Hladni rat je bio bolji
Ovo nije repriza Hladnog rata. Ovo je novi sukob za postizanje globalne prednosti. Ako ima mesta poređenju, ovaj trenutak je sličniji prilikama u Evropi pre Prvog nego posle Drugog svetskog rata.
Ovo nije repriza Hladnog rata. Ovo je novi sukob za postizanje globalne prednosti. Ako ima mesta poređenju, ovaj trenutak je sličniji prilikama u Evropi pre Prvog nego posle Drugog svetskog rata.
Polazimo od dve pretpostavke. Prvo, da će ovaj ruski režim potrajati još 10-20 godina. Drugo, da će zapadne sankcije ostati na snazi tokom čitavog perioda koji razmatramo – oko 50 godina.
Uobičajena sudbina novih oružja je da njihova slava biva pomračena otkrićem protivmera ili time što ih svi nabave. Ali teško je smisliti delotvornu odbranu od termonuklearnog oružja.
Polazim od pretpostavke da će se ratna dejstva u Ukrajini okončati u nekoliko narednih meseci i da u Rusiji neće biti drastičnih unutrašnjih promena u obliku državnog udara, revolucije i tako dalje.
Nismo primili izbeglice iz Eritreje, Sudana i Etiopije, a sada izbeglicama iz Ukrajine uskraćujemo azil, jer bi to ugrozilo jevrejski identitet Izraela. Judaizam nam je važniji od humanosti.
Aktuelni prekid odnosa između Rusije i Evrope zaista je dramatičan primer. Američkoj vladi je mnogo lakše da nametne sankcije Rusiji. One se neće odraziti na SAD na neki značajan način…
Olaf Šolc je u Bundestagu predložio fond od 100 milijardi evra za nemačku vojsku. Poslanici su na to ustali i aplauzom pozdravili najveće naoružavanje Nemačke posle Drugog svetskog rata.
Ruskom invazijom na Ukrajinu, tim flagrantnim kršenjem međunarodnog prava koje vodi u humanitarnu katastrofu, zakucan je poslednji ekser u kovčeg liberalnog poretka građenog od 1989.
Evropljani danas prihvataju Ukrajince kao svoje, ali nije uvek bilo tako. Iza nas je duga istorija bigoterije u odnosima sa slovenskim narodima koji su često bili opisivani kao primitivni i azijatski.
Analiza sa sajta mirovnog projekta bivšeg američkog predsednika Džimija Kartera: Kina što pre treba da se distancira od Putina. Za taj manevar Kina ima na raspolaganju jednu do dve nedelje.
„Pitanje: Da li smo u ratu sa Ukrajinom? Odgovor: Nismo. Sprovodimo mirovnu misiju sa ciljem da obuzdamo nacionaliste koji sprovode represiju nad stanovništvom koje govori ruski.“
Hermann Hesse je bolje od drugih sačuvao književnost od rata. „Igru staklenim perlama“ ponovo čitam svaki put kada me – kao sada – nijedna druga knjiga ne može spasiti od očaja.
Zapadna levica nastavlja da radi ono u čemu je najbolja, a to su analize američkog neoimperijalizma. Ali tako se ne može objasniti svet koji nastaje na ruševinama Donbasa i Harkova.
Nešto je krenulo po zlu u specijalnoj mirovnoj operaciji u Ukrajini. To uspeva da promakne jedino gluvim i slepim ali lajavim idiotima, poznatijim kao propagandisti federalnih TV kanala.
Opcije posle invazije su iste kao i pre nje: neutralni status Ukrajine po austrijskom modelu, uz federalizam iz sporazuma Minsk II. Sada je to teže ostvarivo i još dalje od pravednog rešenja.
Bio sam u osnovnoj školi kada je izbila Kubanska kriza i pamtim osećaj samrtnog straha koji nas je sve obuzeo, iako je Jugoslavija bila nesvrstana i nismo očekivali da će prve bombe pasti baš na nas.
Ovo je najveća eskalacija u 2. hladnom ratu kojim 4 revizionističke sile – Kina, Rusija, Iran i Severna Koreja – pokušavaju da okončaju dominaciju zapada ustanovljenu posle 2. svetskog rata.
„Ruska istina“ je samo prikladan mit koji želi zasnovati Putinovu imperijalističku viziju, a Evropa se tome najbolje može suprotstaviti tako da gradi mostove prema državama u razvoju…
Mnogo toga dugujemo ukrajinskoj odlučnosti da se odupre Putinovom ratu za rekolonizaciju. To je dakle Ukrajina učinila za Evropu. Postavlja se pitanje šta će Evropa učiniti za Ukrajinu.
Verovali smo da kraj istorije znači ne samo da je jedne novembarske noći 1989. otkriven savršen sistem, već i da se za međunarodne obračune više neće koristiti staromodna sredstva.
Ovo je kraj posleratnog svetskog poretka. Putin to ne krije. Ako je rat u Iraku po međunarodnom pravu bio protivzakonit, rat u Ukrajini ide korak dalje i urušava samo međunarodno pravo.
Saopštenje uredništva ruskog portala Meduza, koji se više ne otvara iz Rusije, kao ni većina ruskih nezavisnih sajtova. Blokiran je i pristup BBC-u, DW-u, RFE-u, tviteru, fejsbuku, vikipediji…
Ne može se razumeti kako je „miroljubiva Rusija“ napala „fašističku Ukrajinu“ sa ciljem da je „denacifikuje“, sem u slučaju da prihvatimo rečnik zvanične Rusije gde reči imaju suprotna značenja.
Govor koji je Putin održao 21. februara jedan je od najneobičnijih govora našega doba. Za nešto više od 55 minuta Putin je izgovorio oko 6.000 reči, bez zastoja, bez beležaka i telepromptera.
U sredu uveče, 23. februara, moji prijatelji i ja smo otišli u bioskop u Kijevu da vidimo novi film ukrajinskog reditelja, lepo smo večerali i popili flašu dobrog vina, a zatim otišli u krevet.
Putina koji sa zadovoljstvom rukuje nuklearnim koferčetom izgleda nimalo ne plaši pomisao da će, ukoliko se steknu nepovoljne okolnosti, odlučivati o sudbini čovečanstva u nepunih pola sata.
Nakon ruske okupacije Krima 2014. Merkel je Obami rekla da je Putin izgubio dodir sa realnošću, da živi „u drugom svetu“. Danas svi živimo u tom svetu gde slabi trpe, a jaki rade šta hoće.
Ja sam Rus. U ime mog naroda, države i u moje ime Putin čini monstruozan zločin. Putin nije Rusija. Rusija oseća bol i stid. U ime moje Rusije i u svoje ime molim Ukrajince za oproštaj.
Ovo nije treći svetski rat, ali jeste ozbiljnije od invazije Mađarske 1956. i Čehoslovačke 1968. Ratovi u Jugoslaviji su bili užasni, ali se međunarodni rizici proizašli iz njih ne mogu porediti sa ovim.
Na dan prvih napada na SRJ Primakov leti u Ameriku da moli zajmove od MMF-a. Al Gor odbija molbu za odlaganje rata i on okreće avion nad Atlantikom i vraća se u Moskvu. Tako je počelo.