Srbija u duginim bojama
Nastup Srbije na Evroviziji izgledao je kao sažeta inscenacija Parade ponosa, sa odgovarajućim zastavama i kostimima. „Srbi“ su se prerušili u ono što su pretpostavili da bi evrovizijska publika želela da vidi.
Nastup Srbije na Evroviziji izgledao je kao sažeta inscenacija Parade ponosa, sa odgovarajućim zastavama i kostimima. „Srbi“ su se prerušili u ono što su pretpostavili da bi evrovizijska publika želela da vidi.
Jedno je sigurno: bivši i sadašnji direktori velikih banaka odigraće suštinsku ulogu u obezbeđivanju podrške kandidaturi Hilari Klinton, kao što je to bio slučaj i sa njenim mužem.
Ovog puta zakazala je zaštita građana od grada, koji je sredinom maja – neočekivano, kao sneg u decembru – uništio zasade voća u povrća u nekoliko delova Srbije (Kragujevac, Arilje, Ivanjica).
Ilon Mask, osnivač i suvlasnik firme Tesla motors, objavio je vest o izumu Powerwall, bateriji koja prikuplja i akumulira energiju sunca i vetra, dovoljnu za potrebe prosečne američke porodične kuće.
Odbrana i poslednji dani društvene svojine i socijalizma događaju se bukvalno tu, pred nama. Drama treba da se okonča da kraja ove godine, a zavesa posle prvog čina trebalo je da se spusti 31. maja.
Školegijum
Očigledan je emancipatorski aspekt ove filmske priče, bar kada je reč o „plavušama“; s druge strane, jedna od svrha te emancipacije je opravdanje najbanalnije potrošačke kulture.
Ovo su neke od grubih povreda zakona učinjenih odlukom suda o rehabilitaciji Mihailovića, zbog kojih će ta odluka pre ili kasnije morati da bude poništena.
Premijer Srbije u razgovoru za Euronews tvrdi kako je njegova izjava za skupštinskom govornicom od 20. jula 1995. godine o tome kako ćemo za jednog Srbina ubiti stotinu muslimana – pogrešno protumačena.
Ne treba zaboraviti da je upravo za vreme Koštuničine vladavine donet zakon o izjednačavanju četnika i partizana. Skorašnja rehabilitacija Draže Mihailovića samo je kulminacija procesa koji je tada otpočeo.
Samo devet reči dovoljno je da iz zemlje u kojoj nema poreza na siromaštvo Srbija sklizne u zemlju koja je oporezovala socijalno i stanovanje izbeglica, odnosno svoje socijalno najugroženije građane.
Kulturno-politička operacija kojom je uklonjena mogućnost Houellebecqa na Dubrovačkim ljetnim igrama izvedena je gotovo besprijekorno: svi uključeni akteri pružili su svoje maksimume…
Sredinom maja 2015. u organizaciji Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, u Sarajevu je održana konferencija o genocidu u Srebrenici. U julu 2015. biće dvadeset godina…
Ministar Verbić i pomoćnik Šuvakov ili laskaju sebi ili obmanjuju javnost navodeći da su na meti nasilnih napada visokoobrazovne mafije zbog svojih dostignuća u ‘reformama’.
Govor istoričara H. A. Vinklera u Bundestagu povodom 70 godina od kraja Drugog svetskog rata: Uspeh Hitlera je zasnovan na dugoj predistoriji nemačke uzdržanosti prema zapadnoj demokratiji.
Još jedan odgovor Mijatu Lakićeviću: Šta ako su najbolje škole pecanja skupe i nedostupne za siromašne? Šta ako bez njihovih diploma ne možemo da dobijemo ni mesto na obali?
Odgovor čitaoca: U svom članku Toma Piketić i druge bajke Mijat Lakićević ismeva tezu Thomasa Picketya o porastu nejednakosti, kao i njegov predlog o preraspodeli bogatstva.
Nije mi na kraj pameti da omalovažavam svetski poznatog francuskog ekonomistu. Asocijacija na dečiju bajku Toma Palčić je moja reakcija na domaću percepciju Piketijevog slavnog dela „Kapital u 21. veku“.
Na Balkanu se istorija ponavlja, istovremeno, i kao tragedija i kao farsa. Ovdašnja rehabilitacija naci-fašizma je samo jeftina boja premazana preko eksploatatorske skalamerije novog fašizma.
Godinama sam 9. maja odlazila kod bake da joj poželim srećan dan Pobede, a ona bi govorila: „Ovo je jedini praznik u koji niko ne može da sumnja i koji svima odgovara“. Ove godine to ne bi bilo tačno.
Zapažene su dve Vučićeve izjave: da se “u Sarajevu uvek oseća dobrodošlim”, i da “još uvek postoje glupi ljudi koji misle da će isterivanjem ovih ili onih nešto biti izmenjeno”.
Jedino je u ovakvom teatru apsurda, kolopletu interesa i istorijskog revizionizma moguće vidjeti nasljednike četničke ideologije na Crvenom trgu, a da nijesu u zarobljeničkoj koloni!
Odgovor Jovani Gligorijević: U tekstu „Jezik, batine, štangle i pesnice“ grubo se izvrće smisao mog teksta i pripisuju mi se moralno problematični stavovi koje apsolutno nigde nisam zastupao.
Banka – Proslave kraja II. svjetskog rata zanemaruju da pobjednik nije uvijek u pravu i da se do pobjede stiže i zločinima. U najboljoj maniri podgrijanoga hladnog rata, Zapad i Istok su se takmičili u prisvajanju bolje prošlosti.
Odluka suda je došla kao poručena u nastojanjima da se pridobije poverenje Bošnjaka i Sarajeva, jer nema bolje stvari koju Srbija može da ponudi regionu/regiji od umivenog Draže Mihailovića.
Demokrati, muslimani, pripadnici neslovenskih manjina, žene, siromašni, svi oni su žrtvovani u beogradskom obračunu sa Nirnberškim procesom.
Predlog zakona o udžbenicima, koji je upravo povučen iz procedure za usvajanje, dan pre nego što je o njemu trebalo da se raspravlja u skupštini, jeste bio loš. Dobro je što je povučen.
Iz novog izdanja Fabrike knjiga: “Koji dijalekat je najpravilniji” je pitanje koje ne bi trebalo postavljati. Kada neko govori ili piše književnim jezikom, ne bi trebalo da bude moguće odrediti odakle dolazi.
Tekst Rade Stijović Jezik ne voli stege, ali voli red, objavljen 9. maja u Politikinom kulturnom dodatku, tipičan je normativistički tekst, pa se može čitati kao katalog opštih mesta u normativnoj srbistici.
Moji preci su Ukrajinci iz Zaporožja, Jevreji iz Litvanije i Grci i Nemci sa Krima. Govorim ruski, u Moskvi sam završio srednju školu i jedan od mojih predaka je imao rusko prezime. Da li to znači da sam Rus?
MMF je otišao, a mi smo ostali da se zabavljamo svojim jadom: 31. maja prestaje da važi zaštita od poverilaca preko 150 preduzeća u restrukturiranju, koje je Zakon o privatizaciji štitio kao dužnike.
„Ko je tu koga pobjedija za Dan pobjede?“ Ja sam njemu šapnijo: „Neam blage! Sigurno naši njihove!“ Dino je šapnijo: „Ko su naši, a ko njihovi?“ Ja sam šapnijo: „Neam pojma! Naši su stoposto Hrvati!“
Predstavnici Kuće ljudskih prava su se 11. maja 2015. sastali sa predsednikom vlade. Ovaj sastanak je neobičan, jer organizacije koje čine Kuću zaista jesu NEvladine i nisu paravan za podršku vladi.