Nova Nemačka – mrtva Evropa
Živimo u vremenu Jednog dana. Živimo sadašnjost koja je već prošlost, obeležje kriznih vremena.
Živimo u vremenu Jednog dana. Živimo sadašnjost koja je već prošlost, obeležje kriznih vremena.
Biznis i finansije – Sednica Saveta Evropske unije 28. i 29. juna istorijska je po tome što je drugog dana u zoru saopšteno da su se učesnici složili.
Jedno misli, drugo govori, a radi sasvim treće – političar.
Boris Nejaki je razmenom bolova sa Dačićem izdao Zorana Đinđića. A Dačić Miloševića nikada izdao nije.
Tadićevo povlačenje otvara put da DS izađe iz ideološke dezorijentisanosti i da se zahvali svojim funkcionerima zaglibljenim u privatne poslove.
Megalomanija, pohlepa i laž – odlike su javnog diskursa Ivice Dačića, naročito otkad je osvojio impozantnih 16% na izborima.
U Srbiji je postignuto puno jedinstvo izvršne i zakonodavne vlasti – one će biti u rukama Miloševićevih političkih naslednika.
Nit misli možemo pričvrstiti i na vlastitu egzistenciju. To je činio Jean-Jacques Rousseau, rođen prije tačno tristo godina.
2007. je izjavio da mu je drugi mandat kao drugo dete. Treći mandat nije dobio, ali nam je zato DS podarila novog premijera – Ivicu Dačića.
Njegov gazimestanski govor može se posmatrati kao versko-politički ritual, kao nacionalistička liturgija.
Nemačka misli da je ono što je dobro za Nemačku dobro i za Evropu. Evro kriza nije začetak „nemačke Evrope“, nego njen kraj.
Nije kriv on, već donosioci odluka koji su kreirali društvo u kome je moguće vaskrsnuti vrednosti i demagogiju prošlog vremena.
Neki standardi se ipak uspostavljaju, doduše u Norveškoj, gde je tužilac tražio da se Brejvik proglasi neuračunljivim, a ne krivim.
Filozofsko nasleđe Ivana Iljina, ruskog Nikolaja, godinama se propagira iz Kremlja.
Kako je ovaj Nemanja rušitelj razumeo istoriju, trebalo bi da oni u Sarajevu sruše sve crkve, i katoličke i pravoslavne – i svi da sruše sve.
Njemačka je nova novcijata od glave do pete. Prilično neprijatno. Sve zastrto nekom navodnom restauracijom.
Preko ramena – Jedan od stereotipa o Italiji glasi da se u njoj sve bazira na tri stuba: Crkva, Politika i Fudbal.
Štednja nije neoliberalna. Potrebu da se poveća štednja ne stvara MMF, već stanje u kome se privreda nalazi.
Čudno je da naša ekonomija uopće još diše i da preduzetnici nisu postali izumrla vrsta.
Šutanovac je fotorobot demokrate zbog kojeg će ta stranka na sledećim izborima doživeti pravo poniženje i pravi odron.
Ako Evropljani ne naprave korak ka federalizaciji, uskoro će shvatiti šta zaista znači gubitak suvereniteta.
Komični aspekat američke politike je ushićenje sa kojim ljudi biraju princa, a onda padnu u očaj kad se on pretvori u žabu.
Možda bi bilo bolje da je pobedila Siriza. Tačno je da je njen program lišen realizma, ali bi na vlast došli nova stranka i novi ljudi.
Sloboda od straha – taj zahtjev ključ je i tajna zavodljivosti političke filozofije Judith Shklar.
Grčka kriza je posledica članstva Grčke u evrozoni. Ona plaća cenu stare zablude da posedovanje „čvrstog“ novca izjednačava slabu i jaku privredu.
Radio emisija 22.06.2012, govore: Branka Prpa i Miša Brkić.
Čovek koji će uskoro biti proglašen za sledećeg predsednika Egipta nije onaj koga Egipćani žele.
E-novine su dramatično ugrožene, na udaru mnogo jačih i brojnijih i dodatno ih slabi to što su u tome potpuno same.
Merkel se ponaša kao da mi možemo da biramo između nemačkog i evropskog puta. Ali nemački put ne postoji.
Grci nas nisu poslušali. Glasali su za svoj spas, za štednju i stezanje kaiša, za opstanak u Evropskoj uniji, za evro kao nacionalnu valutu.
Potajno ste se nadali bar ministarstvu vojnom. Kada budete čuli tu mrsku reč kultura, osetićete najpre gađenje…
Na grčkim izborima je najviše glasova dobila Nova demokratija, partija koja predstavlja najbogatije.