Kolonijalno nasleđe Konga
Posle junskog primirja, u Kongu su ponovo izbili sukobi. Grupa povezana sa genocidom nad Tutsima u Ruandi 1994. i dalje je aktivna u regionu. Raseljeno je na stotine hiljada ljudi, a više hiljada je ubijeno.
Posle junskog primirja, u Kongu su ponovo izbili sukobi. Grupa povezana sa genocidom nad Tutsima u Ruandi 1994. i dalje je aktivna u regionu. Raseljeno je na stotine hiljada ljudi, a više hiljada je ubijeno.
Okrenula se i služeći se kišobranom kao štapom pošla ka meni. Prepoznao sam njen hod pre nego što sam joj video lice. Hod nekog ko jedva čeka da stigne i sedne. Bila je to moja majka.
Mada većina Evropljana veruje da je Tramp loš i za Ameriku i za njihovu zemlju, kao i za svetski mir, većina evropskih desničara tvrdi da je američki politički sistem uspešan a da je evropski propao.
Trampizam je skup taktika za iskorišćavanje slabosti američkog sistema: ne priznaj krivicu, uzvrati udarac i zataškaj poraz. Međutim, sa aferom Epštajn, Trampov recept samo pojačava pažnju javnosti.
Jesen 1987, sunčan dan. Moja žena i ja smo na ručku u kineskom restoranu u Hempstedu. Naš jedini gost je Josif Brodski: ruski izgnanik, pesnik i, po mišljenju mnogih obožavalaca, sama duša Rusije.
Mnogima je promakla smrt Evrope kao emancipatorske ideje na samitu G7 u Kanadi. Nije pomenuto ništa od onoga čemu su se neki naivno nadali: priznanje Palestine, osuda genocida u Gazi.
Sećanje na Sarajevske sveske: Najveći skandal novije istorije je da su ljudi iz Istočne Evrope koji su u demokratskim revolucijama 1989. dokazali svoju političku zrelost, preko noći postali deca.
Glad se brzo širi Gazom. Ko nije poginuo u redu za hranu, verovatno će umreti od gladi. Ušli smo u najmonstruozniju fazu rata za koju ni svemoćna izraelska propaganda neće moći da nađe opravdanje.
U aktuelnoj geopolitičkoj stvarnosti, umesto vizije budućnosti nudi nam se poređenje sa prošlim događajima. Istorijske analogije postale su omiljen način suočavanja sa anksioznostima sadašnjice.
Planetu je obuzela želja za samostalnošću. Zagledanost nacija u sopstveni pupak i odbacivanje stega uzajamnosti možda izgleda moderno, ali je zapravo drevni poriv ljudskih zajednica.
Četbotovi pišu ubedljive tekstove, ali ne na osnovu činjenica već samo slažu reči u obrasce koji zvuče ispravno. Njihove neprijatne greške sada postaju karakteristika interneta kao takvog.
Šta će biti kad bankarima opet ponestane tuđeg novca? Da li ćemo završiti u još jednom katastrofalnom finansijskom slomu, ili ćemo razviti monetarni sistem koji služi javnom interesu?
Izrael briše jedno po jedno naselje sa lica zemlje kako bi budući koncentracioni logor bio jedino mesto u kojem je moguć život u Gazi. Priprema zemljišta za podizanje logora je u punom jeku.
Postavlja se pitanje smisla bavljenja Šoom u svetu u kojem, uz podršku zapadnih zemalja, genocid vrši Izrael čiji je identitet zasnovan na sećanju na Šou kao globalnoj moralnoj zapovesti.
Za kišni dan – Kako je prijatno ne obilaziti Italiju ovog leta, ne obijati noge po njenim gradovima i vrelim brežuljcima. Koliko je bolje krstariti ulicama gde znaš svaki saobraćajni znak i plakat.
U pismu saradnicima iz 1870. Marx ima predlog kako se danas nositi ne samo s Nigelom Farageom i njemu sličnima, nego i s levičarima koji su se upecali na mamac antiimigrantske retorike.
Zbog skandiranja „Smrt za IDF“ na Glastonberiju, otkazan je engleski pank-rep bend Bob Vylan. „Palestinska akcija“ proglašena je terorističkom organizacijom zbog nenasilnih protesta.
Gledao je stotine studenata sa palestinskim kefijama. Jedan kolega se nagnuo prema njemu i rekao mu: „Ovo je antisemitizam na koji su nas upozoravali naši roditelji i bake i deke, a mi nismo slušali.“
Socijalistička levica tradicionalno veruje da je kapitalizam sklon krizama; ne samo usponima i padovima proizvodnje, već sve pogubnijim poremećajima koje sistem ne može da reši.
Janis Varufakis, Toma Piketi, Nasim Nikolas Taleb i drugi ekonomisti, podržali su izveštaj specijalne izvestiteljke UN-a o saučesništvu korporacija u zločinima na okupiranoj palestinskoj teritoriji.
Američki napad na Iran zapravo i nije bio rat, iranska postrojenja za obogaćivanje uranijuma možda su uništena, a možda i nisu, a trebalo je da to usput dovede i do smene režima, a možda i ne.
Demokrate mogu da nastave da održavaju nepravičan ekonomski i politički sistem, oslonjeni na donatore među milijarderima. Ili mogu da izvuku pouku iz pobedničke kampanje Zohrana Mamdanija.
Unutrašnja politika osetno se menja. Istočna Evropa je sada podjednako naklonjena Americi kao i zapadna, ali ne zahvaljujući proameričkom konsenzusu, već zbog krajnje desničarskih stranaka.
Moj tutor na Kembridžu nije verovao u demokratiju. Mislio je da je paternalistička uprava bolje rešenje. Članovi koledža, rekao mi je jednom, već 15 godina raspravljaju o tome kako osvetliti predvorje.
Uvek prgavi žitelji Venecije negoduju zato što treći najbogatiji čovek na svetu planira svadbu u njihovom gradu. Zvonik crkve San Đorđo Mađore obmotan je transparentom na kome piše „Ne Bezosu“.
Nemilosrdno ubijanje desetine hiljada građana Gaze nije porazilo Hamas. Izraelski vojnici ginu, taoci nisu vraćeni, a u Izraelu jača nezadovoljstvo vladom. I onda je vođa našao izlaz iz bezizlazne situacije.
Portugalsko selo Kovaš do Barozu nalazi se među prvim naseljima obuhvaćenim planovima Evrope da ekonomiju prebaci na zelene izvore. Projekat rudarenja litijuma naišao je na otpor meštana.
Danas kada vlasti počine stravičan zločin, više se čak i ne trude da ga predstave kao plemenit čin. U Gazi i na Zapadnoj obali, u Ukrajini, zločin se razmetljivo predstavlja kao ono što jeste.
Rat se prelio iz Palestine u Iran 13. juna. Dok je Trampova administracija vodila neiskrene pregovore sa Iranom o nuklearnom programu, Izrael je iskoristio priliku da bombarduje Teheran.
Hajdemo u Teheran da ponovimo Gazu. Hajdemo u Teheran da zaboravimo Gazu. Napad na Iran bio je iznenadan, ali ne zato što sukob nije bio očekivan, već zato što nije bio nečim izazvan.
Trampov predlog da preuzme Gazu i očisti je od Palestinaca u skladu je sa njegovom namerom da ukloni milione ljudi iz Amerike. To je kolonijalna arogancija koja je zajednička Americi i Izraelu.
Govor u Evropskom parlamentu: Prekasno je za lamente. Ratno-huškački govor je osvojio celu EU, uvukao se u njene politike i zarazio evropske stavove. Zašto je Evropa odabrala taj put?