Vreme dijaloga je prošlo
Američki demokrati treba da organizuju sopstvene večernje konferencije za novinare, a to što ih je Trump prepustio samima sebi guverneri treba da iskoriste za izgradnju paralelnog polisa.
Američki demokrati treba da organizuju sopstvene večernje konferencije za novinare, a to što ih je Trump prepustio samima sebi guverneri treba da iskoriste za izgradnju paralelnog polisa.
Pre neki dan sam sedeo u parku kad mi je prišao čuvar i rekao da se park zatvara. Sledećeg dana tu je nikla ograda. „Bodler je voleo da bude sam“, pisao je Benjamin, „ali je želeo samoću u gomili“.
Hvatam sebe kako pažljivije nego obično pokušavam oslušnuti slabo dostupan unutarnji svijet mojeg mačka Dživsa, čiji je čitav zamisliv svemir ograničen prostorom našeg nevelikog stana.
Propao je predlog 9 šefova vlada evrozone o emitovanju korona-obveznica kojima bi se teret dodatnog zaduživanja zbog epidemije ravnomerno rasporedio na sve zemlje članice.
Čitanje možda jeste infekcija: um pisca uvlači se u um čitatelja. A ipak je u intimnosti koju nudi, koja je na sve druge načine zabranjena u vreme kuge – protivotrov, dokazan, neiscrpan i prekrasan.
Društvo je s lakoćom prihvatilo osećaj zaraženosti kugom, zatvaranje u kuće, ukidanje svog načina života, odbacivanje veza prijateljstva, ljubavi, rada, čak i verskih i političkih ubeđenja.
Virus koji pogađa najbogatije zemlje zaustavio je lokomotivu kapitalizma. Imamo priliku da pažljivo osmotrimo njene delove, proučimo je i vidimo isplati li se popravljati je. Ili je lakše napraviti novu.
Intervju za Project Syndicate: Keynes se pitao ko može da kaže kolika će biti cena nafte za 10 godina? I mi danas možemo da se pitamo kolika je verovatnoća nove pandemije za pet godina.
Vi vjerujete u neovisnost ruskog sudstva, da su ruski izbori zaista izbori, da je virus proizveden u američkoj laboratoriji? Vjerujete predsjedniku, vladi, dumi? Prosto tako? Samo iskreno, molim!
Kada se završi ova pandemija, ne očekujem da će odeljenja za filozofiju dobiti primetno veći budžet. Ali kladim se da će se budžeti medicinskih škola i zdravstvenih sistema znatno povećati.
Kritike lidera opozicije ne treba kvalifikovati kao štetno podsticanje unutrašnjih sukoba. Mehanizmi kojima opozicija poziva na odgovornost predstavnike vlasti sada se moraju jačati, a ne slabiti.
Prerano je za procene kako će se pandemija dugoročno razvijati. Ali već je jasno da nas iza ugla možda čeka nova globalna recesija koja će se značajno razlikovati od onih iz 2001. i 2008.
Ova kriza je naglasila i u prvi plan izvukla preovlađujuće odlike političkog života. Kao da su se države pretvorile u prenaglašene verzije onoga što su bile pre nego što je pandemija počela.
Ljudi su punili sale i parkove da bi ga vidjeli, uzimali mikrofon i govorili o nepravdama koje trpe vjerujući da ih on može ispraviti. Odlazili su kući uvjereni da su prisustvovali istorijskom događaju.
Evropa je doživela istorijski poraz. Posle dugih pregovora, na sednici ministara finansija evrozone doneta je odluka o zajedničkom odgovoru na ekonomske posledice pandemije korona virusa.
Politiku često svodimo na nadmetanje stranaka za našu podršku. Ali suštinsko pitanje demokratije je kako će ljudi na vlasti koristiti ogromnu moć koju im dajemo. I kako ćemo mi na to reagovati.
U svom poznatom delu „Strah na Zapadu“ Žan Delimo je 1978. opisao društvene posledice pandemije: glasine, poricanje, traženje krivaca. Evo nekoliko odlomaka iz ove knjige u izboru L’Obs-a.
Prema jednoj anketi predsjednik Putin je moralni autoritet za oko trećinu ispitanika, dok je patrijarh Kiril skupio jedva 1% podrške. Sada bi iz ovoga morao uslijediti neki važan zaključak.
Agenti Mosada su se na TV-u pohvalili da kradu medicinsku opremu koju je naručila neka druga država. Šef tehnološkog sektora Mosada je namignuo i rekao: „Krademo, ali umereno“.
Trumpova odluka da sluša poslovne lidere umesto infektologe verovatno će imati smrtonosne posledice. Pre njega su to radili Reagan, Thatcher i drugi proponenti neoliberalizma.
Dosad smo krizu izazvanu korona virusom uglavnom tumačili iz dva ugla, epidemiološkog i ekonomskog, i u oba slučaja slika je bila sumorna. Verujem da isto važi i za pogled iz perspektive geopolitike.
U teškim vremenima koja mnogi ljudi odavno proživljavaju, a kojih smo postali svesni tek sa ovom krizom, potrebno je da se prisetimo i ponovo naučimo četiri osećanja koja smo zaboravili…
Ako ekonomski pad bude najveći u SAD i Evropi, jaz između velikih azijskih zemalja i bogatog dela sveta će se smanjiti. To je glavna sila koja utiče na smanjivanje globalne nejednakosti od 1990.
U situaciji poremećaja ekonomskih aktivnosti i krize slične ratnom stanju fokusiranje na finansijske indikatore odvlači pažnju sa važnijih stvari. Pažnju treba usmeriti pre svega na fizičke veličine…
Evropljani nisu glupi. Iako ne znaju šta se događa iza vrata EU institucija, oni vide da se resursi ne koriste na način koji štiti njihove interese.
Osim činjenice da ova epidemija pogađa udoban svet koji nazivamo zapadnim i osim mera i vremena potrebnih da virus nestane, ne vidim ništa zbog čega bi trebalo naprezati mozak.
Preko blokade zbog epidemije Izrael se prvi put našao u paklu u kojem decenijama žive palestinski građani. Sada i Izraelci ulaze u stvarnost poznatu svakom palestinskom detetu.
Postojale su dvije omražene kaše: bijela i crna. Ti nazivi bili su eufemizmi koje je majka stihijski smislila kako ne bi izgovarala njihova prava imena. Jasno da je bijela bila griz, a crna – heljda.
Zdravstvo je u epicentru državne uprave: preko medicine ona kontroliše stanovništvo. Društveni ugovor između države i građana podrazumeva garancije države o bezbednosti i zdravlju građana.
Sada nam je potrebna neka vrsta anti-kapitalističke imaginacije. Da bi primereno reagovala na krizu, država treba da preuzme kontrolu nad ekonomijom. Ali ona ne zna kako se to radi.
Šta da radimo kad izađemo napolje, koliko često da se tuširamo, kako da reagujemo ako se razboli neko s kim delimo životni prostor, prednosti i mane naručivanja pripremljene hrane…