Surovo nasleđe aparthejda
Najmanje 23 imigranta ubijena su prošle nedelje u predgrađima Johanesburga od ruke ljudi koji su donedavno bili žrtve aparthejda, najnemilosrdnijeg i najproračunatijeg sistema rasne eksploatacije u XX veku.
Najmanje 23 imigranta ubijena su prošle nedelje u predgrađima Johanesburga od ruke ljudi koji su donedavno bili žrtve aparthejda, najnemilosrdnijeg i najproračunatijeg sistema rasne eksploatacije u XX veku.
Grupa postarijih obožavalaca generala Franciska Franka krenuće iz svoje kancelarije u Madridu na misu za svog heroja, koja će se održati u Dolini palih.
Austrijska policija bi mogla da provede večnost na Friclovom slučaju, ali siguran sam da nikada neće „shvatiti zašto je počinio ovaj užasni zločin“.
„Ovo je demonstracija naših rastućih mogućnosti u sferi odbrane. Mi smo u stanju da zaštitimo svoje ljude, svoje građane, svoju državu, naša bogatstva.“
Zavladala je groznica na tržištima prehrambenih proizvoda i odmah se pojavila avet gladi u svetu. U stvarnosti, bilo da su žetve dobre ili loše, a cene sirovina niske ili visoke, uvek jedna milijarda ljudskih bića gladuje.
Dok se vozimo kroz prostranu deltu reke Iravadi, posmatramo dokaze razorne moći ciklona Nargis sa obe strane razrovanog puta; iščupano drveće, oborene stubove dalekovoda, čitava sela sravnjena sa zemljom.
Nedavne izjave njegovog nekadašnjeg duhovnika iz Čikaga, velečasnog Džeremaje Rajta dovele su u pitanje Obaminu sposobnost procene.
I tako se islam na kraju pokazao podložnim evropskom uticaju Hitlera i Staljina. Pored toga što su bili antisemitski, antiliberalni, antiindividualistički, antidemokratski i antiracionalni, totalitarni kultovi prošlog veka bili su i kultovi smrti.
Gil Aniđar je profesor na katedri za komparativnu književnost na univerzitetu Columbia u Njujorku. Tokom aprila Aniđar je bio u poseti Beogradu, Sarajevu i Prištini, na promocijama svoje knjige Jevreji, Arapi: istorija neprijatelja, Beogradski krug, Beograd, 2007.
Ne mogu da ne zapazim ironiju prizora koji je napravio prijem Dokinsa. Padali ničice? Gledali kao Boga? Sve to na neki čudan način podseća na trijumfalni Isusov ulazak u Jerusalim u danima pre stradanja.
Bombaš samoubica je zapanjujuće tuđ zapadnjačkoj javnosti. Racionalan odgovor bi bio gađenje, jednodušno iskazano kao fabrička sirena. Ali nismo uspeli da to ostvarimo. Ono što imamo jeste žamor disonantnih izgovora.
Grof fon Štaufenberg bio je nacistički oficir koji je kasno shvatio da je deo zločinačkog sistema. Ali je nakon toga ipak postupio hrabro.
Trijumf Silvija Berluskonija koji mu je doneo treći premijerski mandat, zaista je izuzetan.
Ostaju četiri primedbe religijskoj veri, koje se ne mogu pripisati ničemu drugom; najpre, ona na potpuno pogrešan način tumači poreklo čoveka i kosmosa; zbog te početne pogreške ona uspeva da poveže maksimum servilnosti sa maksimalnim solipsizmom; ona je istovremeno i rezultat i uzrok opasne seksualne represivnosti i, konačno, ona je zasnovana na mišljenju koje je oblikovano samo našim željama.
Nije mu se svideo Njujork: materijalistički, trivijalan, idolopoklonički, razuzdan, iskvaren, i tako dalje, i tako dalje. Vašington je bio nešto bolji. Ali, tu je bolešljivi Sajed hospitalizovan, što ga je izložilo novoj pogubnoj opasnosti: medicinskim sestrama.
Za ono što se u ponedeljak dogodilo u Italiji ne može se reći da je to bila samo pobeda – to je bio trijumf. Bivši italijanski premijer Silvio Berluskoni se vratio u velikom stilu.
Uoči pete godišnjice 11. septembra jedan od najslavnijih i najoriginalnijih britanskih pisaca analizirao je – sa zazorom – jačanje ekstremnog islamizma. U ovom eseju on analizira ovo groteskno uverenje i preispituje neuverljiv odgovor Zapada na njega.
Da Vilders ne treba da bude ubijen zato što je snimio film. To izgleda toliko očigledno. Ali, moramo to izgovarati, i ponavljati i ponavljati; u stvari, to je prvo što treba reći.
Živimo u čudnim, nejasnim vremenima, a sav njihov apsurdni naboj sažet je u rečenici koju je izgovorio jedan naš istaknuti političar: „Nije vreme za Srbiju da bude racionalna“.
Autor čuvene karikature proroka Muhameda sa turbanom u obliku bombe – objavljene uz jedanaest drugih u septembru 2005 – živi skriven u Arhusu otkako je osujećen atentat na njega u februaru.
Rekao je da je bilo i drugih zahteva, ali se svemu pristupa sa oprezom zato što su u prošlosti zvaničnici koji su pregovarali u Mugabeovo ime davali obećanja koja on nije ispunio.
Često čujete kako se za nekog političara, ili kakvog drugog oportunistu kaže da bi prodao i sopstvenu babu ako bi to koristilo njegovim interesima.
U Bukureštu ćemo saznati da li demokratski Zapad zastupa svoje vrednosti slobode i tolerancije, podržava svoje prirodne saveznike i pruža li ili ne ruku onima koji, u Evropi ili na njenim marginama, gorljivo slave njegove konstitutivne ideale.
Dva nadgrobna spomenika stoje jedan do drugog na crkvenom groblju sela Ruken: jedan pripada Fridrihu Ničeu, jednom od najvećih i najneshvaćenijih filozofa; drugi obeležava grob njegove sestre Elizabet.
Opšte mesto postmodernog diskursa jeste čuvena priča o mnoštvu naracija, odnosno o tobožnjem odsustvu velike istorijske naracije, takozvane master narrative.
Nasuprot tenzijama koje su na Balkanu prisutne gotovo dvadeset godina postoji snažno iskušenje, u ime nekakvog realizma, da se pristupi konačnom prekrajanju granica po etničkim linijama.
Retko se događa da jedna mala zemlja prkosi Evropskoj uniji i Sjedinjenim Državama. A Srbija upravo to radi.
Seljaci i naučnici, državnici i patrioti koji su pobegli od tiranije i progona, konačno su 1787. godine, na konvenciji u Filadelfiji, učinili stvarnom svoju deklaraciju nezavisnosti.
Borci za „nacionalno pitanje“ skoncentrisani su pretežno u 5-6 najvećih ruskih gradova. Najviši tonus ksenofobnog raspoloženja takođe se nalazu tu.
U ponedeljak, 17. marta, UNMIK i KFOR su izveli loše isplaniranu, i jako loše tempiranu akciju uklanjanja bivših službenika suda iz zgrade suda u Mitrovici koju su oni prethodno zauzeli.
U poslednjih dvadeset godina Srbi su se pokazali nesposobnima da kontrolišu svoj bes, ponekad veoma legitiman, i da ga spreče da se pretvori u nasilje.
Nakon dosadašnjih američkih predizbora još uvek ne znamo ko će biti predsednički kandidat, odnosno kandidatkinja demokrata. No, čitavom svetu je verovatno još preče da sazna u kojoj će se meri naredni predsednik, odnosno predsednica, razlikovati od Buša.