i krizi Evropske unije: došlo je do propadanja nacionalnih demokratija i referendum u Britaniji ilustruje to stanje „post-demokratije“.
Nadam se da će naš napad agresivnog i nedoličnog ponašanja proći, da ćemo prestati da zveckamo oružjem i da ćemo uploviti u mirne vode međunarodnih odnosa civilizovanih zemalja na planeti.
Iz arhive: Analiza odnosa turskog premijera Redžepa Tajipa Erdogana i njegovog trideset godina starijeg bivšeg saveznika, propovednika iz američke emigracije Fetulaha Gulena.
Treba izbeći da se globalni odgovor na napade kakav je ovaj u Nici pretvori u megafon koji pojačava efekat terorističkog čina i podiže očekivanja zapadne javnosti „da se nešto preduzme“.
Evropsku uniju su osnovali muškarci i žene kojima su ratne strahote iz ’30-ih i ’40-ih godina prošlog veka bile u svežem i bolnom sećanju. I oni su napravili pakt protiv svake moguće netolerancije i ksenofobije.
Verujem da će Francuska, Italija i Španija izneti predlog za stvaranje političke unije. Potreban nam je parlament evrozone koji odlučuje o visini deficita i restrukturiranju dugova.
U „info-kapitalizmu“ cenu ne diktiraju rad, degradacija materijalne baze, troškovi proizvodnje. Zbog dostupnosti „besplatnih stvari“ cene se određuju arbitrarno.
Na nacionalnom nivou, ekonomski neuspeh i pad popularnosti bi doveli do izbornog poraza vladajuće partije, ali na nivou EU to je dovelo do diskreditovanja cele institucionalne strukture Unije.
Britanci se hvale da su veliki šereti. Ustupimo im to preimućstvo, pa recimo da je možda u Engleskoj dozvoljeno glupiranje, ali da kod nas nije zabranjeno mudrovanje, a ono često bude smešnije.
Svako ko drži do sebe u Rusiji želi da bude doktor nauka. Ruski Donald Tramp bi svakako imao dva tri doktorata. Broj odbranjenih disertacija je porastao sa 15.000 u 1993. na 30.000 u 2005.
Izgledi da se Britanija otcepi od Evrope jednaki su izgledima da se Trg Pikadili otcepi od Londona. Mi jesmo u Evropi i u njoj ćemo ostati. Britanija je uvek bila evropska zemlja. Ali je izašla iz EU. Zašto?
Poglavlje iz autorove nove knjige „Ko upravlja svetom“: U odnosu 5:3 Amerikanci smatraju da je klima važnija od ekonomije. Ali to nije bitno. Stav javnosti se ignoriše.
Kao britanski Rus, tokom brexit kampanje sam imao jak déjà vu, a onda sam se setio: pa to je kao u Moskvi 1991, kada sam bio okružen ozarenim ljudima koji su se nadali izlasku Rusije iz SSSR-a.
Obećani su nam turisti, a ne izbeglice. To su postala dva lica globalizacije. Turisti su lice koje prihvatamo. Privlačenje turista i odbijanje migranata: to je sažet opis istočnoevropskog idealnog sveta.
Brexit je pogrešna odluka i posle nje neće padati samo berzanski indeksi. Evropska unija nije samo ekonomska, već i mirovna zajednica država koje su vekovima ratovale.
Odlazak Britanije je pogrešan izbor, ali pozdravljam rešenost britanskih građana da se suoče sa deficitom demokratije u EU. I odbijam da očajavam, iako sam i ja gubitnik na ovom referendumu.
London, Škotska i Severna Irska glasali su za ostanak u EU, a većina Engleske za brexit. Cameron odlazi sa mesta premijera, ali će nam nedostajati ako na vlast dođe Boris Johnson.
Ekonomija i spoljna politika će biti glavne teme referenduma u četvrtak. Ali to će biti i izjašnjavanje o zajedničkom životu u samoj Britaniji – razlog više da glasamo za ostanak u Evropskoj uniji.
„Mi fudbal nemamo i nikada ga nećemo imati. Ali zato imamo najbolje navijače. Hajde da još jednom isprašimo Engleze, izborimo se za časnu diskvalifikaciju i vratimo se kući kao pobednici.“
MOK je najavio je da će na igrama u Rio de Žaneiru učestvovati i izbeglički tim – 5 do 10 sportista čiji su izbeglički status potvrdile Ujedinjene nacije, koji će se takmičiti pod olimpijskom zastavom.
Sada građani ne samo da mogu da odu u Izrael, već otuda mogu i da se vrate, dozvoljene su sve knjige, a banda na vlasti se više ne kiti polutrulim dačama, već milijardama u zelenoj valuti.
Evropska komisija je izdala saopštenje o „Evropskoj agendi za kolaborativnu ekonomiju“. Komisija koristi ovaj izraz kao da „kolaborativna“ znači isto što i „ekonomija deljenja“.
Kao razočarani direktori osnovnih škola, ambasadori i komentatori su se složili da je uzorno vladanje većine koja poštuje zakon, ružno narušeno ispadima pripadnika nasilnog tvrdog jezgra navijača.
Ovogodišnje parade ponosa će sigurno poslati i političku poruku. Ta poruka bi mogla da glasi da su nasilje i zlostavljanje deo svakodnevice LGBT+ osoba i da nisu rezervisani samo za masovna ubistva.