Rat protiv koga?
Obama američkoj javnosti duguje objašnjenje izbora pred kojim se nalazi – i neprijatelja s kojim se očito sprema da zarati. On o tome ne treba da pita samo Kongres. Potrebno mu je i naše ovlašćenje.
Obama američkoj javnosti duguje objašnjenje izbora pred kojim se nalazi – i neprijatelja s kojim se očito sprema da zarati. On o tome ne treba da pita samo Kongres. Potrebno mu je i naše ovlašćenje.
Bio sam vođa grupe u dečjem kampu i jednog jutra su javili da je na Hirošimu bačena atomska bomba. Bio sam u šoku, ali još me je više šokiralo što nikog nije bilo briga. Otišao sam u šumu i presedeo tamo nekoliko sati.
Dvadeset pet godina posle Tiananmena i pada Berlinskog zida, liberalna demokratija još uvek je bez konkurencije. Ali autoritarne snage su u ekspanziji, a mnoge postojeće demokratije nisu u najboljem stanju.
Svetsko prvenstvo u fudbalu postaje uznemirujući događaj. Negde između policajaca iz Ria i milionera iz FIFA, pre nego što su utakmice uopšte počele, izgubljena je radost igre. Koliko povređenih demonstranata za svaki početni udarac? Koliko mita za svaki gol?
Ovog proleća su umrla dva pesnika, Rasel Edson (1935-2014) i Bil Not (1940-2014), koji su mi obojica bili drugovi i čija mi je poezija bila veoma važna.
Šta ako se, na neki još uvek neshvatljiv način, nešto promenilo na planeti Zemlji? Šta ako je nešto u prirodi imperijalnog rata počelo da sprečava pobedu, postizanje ciljeva, „rešavanje“ problema u svetu?
Prikaz knjige Glenn Greenwalda No Place to Hide: Ako prisluškujete dovoljan broj telefonskih poziva, pročitate dovoljno mejlova, na kraju će neko uraditi nešto protivzakonito da opravda čitav poduhvat.
Kratki pregled najnovijih napada na slobodu medija u Srbiji. Na primer: Blog pod naslovom „Ja, AV, dajem ostavku“ (inicijali premijera) uklonjen je ubrzo po objavljivanju u blogerskom delu sajta Blica.
Pretnja da će američki orao preleteti Atlantski okean i početi da otima evropsku jagnjad zavladala je javnom debatom nakon evropskih izbora. Ovo je zavodljiva slika, ali politički opasna.
Nacionalnom frontu raste popularnost širom Francuske. Lokalni izbori u martu doneli su im 1.500 lokalnih odbornika i 11 novoosvojenih gradova u industrijskim oblastima na severu i jugu.
Ovi izbori su bili istorijski. Svedoci smo rađanja novog političkog subjekta. Evropski birači ujedinjeni oko zajedničkih kandidata – to je inicijacija istinske demokratije.
Do posla putujemo sve duže, sigurnost zaposlenja je manja, ljudi su nesrećni iako dobro zarađuju, ali ekonomisti poručuju: treba da budete srećni – Britanija danas ima 20% više prihode nego 1975. Zašto niste srećni?
Ruskom javnom scenom danas vladaju tri, do te mere idiotske budalaštine, da zaista više nemam živaca da ih slušam: nije sve tako prosto – Rusija je za Putina – ruski narod nije spreman za demokratiju.
Za Baltik važi isto što je nekada važilo za Zapadni Berlin: ruski napad bi rasparčao zapadni savez, ali ne bi doveo do velikog rata. Valjda naši lideri imaju barem toliko razuma.
Političke greške koje su izazvale evrokrizu – stvarajući zajedničku valutu bez bankarske i fiskalne unije koju takva valuta zahteva – suštinski nisu imale nikakve veze sa socijalnom državom, ni pozitivne ni negativne.
Porošenko je na predsedničkim izborima 25. maja osvojio preko 55 odsto glasova. Kandidati krajnje desnice su prošli bedno, što je ućutkalo propagandu ruskih medija o vlasti Ukrajine sačinjenoj od fašista i antisemita.
Uspon desničarskih populista nije vezan za jug Evrope, najteže pogođen evrokrizom. Glasanje protiv Evrope nije isto što i glasanje protiv politike štednje Angele Merkel.
Za vreme uragana Sendi spustila sam se petnaest spratova, u poodmakloj trudnoći, po mraku, samo da uhvatim signal da poznaniku koji ne veruje u klimatske promene pošaljem novi dokaz njegovog idiotizma.
Prošle nedelje Evropski sud pravde je izrekao presudu o „pravu na zaborav“, koja je korisnicima Gugla dala mogućnost da uklone linkove o sebi iz rezultata Guglove pretrage.
Zašto se profesionalci kada se uhvate u koštac sa hitnim slučajevima pridržavaju unapred postavljenih pravila? Zato što ljudi u trenucima krize zbog panike čine predvidive greške koje se mogu izbeći.
Šta Evropa želi, za kakve vrednosti se zalaže? To pitanje će se postaviti na evropskim izborima 25. maja. Ali o njemu se već razgovara, pendrecima i oružjem, u Donjecku, Harkovu i Odesi.
„Mi za samo nekoliko minuta možemo da blokiramo rad Tvitera ili Fejsbuka u Rusiji. Ocenjujemo da za nas to ne bi bio preveliki rizik. Učinićemo samo ono što smo dužni da učinimo po zakonu.“
Kritičari koji se bave ukrajinskom krajnjom desnicom ne primećuju da je revolucija u Ukrajini krenula sa levice. Pokret je ustao protiv autoritarnog kleptokrate, sa socijalnom pravdom i vladavinom zakona kao centralnim programom.
Jačanje populističkih partija u Evropi odvija se u liberalnom okruženju. Sekularna evropska društva su hedonistička i antiautoritarna. Birači populista su često samo propali potrošači.
Ironija današnje situacije je u tome što je antikomunizam ostao, dok je komunizam propao. Antikomunizam preživljava kao popularni prikaz samog sebe iz herojskog doba Hladnog rata. Prosto rečeno, ostali su samo Rusi.
U Ukrajini je u toku sukob zaraćenih strana, a ne pristalica demokratije i despotije. U pitanju su moć i borba za teritorije, a ne sloboda. Da li su nam prozapadni piromani draži od proruskih batinaša?
Pre neku nedelju je The New York Times izvestio svetsku javnost o razgovoru Baraka Obame i Angele Merkel, gde je ona konstatovala da ruski predsednik izgleda „živi u nekakvom svom svetu“.
Teri Iglton je protivnik „novog ateizma“ Ričarda Dokinsa i Kristofera Hičensa, ne zato što brani religiju već zato što misli da ova pozicija otkriva manjak razumevanja za religiju, ljudsku psihologiju i društvo.
Političari su ignorisali udžbenike i istorijske lekcije. A rezultat je bila ekonomska i ljudska katastrofa, sa protraćenim bilionima dolara i milionima porodica gurnutim u probleme bez ikakvog razloga.
Invazija na Irak nije predstavljala raskid sa svetskim poretkom, jer agresori nisu prešli ni rusku ni kinesku crvenu liniju. Ali Putinovo preuzimanje Krima prelazi američku crvenu liniju.
Ukrajinska vojska je ovog vikenda ušla u deo pobunjene Donjecke oblasti, ali separatistička paravojska i dalje kontroliše svoje sedište, zabarikadiranu administrativnu zgradu.
Raste nova globalna radnička klasa – prekarijat, koja nije samo žrtva već i radikalna, ljutita klasa koja nema šta da izgubi.