Ukrajina i Trampova Istočna politika
Trampova spremnost da prizna aneksiju Krima i ukine sankcije Moskvi liči na vašingtonsku verziju politike detanta Zapadne Nemačke prema svojoj istočnoj polovini u vreme hladnog rata.
Trampova spremnost da prizna aneksiju Krima i ukine sankcije Moskvi liči na vašingtonsku verziju politike detanta Zapadne Nemačke prema svojoj istočnoj polovini u vreme hladnog rata.
I neoliberalizam i ekstremna desnica preziru globalnu jednakost i solidarnost izvan okvira nacije. Oboje kapitalizam vide kao jedini mogući sistem i procenjuju građane po njihovoj produktivnosti.
Iz arhive, povodom 80 godina od kraja 2. svetskog rata: Danas smo ovde da bismo se sećali onoga što se dogodilo i da bismo svečano obznanili da „oni“ više ne smeju to da čine. Ali ko su „oni“?
Nezavisnost medija u zemljama članicama EU ugrožena je visokom koncentracijom vlasništva u rukama nekoliko ultra-bogatih ljudi. U pojedinim državama, vlasti aktivno guše slobodu štampe.
Koliko god novca da izgubi zbog deluzija sa carinama, nova vladajuća klasa ima dugoročne interese od Trampove agende za deregulaciju AI-usluga, jačanje kriptovaluta i oslobađanje od poreza.
U svojoj knjizi „Kapitalistički realizam“ pokušao sam da istražim veze između postpolitike, postideologije, uspona neoliberalizma i povezane epidemije depresije, posebno među mladima.
Brisanje podataka iz različitih oblasti nauke sa sajtova američke vlade preti decenijskim arhivama o zdravlju, klimatskim promenama i istraživanjima ekstremnih vremenskih prilika.
Nije u pitanju poređenje sa Šoom već upozorenje kuda stvari idu. Ne razmišljati o tome na Dan Šoe jeste izdaja njenih žrtava i skrnavljenje sećanja na Šou. Svi treba da stanemo zbog Gaze.
Mišljenja o protestima protiv Trampa osciluju između dva ekstrema. Optimisti ukazuju na veći broj učesnika od očekivanog. Pesimisti proteste vide kao performanse bez snage i suštine.
Koliko konzervativaca je potrebno za ravnotežu na univerzitetima? Koliko marksista? Da li da uvedemo kvote za Jevreje koji podržavaju Palestinu ili za muslimane koji mrze Hamas?
Bez obzira na to šta se događa s Ukrajinom i koliko god da je Trump prevrtljiv u svojim hirovima, obeležavanje EU kao neprijateljske sile podrazumeva prihvatanje logike i puta s kog nema povratka.
Jasno je da Trump 2.0 koristi moralnu paniku povodom woke kulture i propalestinskih protesta kao izgovor za potčinjavanje institucija koje su na više načina pretnja svim ambicioznim autokratima.
Mnogi liberali tvrde da Marin Le Pen ne treba kazniti za proneveru i da je treba pustiti da se kandiduje na izborima. Međutim, argumenti u kojima se politika stavlja iznad zakona duboko su pogrešni.
Javni apeli protiv rata su važni, ali su pisma koja poslednjih dana potpisuju izraelski piloti, umetnici i ostali, zakasnela i kukavička. Iz njih se stiče utisak da u Gazi živi i pati samo 59 ljudi.
Trampov rat protiv visokog obrazovanja vodi se u izgradnji mafijaške države, gde je don taj koji raspodeljuje i novac i moć. Treba uništiti nezavisne centre intelektualne i, donekle, političke moći.
Ilon Mask se obrušio na američku agenciju za međunarodni razvoj sa neuporedivo većom silinom nego na druge federalne programe. Možda je posredi Maskova osveta za nešto o čemu nismo obavešteni.
Bogatstvo i moć Amerike počivaju na dva stuba: univerzitetima i preduzećima. Univerziteti proizvode ideje i obrazovanje, a preduzeća investicije i inovacije. Čini se da Trump želi da uništi oba.
Najnovija previranja na berzi koje je izazvala nepromišljena Trampova odluka da uvede carine čitavom svetu, otvorila su legitimno pitanje: šta bi bio ispravan odnos prema padu i krahu berze?
Zabranjen je rad agencije UN za pomoć izbeglim Palestincima. Generalni sekretar UN-a je proglašen personom non grata. U Knesetu se čuju zahtevi da Izrael istupi iz Svetske zdravstvene organizacije.
Od malena me progoni iracionalni strah da će stvari u Americi krenuti po zlu. Ali nisam slutio da će ova zemlja postati svoj najveći neprijatelj, ni da bi svet koji poznajem mogao da nestane.
To su automobili bez oznaka, spiskovi nepodobnih, pritvaranja na granici, sve manji značaj zakona. Mi koji smo živeli u zemljama pod terorom tajne policije, imamo sablasni osećaj već viđenog.
Demokrate u američkom Senatu zatražile su od federalne Komisije za hartije od vrednosti da istraži da li je Donald Tramp učestvovao u manipulaciji tržištem kada je promenio svoju odluku o carinama.
Promena, nepristajanje i revolucija su nemogući bez zajedničke imaginacije. A demokratija zahteva upravo to: jedan oblik kolektivnog okupljanja u nemogućem vremenu i prostoru.
Rečenica u kojoj se pominje reč „rad“, a koja je trebalo da se pojavi na početku filma Blago Sijera Madre iz 1948, bila je uklonjena po naređenju studija Vorner Bros. Makartizam je tek uzimao maha.
Masovni ustanci sami po sebi nisu revolucija, nisu temeljna društvena promena. Nije presudna ni brojnost pobunjenika. Neophodno je da većina učesnika ima jasne društvene i političke ciljeve.
„Stranci hoće da nas opljačkaju, a naš zadatak je da mi opljačkamo njih pre nego oni nas“. Tako je ministar finansija SAD 1971. uveravao Nixona da je vreme za veliki udar na globalnu ekonomiju.
Možda će se na kraju pokazati da su Trampove carine niže od onoga što je upravo najavio, ali to što je rekao zvuči sumanuto. Ogromne carine pravda lažnim tvrdnjama o našim trgovinskim partnerima.
Britanija je u svom razumevanju nacionalnog identiteta liberalnija i inkluzivnija nego ikada pre. Pa ipak, desničari koji sebe opisuju kao protivnike rasizma, uporno recikliraju stare rasističke trope.
Posle hapšenja gradonačelnika Istanbula, trg Taksim, najveća turistička destinacija u gradu i centralni prostor političkih protesta, stoji prazan, izolovan policijskim kordonima.
Šta nije postignuto za 17 meseci rata neće biti postignuto ni dodatnom agresijom. Hamas je tu da ostane. Vojno gledano, smrtno je ranjen, ali će se oporaviti. Rat ga je ojačao politički i ideološki.
U raspravu o usponu i vladavini američkog predsednika umešao se i sam Tramp, nudeći svoje tumačenje izjavom koja se pripisuje Napoleonu, da „onaj ko spasava svoju zemlju ne krši nijedan zakon“.
Poput neke šekspirovske hulje, Tramp je spreman da prekine sve veze, prekrši sve obaveze i prekorači sve granice. On je nasilnik koji cepa ugovore, izdaje ljude oko sebe i ide do kraja u ostvarivanju interesa.