Politika nostalgije
Mnogi glasaju za one koje obećavaju povratak u prošlost, kada su vlade branile nacionalne ekonomije, kada se političarima moglo verovati i kada roboti i stranci nisu otimali poslove belim muškarcima.
Mnogi glasaju za one koje obećavaju povratak u prošlost, kada su vlade branile nacionalne ekonomije, kada se političarima moglo verovati i kada roboti i stranci nisu otimali poslove belim muškarcima.
Özcan Mutlu iz Stranke zelenih je posle glasanja na turskom referendumu u Nemačkoj izjavio: „Ne znam kako čovek može da bude za ukidanje demokratije u Turskoj, a da u Nemačkoj uživa sve njene prednosti“.
Pred francuske izbore: Mélenchon je u osnovi nacionalista koji gaji simpatije prema Putinu i Hugo Chávezu. Ako mislite da je evropski projekat vredan spasavanja, Mélenchon nije vaš izbor.
Nije vam bilo prijatno da čitate o okupaciji onako kako smo o njoj pisali Amira Hass i ja. Vi ste zadovoljni sobom i vašim vrijednostima i ne morate čitati neprijatne istine. Vi to prosto ne zaslužujete.
Američkim predsednicima je često lakše da bombarduju nego da razmišljaju. A kada složno hvale predsednika koji je naredio bombardovanje, američki političari i novinari nemaju šta da izgube.
Do sada je samo Rusija mogla da bude nepredvidiva i da, uverena u predvidive reakcije Amerike, zbraja svoje taktičke pobede. A sada sve snage troši na oprezno praćenje Trampovih lupinga.
Ljudi biraju izvore informacija prema svom pogledu na svet. Važno je iskoračiti van svoje zone komfora. Lako je sesti sa prijateljima, popiti piće i smejati se tome kakav je krelac Donald Tramp.
Posle terorističkog napada u metrou u Sankt Peterburgu, Dumi je na razmatranje predat Zakon o patriotskom vaspitanju, gde nam profesionalni ljubitelji otadžbine objašnjavaju šta je to patriotizam.
Trump je preko noći okrenuo svoj stav prema Asadovom režimu i njegovim ruskim saveznicima za 180 stepeni i naredio lansiranje raketa na sirijsku vazdušnu bazu. Dobrodošli u novi rat bez kraja.
Nešto se može uraditi i odlaskom na glasanje, ali postavljanje sopstvenog tela na ulicu, na miting ili njegovo izlaganje ubacivanju u policijski kombi proizvodi moć koje se političari užasavaju.
U centru Kijeva, ispred hotela Premijer-Palas, usred bela dana ubijen je bivši poslanik ruske Dume Denis Voronjenkov, svedok u procesu protiv svrgnutog proruskog ukrajinskog predsednika Viktora Janukoviča.
Trajna vrednost ove poeme je u užasu koji izaziva svojom autentičnošću: kako uzdići zlo, veliko u ovom slučaju, mada se moralno i estetski taj zadatak ne razlikuje ni kada se radi o manjem zlu.
Kada se najmoćniji ljudi na planeti, Trump i Si Đinping, budu sreli u letnjoj palati američkog imperatora, neće im biti lako da utvrde koji od njih je više napregao politički sistem svoje zemlje.
Smatra se malo verovatnim da će se građani sami informisati i konstruktivno učestvovati u demokratskom procesu i da je savršeno razumno da to ne čine, jer pojedinačni glas nikada nije presudan.
Gle ti njih kako su se raskokodakali. A samo su im izbore na par meseci odložili. Jaka stvar, moš’ misliti. Nikoga nisu streljali, nikoga u okove bacili, već samo – k’o polenom po licu – glasanjem udaljili.
Ovog meseca Evropska unija slavi 60. godišnjicu potpisivanja svog utemeljujućeg akta, Rimskog ugovora, kojim je ustanovljena Evropska ekonomska zajednica. Ima mnogo razloga za slavlje.
Kako doživljavamo žene koje imaju političku moć; koje su kulturne osnove mizoginije u politici ili na radnom mestu; kako i zašto konvencionalne definicije „moći“ obično isključuju žene.
Diplomatija je najpametnije ulaganje u vojsku, ali ovaj američki predsednik to izgleda ne zna, pa je povećao budžet za vojsku. Novo naoružanje valjda treba da ojača njegov neprekidno ugroženi ego.
Intervju sa ekonomistom nobelovcem: Najveći problem sa regulatornim telima je u tome što ona ranije ili kasnije padaju pod kontrolu onih koje bi trebalo da kontrolišu.
Izjednačavanje vlada članica sa građanima pokazuje odsustvo mašte u samim osnovama EU. Do toga je došlo premeštanjem nadležnosti sa demokratski biranih tela na Evropsku komisiju.
Lukašenko i njegova vlast su dibidus dozlogrdili ljudima. Novi govornici – čistačica, seljak, penzioner – po beloruskim trgovima govore o smeni vlasti i slobodnim izborima. Toga ranije nije bilo.
Društva ulažu velike napore u neprekidno razgraničavanje rata i mira. Sprečavanje da ratna pravila zaraze naše shvatanje o moralnom ponašanju u doba mira ima suštinski značaj za održavanje civilizacije.
Potraga za vezama između Trumpa i Putina dobila je razmere teorije zavere. To ne znači da zavera ne postoji, ali njena puka mogućnost nije dovoljno opravdanje takvog načina razmišljanja.
Raspad Sovjetskog Saveza je jedan od najneobičnijih događaja u istoriji. Nikada se nije dogodilo da se moćno i veliko carstvo odrekne moći i bez borbe dopusti raspad jezgra i satelitskih država.
Da li ćemo ponovo pominjati zagarantovano uzajamno uništenje, koncept sulud kao i njegova skraćenica na engleskom MAD (mutual assured destruction)? Ludilo je isključivo naše.
Najmučniji aspekt postizbornog perioda nisu Trumpove strategije, već reakcija establišmenta Demokratske stranke na sopstveni istorijski poraz.
Dok sve kompanije grade gasovode da bi na tome zaradile, Gasprom ih izgleda gradi da bi novac trošio. Ali najzanimljivije od svega je to kako Gasprom planira da zakrpi tu ogromnu finansijsku rupu.
Ovaj koncept je suprotan ideji solidarnosti sa ugroženim članovima društva. Srednja klasa koja bi je finansirala, ovu „bezuslovnu“ redistribuciju ne prepoznaje kao socijalnu pravdu.
Trump je majstor velike igre našeg doba zvane Slavni ljudi. On živi od pažnje. Njegova realnost je virtuelna – nepostojeća – ali je on iskoristio tu „skoro stvarnost“ kako bi se dokopao stvarne moći.
Razvoj kvantne mehanike u prvim decenijama dvadesetog veka za mnoge fizičare je bio pravi šok. Uprkos njenim velikim uspesima, i danas se vode rasprave o njenom smislu i budućnosti.
Politika izolacije je velika prepreka Wildersovom dolasku na vlast. Obrti su mogući, što pokazuje i Trumpova pobeda, ali PVV je dobro poznata partija koja je već iskusila ograničenja svog programa.
Mnogi ljudi su zaćutali, u strahu od pada akcija svojih preduzeća pod rafalnom paljbom predsedničkih tvitova. Strah je glavno obeležje autoritanih režima, a po prvi put ga osećam i u Americi.