Pravi problem na Balkanu je religija
Čitava istorija ovog prostora je jedna duga konfesionalna svađa, koja je bila dovoljno snažna da uvuče čitav moderni svet u katastrofalni rat 1914. Umalo je to isto učinila nakon 1990.
Čitava istorija ovog prostora je jedna duga konfesionalna svađa, koja je bila dovoljno snažna da uvuče čitav moderni svet u katastrofalni rat 1914. Umalo je to isto učinila nakon 1990.
Obe partije se opisuju kao jednako neumoljive; komentatori fantaziraju o nekakvoj „centrističkoj“ pobuni. Pravi problem u američkoj politici sada je republikanski ekstremizam.
Revolucionari i ludaci raznih vrsta, od ruskih anarhista do Irske republikanske armije, opravdavali su ubistva nedužnih ljudi objašnjenjem da će se tako ubrzati pad nelegitimnih vlada.
Umberto Eko je veoma tačno imenovao dva redovna obeležja fašizma: arhaičnost i eklekticizam. Oba ova obeležja krase i Brejvika.
Oseća se slika koju je Amos Oz stvorio: protest je krenuo od nekoliko ljudi koji su kopali u svojim dvorištima, i dotakli kabl, koji je osvetlio ceo komšiluk.
Da li je na sceni nešto što ni Amerikanci ni Evropljani do sada nisu hteli da vide: sukob različitih oblika fašizma, u nameri da se sazna koja je vrsta napada na multietničku demokratiju najefikasnija.
Suša u istočnoj Africi ugrozila je oko 11 miliona ljudi, ali je najteže pogođena Somalija, zemlja koja je već razorena sukobima koji traju decenijama.
Postoji nekoliko dobro konstituiranih tradicija o moralnom zlu, ali nema nijedne o podnošenju zla, to jest o figuri čovjeka žrtve, a ne samo čovjeka grešnika. Čovjek grešnik pruža mnogo povoda za govorenje, a čovjek žrtva za šutnju.
Može li se predstaviti da se iz ove zemlje iselilo tko zna koliko milijuna u Kanadu, Sjedinjene Američke Države, Argentinu, kad bi trebalo da bude obrnuto? Bez zastoja, poput nekog rituala, ponavlja se izgon iz raja, oni moraju jesti kruh u znoju lica svojega.
„Najbolja nacija na svetu“ je izgubila političku volju da zaustavi svoje očigledno propadanje.
Danas je zabranjeno pozivati na bojkot proizvoda sa okupiranih teritorija, sutra će biti zabranjeno pozivanje na kraj okupacije.
Murdok i njegovi poslušnici su se dokopali tabloida i pretvorili ih u novine u kojima nije više pitanje koliko nisko ljudska priroda može da se sroza.
Strasni nacionalizam ugrožava čovečanstvo koliko i druge opasnosti koje su se nad njim nadvile – zagađenje, prenaseljenost ili nuklearni holokaust.
Kako se dugogodišnji tuniski diktator (u odsustvu) brani od optužbi da je – godinama bio diktator.
Postoji bitna razlika između grešaka Obamine ratne politike u Libiji i Bušove politike torture.
Tek je tri, sredina popodneva, a krv naše žrtve već je sasušena u travi; mi nismo spremni za tišinu tako iznenadnu i preranu. Dan je suviše vreo, suviše svetao, suviše tih. Suviše zauvek, mrtvac ostaje suviše ništa.
Na prodaju su luke u Pireju i Solunu, 39 aerodroma, nacionalna pošta… Totalni rat bez upotrebe vojske.
Građani Grčke imaju ono što sociolozi nazivaju vrlo niskim „poreskim moralom“.
Kojoj generaciji i za koju generaciju odgovaramo kad preuzimamo odgovornost nekog grada?
WikiLeaks ne samo da krši pravila, on menja pravila o tome kako nam je dozvoljeno da kršimo pravila.
Obama je pozvao članove kongresa da ne napuštaju Vašington dok se ne dogovore.
Svaki stanovnik Izraela zna da je on ili ona direktni potomak jevrejskog naroda koji postoji od kada je primio Toru na Sinajskoj gori.
Ovu paralelu je prva povukla Evropska centralna banka (ECB) iz čistog sebičnog interesa.
Netanjahu ima dve želje: da bombarduje Iran i da bude odvučen na pregovore sa Palestincima.
Ekonomija zasnovana na sirovinama rađa društvo u kome sve postaje večni poluproizvod.
Može li se Evropa raspasti? Odgovor je očigledan: da, naravno da može. Na kraju krajeva, Evropska unija je ljudska tvorevina, a ne nebesko telo. To što je neophodna i korisna opravdava njeno postojanje, ali neće sprečiti njen nestanak.
Niko ne želi da bude loš, a oni koji i pored toga postupaju loše upadaju u absurdum morale – moralni apsurd.
Kakva god bila slika Amerike u inostranstvu, ona je refleksija stvarnog stanja u ovoj zemlji i sadrži ocenu njene uloge u međunarodnoj politici.
Svedoci smo, već više od deset godina, stalno rastućeg interesovanja među intelektualcima za relativno novi fenomen masovne kulture.
Dok je govorio o povlačenju trupa iz Avganistana, Obama nas je tešio: možda mi ne pobeđujemo, ali Al Kaida sigurno gubi.
Ovo što se dešava u Siriji smo već jednom gledali: od 1947. do 1949. grupa idealista iz američke vlade resila je da tamo omoguće rađanje demokratije.
Malo prije svoje smrti, Michel Foucault je pristao bez ustezanja govoriti dvojici američkih novinara. O borbi homoseksualaca, o sadomazohističkoj praksi, a prije svega o prijateljstvu…