Akademske slobode u doba destrukcije
Zabrana javnog istupanja profesora univerziteta je novi oblik cenzure koji često dovodi do otpuštanja s posla. Zašto je zakazala ustavna zaštita tog prava, tako važnog za američku demokratiju?
Zabrana javnog istupanja profesora univerziteta je novi oblik cenzure koji često dovodi do otpuštanja s posla. Zašto je zakazala ustavna zaštita tog prava, tako važnog za američku demokratiju?
Slučaj Epstein je QAnonovim vernicima dao uporište u stvarnosti. Zaista je postojao sofisticirani lanac zlostavljača dece kojim je upravljao čovek povezan s poslovnim i političkim elitama.
Nismo svesni koliko je naš svakodnevni život već manipulisan i regulisan digitalnim algoritmima koji nas, u izvesnom smislu, poznaju bolje od nas samih i nameću nam naše „slobodne“ odluke.
„Država“ je uobičajeni odgovor na pitanje ko jedini ima pravo da vrši nasilje, ali mnoge vladavine, od starog Rima do Amerike, upuštale su se u masovni pokolj civila, što zvuči kao terorizam.
Predavanje i razgovor sa piscem na Novoj školi u Njujorku – Ako dolazite iz Južne Azije kao ja, vi možda niste religiozni ali svi ostali jesu. Morate biti u stanju da pišete o ljudima koji ne misle kao vi.
Odlomak iz memoara – Zamišljala sam takmičenje s mojom savršenom rođakom, u kom sam izvojevala potpunu pobedu. Ona je imala oca pilota. I divnu ravnu kosu. Ali ja sam imala zelenu reku.
Svakog dana smo zasuti jezivim prizorima iz Gaze, Ukrajine, Sudana. Ne treba da nas čudi što postajemo neosetljivi na ove vesti. Hajde da promenimo pristup i fokusiramo se na frojdovske simptome zla.
Onda se pojavio Trump. Kao izabrani nosilac vlasti on želi da kontroliše i Federalne rezerve. Da li ga to približava demokratskom taboru? Ne, on u stvari učvršćuje neoliberalnu agendu.
Sećanje na Sarajevske sveske: U Evropi je kroz istoriju učvršćena predstava o Balkanu kao o periferiji koju treba nadzirati, kojom treba upravljati i kojoj je potrebna pomoć evropskih centara moći.
Stalno me pitaju da li želim da bacim Izraelce u more. Postojanje te genocidne namere unapred se pretpostavlja. Time bivam uvučen u pogled na svet u kojem sam ja divljak, patološki ubica Arapin.
Kad sam pisao kratke priče o mojoj baki Rifki, koja je 1948. preživela Nakbu, govorili su mi da treba da je prikažem „kao ljudsko biće“, da je „humanizujem“. Tražio sam šta bi bile njene osobenosti.
Raste broj ljudi u Americi koji su istovremeno najbogatiji kapitalisti i najbogatiji radnici. Udeo tzv. homoplutskih bogataša porastao je sa jedne petine najbogatijih 10% 1980-ih na skoro trećinu danas.
Proces nominacije sudija ustavnog suda Nemačke ugrožen je usponom krajnje desnice. Alternativa za Nemačku kao druga po veličini u nemačkom parlamentu zahteva „svog sudiju“.
Mnogi smatraju da će prekarni radnici koji su glasali za Trampa, kada ih zaboli njegov „veliki prelepi zakon“, shvatiti da su izdani i okrenuti mu leđa. Ali većina njih će nastaviti da mu slepo veruje.
S narodom Palestine („Palestincima“, kako nas zovu) ne može se povezati nijedan atribut, osim nekog koji nas osuđuje ili pasivizuje. Mi nismo ljudska bića, mi smo enigma koja izaziva bes i strah.
Čujem da predsednik Sjedinjenih Država Donald Tramp sanja o tome da dobije Nobelovu nagradu za mir u Oslu, iako je njegovo pravo mesto na Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu.
Univerzitet doprinosi javnom dobru i tako što razvija moć rasuđivanja koja nam pomaže da odlučimo da li ćemo se s nečim složiti i na kojim osnovama možemo osporiti politiku i legitimitet vlasti.
Ursula von der Leyen je na Trumpovim terenima za golf u Škotskoj potpisala sporazum koji je nazvan trgovinskim da bi se prikrila činjenica da je Evropa dala sve a nije dobila ništa sem poniženja.
S one strane granice Gaze ima hrane, baš kao što je 1840-ih bilo mnogo hrane van Irske. Britanija ne bi dopustila pomor u matici, ali je bila opuštena kad su deci Golveja ili Donegala usta pozelenela od trave.
Duže od decenije, SAD odgovaraju na rusku agresiju pretnjama i ekonomskim sankcijama. Ponavljaju istu stvar, očekujući drugačije rezultate. U tom smislu, Tramp nije ništa luđi od svojih prethodnika.
Nije božjom voljom zapečaćena sudbina Anasa Al-Šarifa i sa njim još četvorice kolega u novinarskom šatoru pored bolnice Šifa u Gazi. Nije božja volja, već zločinački dron izraelske vojske.
Pre nešto manje od stotinu godina, prosvetne vlasti brinulo je što deca čitaju svega 4-5 knjiga mesečno. Rudari su čitali romane, eseje i istraživanja, svesni političke uloge znanja.
„Ne daj bože“ da se počine ratni zločini dok svet već skoro dve godine šokiran gleda, plače, demonstrira i moli: Dosta. Ti zločini nisu tajni, skriveni niti složeni.
Benjamin je rekao da „iza svakog fašizma stoji neuspela revolucija“. Ova formula bi mogla da objasni tekući konzervativni populizam.
Zaštita lojalista i selektivni progon političkih protivnika motiviše vlade da stave nezavisne agencije pod kontrolu. Dok je Zelenski pod pritiskom odustao od svog plana, u Bugarskoj su protesti u punom jeku.
Intervju sa stručnjakom za masovnu glad – Otpornost stanovništva Gaze je na pragu kolapsa. Glad nije samo biološki, već i društveni fenomen. Mnogi ljudi u Gazi govore o sramoti i poniženosti.
Podržavamo ovu grupu u njihovoj kampanji protiv zabrane svog delovanja – Otvoreno pismo intelektualaca iz celog sveta vladi UK, sa zahtevom da odustane od optužbi protiv Palestinske akcije.
Iz arhive, 2017: Gde počinje savremena srpska istorija? I koje mesto u njoj zauzima jugoslovensko nasleđe? Da li razgovori o sećanju i zaboravu u post-konfliktnim društvima uopšte imaju smisla?
Do nedavno je bauk globalnog saveza krajnje desničarskih populističkih stranaka bio samo bauk: svaka naznaka uzajamne saradnje bila je pre izraz samo-reklamiranja nego istinske solidarnosti.
Priznanje je lažna zamena za sankcije i kaznu koja treba da bude izrečena zemlji koja počini genocid. To je isprazni gest kojim vlade evropskih zemalja žele da pokažu da nešto preduzimaju.
Sa gađenjem se prisećam hita iz moje mladosti, „Daddy Cool“ iz 1976. u izvođenju Boney M, dobrog primera zarazne melodije koje ne možeš da se otarasiš. To je najbolji muzički portret Trampa.
U eri populizma zanimljivo je Schmittovo mišljenje da je diktator, uz dovoljnu podršku javnosti, otelovljenje demokratije, dok su institucije koje teže kompromisu, poput parlamenta, njeni neprijatelji.