Ljubavno pismo albumu „Blue“
Znam Blue napamet, mada ga volim samo 20 godina od pola veka njegovog postojanja. Nisam bila u Kaliforniji, nisam živela tokom seksualne revolucije i ne znam koliko je bolno dati dete na usvajanje.
Znam Blue napamet, mada ga volim samo 20 godina od pola veka njegovog postojanja. Nisam bila u Kaliforniji, nisam živela tokom seksualne revolucije i ne znam koliko je bolno dati dete na usvajanje.
Ako su vam nestanak Junion džeka sa međunarodnih konferencija i kraj olimpijskog tima Velike Britanije nezamislivi, onda verovatno niste dovoljno razmišljali o procesima koje je torijevska elita pokrenula.
Kao što je neprimetno istiskivao feudalizam, sve dok ljudski odnosi nisu postali tržišno utemeljeni, tako se kapitalizam sada postepeno povlači pred novim modusom ekonomske organizacije.
Skakao sam od sreće kad je Rahim Sterling prošle nedelje dao gol protiv Nemačke. Kad Indija bude igrala protiv Engleske u kriketu navijaću za Englesku, a ne za zemlju u kojoj sam rođen.
Varijanta Alfa uglavnom je zaustavljena jednom dozom vakcine, ali kod Delte je za odgovarajuću zaštitu zaista neophodno primiti obe doze. Zbog toga je raspored za drugu dozu ubrzan u UK.
Jednog vrelog julskog popodneva u Nigeriji 2004. godine, antropološkinja Hajdi Larson sedela je na niskom, zemljanom zidu i razgovarala s grupom majki, dok su se okolo vrteli deca i životinje.
Nijedan evropski socijaldemokratski lider to nije uradio u zadnjih 40 godina. Njegov poreski plan definiše osnovni problem neoliberalizma: nadnice su preniske, a profiti previsoki.
Negde na polovini konferencije za novinare koju je Vladimir Putin držao posle susreta sa predsednikom Džoom Bajdenom, ruski predsednik pozvao je novinara po imenu: „Andrej, molim te, izvoli.“
Imamo previše statua. Dobro je što su uklonjene statue nekih pljačkaša, siledžija, fanatika i lopova, ali nije ih trebalo ukloniti zbog njihove uvredljivosti. Mislim da treba ukloniti sve statue.
Ako zanemarimo najavljene reforme u ministarstvima zdravlja i saobraćaja koje će se možda dogoditi, dobijamo Pretoriju Bliskog istoka koja je sama sebi izabrala odgovarajućeg premijera.
Nacrt sporazuma država članica G7 podrazumeva uvođenje minimalne globalne poreske stope za najveće korporacije od 15%, kao i da se deo njihovog profita usmeri u zemlje u kojima posluju.
Suprotno događajima u Poljskoj koji su doveli do pada Jaruzelskog, nasilno razbijanje protesta na Tjenanmenu 1989. je u ironijskom obrtu preusmerilo energiju sa političkih reformi na ekonomski razvoj.
Opsada drevne Troje, koja je trajala 10 godina, nadahnula je Homera da napiše Ilijadu. Iako američki rat u Avganistanu traje dvostruko duže, ne očekujte da će sećanje na njega čuvati epska poema.
Zaista je teško pridružiti se onima koji Izrael opisuju kao zemlju koja iz mraka izlazi na svetlost, iz ropstva u slobodu, kao da je s vlasti pao Aleksandar Lukašenko, a ne Benjamin Netanijahu.
Situacija podseća na onu posle rata 1973. kada su Izraelci shvatili da je ideja o spoljnoj politici zasnovanoj na vojnoj sili – uz večno odlaganje rešenja palestinskog pitanja – arogantna zabluda.
Posle teške globalne recesije izazvane pandemijom predviđa se snažan oporavak svetske privrede. Ali očekivana ekspanzija biće nejednako raspodeljena, i između država i unutar njih.
Danas me više ni ne čudi da moskovske vlasti nisu odobrile održavanje ulične izložbe fotografija na Čistoprudnom bulevaru u čast stogodišnjice rođenja Andreja Dmitrijeviča Saharova.
Izrael i Hamas pristali su na obustavu vatre posle 11 dana borbi, ali jasno je da više nema „zatišja“ – kako New York Times opisuje proteklih 7 godina dominacije Izraela nad Palestincima.
Ako su stroge mere štednje zaista loša ideja i njihova primena direktno doprinosi usporavanju ekonomije, zašto su te mere još uvek tako popularne među bogatima i moćnima?
Reporteri bez granica ocenjuju stanje medijskih sloboda kao „dobro“ u svega 12 zemalja sveta – što je manje nego ikada. Najočigledniju pretnju slobodi štampe predstavljaju autoritarni režimi.
Prvi Izrael je liberalna demokratija. U drugom Izraelu Palestinci trpe diskriminaciju. Treći Izrael je okupacija Zapadne obale. Četvrti Izrael je Pojas Gaze, nešto jedva bolje od logora na otvorenom.
Moja ambivalentna reakcija na motiv devojčice-sanjarke u vezi je sa mojim otporom prema sklonosti ljudi sa bogatom maštom da pretpostavljaju da ostali ne doživljavaju svet tako snažno kao oni.
One koji optužuju manjine da koriste politiku identiteta da bi podrivale univerzalne principe, pozivam da učestvuju u misaonom eksperimentu koji razotkriva svu brutalnost našeg društva.
Pročitao sam da su rezultati još jednih socioloških istraživanja pokazali da nešto više od 40 posto mojih dragih sugrađana kategorički izjavljuje da se ne želi cijepiti ni pod kakvim uvjetima.
Pandemija je pojačala nejednakosti, ali raste globalni osećaj da smo u obavezi jedni prema drugima i prema planeti, zasnovan na novom osećanju smrtnosti i međuzavisnosti.
Neprimetno prolazimo kroz društveni preobražaj bez presedana. Kapitalistički sistem se neprekidno menja od početka pandemije i veliki slom koji svi sa zebnjom iščekujemo već je u toku.
Događaje u jerusalimskom naselju Šeik Džara izraelsko ministarstvo spoljnih poslova predstavlja kao imovinski spor. Prisilno se iseljavaju palestinske porodice na osnovu tapija iz otomanskog doba.
Indijska vlada je nesposobna je da nas izvede iz ove katastrofe. Ne samo zbog toga što sve odluke donosi jedan čovek koji je opasan – i ne naročito bistar. Ovaj virus je međunarodni problem…
Lobisti farmaceutske industrije pritiskaju političare da blokiraju suspenziju prava intelektualne svojine. Da su ta sredstva uložena u proizvodne kapacitete, problem pandemije bi već bio rešen.
Svaki novi krug nasilja ima svoje krvoločne poklonike. Oni žele da vide arapsku krv. Što više to bolje. Stambene zgrade u Gazi padaju kao kule od karata. Oni žele te ruševine, teror i razaranje.
Klasni sukob danas je suštinski drugačiji od onog pre. Više ne postoje dve jasno definisane grupe koje razlikujemo na osnovu nivoa i porekla njihovog dohotka. Ostala je samo nejednakost.
Stvarno ne želim da se zarazim. I ne samo da želim da izbegnem bolest sa neizvesnim posledicama nego ne želim ni da je prenesem nekome ko je u rizičnoj kategoriji, mojoj baki ili neznancu.