Savski nasip: studija slučaja
O vikendicama koje uništavaju Savski nasip službenici države godinama istrajno ćute. Ćute i o krivičnim delima za koja postoji sumnja da su ovde učinjena, od bespravne gradnje do ekološkog kriminala.
O vikendicama koje uništavaju Savski nasip službenici države godinama istrajno ćute. Ćute i o krivičnim delima za koja postoji sumnja da su ovde učinjena, od bespravne gradnje do ekološkog kriminala.
Neko je zvonijo na vrata. Kad sam ja otvorijo pred vratima su bile dvije tete. „Dobar dan! Mi smo iz molitvene zajednice Rajske poljane! Širimo rič Kristovu! Imate li možda vrimena da malo popričamo?“
Zahuktava se predizborna trka za lokalne izbore i raste pritisak aktuelnih vlasti na opoziciju. Posebno je zanimljiv veliki broj napada na inicijativu Ne da(vi)mo Beograd (NDBG), koja je sve bliže cenzusu.
Transparentnost Srbija je krajem januara objavila da je naša zemlja u velikom međunarodnom istraživanju „Indeks otvorenosti budžeta“ za 2016. zauzela 62. mesto (na listi od 115 zemalja).
Nema saveza sa protivnicima ljudskih prava. Oni koji su do juče bili udarna pesnica u borbi protiv Parade ponosa, danas prete protivnicima režima, a sutra će razbijati štrajkove i političke skupove opozicije.
Jean-Claude Juncker je najtoplije primio novog austrijskog kancelara. Ovaj potez je radikalno drugačiji od reakcije EU na prošlu ekstremno desnu austrijsku vladu 2000.
Kada mi neko opet bude rekao da neoliberalizam ne postoji, da je to plod mašte levice, uvreda i prazan termin, odvratiću mu samo jednom rečju: Carillion. Da je kraća, istetovirao bih je preko pesnice.
Do dana izbora, opozicija ima da uradi još barem dva velika posla, pošto je jedan takav posao – prijavu lista – završila. Reč je o pripremi za kontrolu izbora i o otvaranju prostora za obraćanje građanima.
Dvoje studenata sociologije sa Filozofskog fakulteta u Beogradu i jedna radnička aktivistkinja dobili su prekršajne prijave zbog učešća na skupu solidarnosti sa radnicima Goše u štrajku.
Sunčan dan je izmamio mnoštvo građana, slučajnih prolaznika, TV pregalaca, jednog TV voditelja, dva kandidata za odbornike i jednog predsednika opštine pred Hram, da obeleže verski praznik i školsku slavu.
Iako se sa nestrpljenjem očekuje, u Strategiji za Zapadni Balkan, čije predstavljanje je najavljeno za 6. februar, pored opštih i deklarativnih ciljeva teško da ćemo naći uputstva za njenu praktičnu realizaciju.
Stranačko „obeležavanje memorijalnog kompleksa“ palo je baš na Dan sećanja na žrtve Holokausta i pokopilo se sa izložbom „Jasenovac – pravo na nezaborav“ u UN-u.
Nije vest, mada jeste bizarno, da je neka lokalna vlast pozvala medije na svečano otvaranje septičke jame. Vest je da je vlast skoro čitav javni prostor pretvorila u otvorenu septičku jamu.
Upad Turske na sever Sirije pokazuje kako Ankara i Moskva shvataju međunarodnu politiku. Po Putinu i Erdoganu, radi se o nekoj vrsti novog Parka iz doba jure, gde krupne zveri nadiru i proždiru one sitnije.
Svako treba da nauči da zamišlja svoj život, da ga izmisli. Potrebno je da nas neko pouči tim veštinama. Potrebni su nam vodiči da nam pokažu kako se to radi. Inače će naše živote zamišljati drugi ljudi.
Da se hronični manjak saznanja „službi“ i predsednika o tome kome je bezbednost ugrožena neće zaustaviti na slučaju Olivera Ivanovića, pokazuje i slučaj opozicione narodne poslanice Marinike Tepić.
Drugim rečima teško se može opisati ono što se izgleda već duže vreme dešava između Republike Srpske i Slovenije. Janez Janša je od nepoznate pozajmljuše iz Prijedora pozajmio 450.000 evra.
„Kakvi su to Hrvati ljudi?“ pitao se filmski redatelj Antun Vrdoljak. „Privatno se ponašaju posve suprotno od onoga što o sebi javno deklariraju. Privatni Hrvat je čista negacija javnoga Hrvata!“
Za neki dan, 7. februara, navršiće se 10 godina od njegove smrti. A kao da je prošlo 100 godina, takav ga je zaborav prekrio. U stvari, verujem da će za jedan vek sećanje na Tošića biti vrlo živo.
Ključne posledice ovog ubistva bi mogle da budu prekid briselskog dijaloga i lažni izgovor za odlaganje ulaska Srbije u EU na neodređeno vreme.
Zašto Srbija, sa stanovišta države i njenih organa, uopšte pristupa ustavnoj reformi pravosuđa? Kratko rečeno – zato što mora.
Možda neko veruje da će Agencija za borbu protiv korupcije raditi objektivno i nepristrasno, bez obzira na to što je njen novoizabrani direktor imao bliske veze sa Srpskom naprednom strankom.
Na mesto zločina Vučić je stigao četiri dana posle. Stajao je tamo poput krive pritke u plasteniku za patlidžane pokušavajući da od sebe stvori mučenika najviše pogođenog nestankom Olivera Ivanovića.
Oglasio se Nebojša Bradić. „Cenzura bez komisija, novi fenomeni“, otkriva u naslovu svog teksta. Važna tema. On sigurno zna o čemu govori, informiše se iz prve ruke. A kaže da je slobode sve manje.
Šta je politika identiteta? Da li je to deo društva koji ne volite, ali koji se za svoje interese bori kao i vi za vaše. Ili je u pravu Mark Lilla kada kaže da je to „pseudopolitika samoživosti i sve užeg samodefinisanja“.
Poznati biograf vojske, njene tehnike i najuglednijih ljudi, Aleksandar Radić, još se oporavlja od stresa. Četiri dana pred Novu godinu, njega je „hapsilo“ u Tehničko-opitnom centru u Batajnici.
Bizarno je to što povratak na industrijske odnose i poreske politike iz 19. veka predvode ljudi kojima su usta puna jednakosti i poštovanja prava. Niko od njih ne bi glasao za Zakon o gospodarima i slugama.
Napadan prenosima i specijalnim emisijama, a neometan vestima poput one da je srpskom predsedniku dozvolu za posetu izdala kosovska vlada – birač u Srbiji je zaključio da je Vučić svemoćan.
Umesto saučešća ljudima čiji je lider mučki ubijen, čuli smo izjave koje je bilo mučno slušati. Jedino mučnije od ljudi koji, saterani u neku salu, govore o svojim problemima bilo je slušati predsednika…
Preko 1,5 miliona ljudi se prijavilo za 1.500 radnih mesta u državnoj banci, više od 9 miliona polagalo je ispit za 100.000 mesta na železnici, a više od 19.000 se prijavilo za 114 radnih mesta čistača ulica.
Direktor EPS-a se govoreći o poslovanju svoje firme silno žalio na vremenske prilike. Prvo je bio mraz, pa suša, pa velike vrućine… Kao da gaji pšenicu i kukuruz, a ne proizvodi ugalj i struju.
Mi koji smo navikli da dišemo na škrge ponekad zaboravimo da je život neuništiv, da je umetnost tamo gde se ne kalkuliše, gde je svaka reč po meri duše koja jedino želi da se oglasi, da javi da postoji.