Zaseda kod O.K. korala
Varijacija na temu: iskusna istraživačka novinarka prihvata intervju sa najmoćnijim čovekom u državi. Naoružana činjenicama neustrašivo mu izlazi na crtu. Ona ne razume da su se vremena promenila.
Varijacija na temu: iskusna istraživačka novinarka prihvata intervju sa najmoćnijim čovekom u državi. Naoružana činjenicama neustrašivo mu izlazi na crtu. Ona ne razume da su se vremena promenila.
Funkcija predskazanja nije predviđanje budućnosti, već osvetljavanje sadašnjosti. Uvažavanje ove činjenice stoji iza svakog „šta bi bilo kad bi bilo“ pristupa istoriji.
Uverenje da ratovi doprinose smanjenju nejednakosti prihvata se kao samorazumljiva istina. Ali da li je uvek tako? Na primer, ima naznaka da je nejednakost u Nemačkoj u periodu 1914-1918. rasla.
Barba Tonino je rekao: „A šta ako se Todorić krije na Šolti?“ Moj tata je pitao: „Zašto bi se krija na Šolti?“ Barba Tonino je rekao: „Šta ja znan, da zajebe ekipu!“
Patrijarhova zabrinutost za natalitet u trenutku kada srpske sudije polažu zakletvu nad kosovskim ustavom je skretanje pažnje sa „dijaloga o Kosovu“, čiji će ishod svakako biti priznanje njegove nezavisnosti.
Na snimku se ne vidi da je bilo fizičkog dodira između poslanika opozicije i predsednice i vidi se da predsednica nije bila sama: između nje i opozicionara je bar još dvoje službenika iz njene kancelarije.
Sa približavanjem godišnjice Ruske revolucije možemo očekivati tri vrste reakcija: osudu iz redova konzervativaca; divljenje i žaljenje među liberalima; entuzijastično slavlje. Ja ću ipak slaviti.
Ako Vučić kaže da on nije ni za stolicu za koju je 40 odsto građana, ni za onu drugu, za koju je njih 10 odsto, nego „za nezavisnu Srbiju“, postavlja se pitanje da li nam on time poručuje da EU nije njegov izbor.
Odluku Ksenije Sobčak da se 18. marta 2018. pojavi u trci za novog predsednika Rusije treba shvatiti kao deo kremaljske specijalne operacije pod imenom Predsednički izbori.
Povremeno zazivanje monarhije rezultat je kolopleta različitih motiva, od kojih nijedan nema veze sa bilo čime razumnim i časnim: Srbi imaju svoju dinastiju, a Hrvati, Albanci, Bugari i ini nemaju (u-ta-ta)…
Pristao je da se povuče i ne smeta Vučiću uz dva kapitalna uslova: Da ga ne teraju iz vile. Da ne diraju Dragičin fond. U paketiću je još i funkcija bez značaja: šef biroa za saradnju sa Rusijom i Kinom.
Da bi se izborila za smenjivost vlasti i zaustavila dalju izgradnju autokratskog režima, neophodno je da opozicija odbije Vučićeva pravila igre i ozbiljno razmisli o bojkotu vanrednih parlamentarnih izbora.
Nezvanični naziv domaćeg programa mogao bi analogno sa nazivom počasnog gosta glasiti „Četiri SAO – jedna nacija“. Pritom se misli na sveobuhvatnost srpstva izraženu kulturnim programom Sajma knjiga.
Biće da su strukovna udruženja sudija i tužilaca ipak naučila lekciju iz ranijih godina, pa su sad na vreme odlučila da napuste konsultacije o izmenama Ustava Srbije koje organizuje ministarstvo pravde.
Izgleda su se naš predsednik i zamenik pomoćnika državnog sekretara SAD dobro izvikali jedan na drugoga: na primedbe „iznete s pojačanom intonacijom, ja sam mu za oktavu više odgovorio“.
U Italiji je više uzbuđenja izazvala utakmica Juventus-Udineze (6:2) nego referendum o autonomiji koji se istog dana (22. oktobra) održavao u Lombardiji i Venetu, iako Italijani nisu manji patrioti od Španaca…
Postoji opasnost da promena Ustava bude iskorišćena za to da se pravosudni sistem stavi pod još veću kontrolu izvršne vlasti. Kako će to biti učinjeno videćemo kada vlada objavi predlog izmena Ustava.
Milošević se bojao demokratizacije, dok Vučiću zbog privrednih neuspeha preti smena na nekim od sledećih izbora. Nacionalizam i ruska podrška su obojici bili korisni, ali iz različitih razloga.
Ako predsednik može da bude koordinator svih bezbednosnih službi, što ne bi mogao i da obara vladu? Kako drugačije protumačiti izjavu da „nije tajna da se razgovara o vanrednim izborima“.
Kako je najava finskog poslanika da će podneti inicijativu u svom parlamentu postala „Pometnja u EU“ u srpskoj novinarskoj interpretaciji…
Dvojica umetnika su privedeni zato što je prvi na otvaranju Muzeja savremene umetnosti delio maske sa Vučićevim likom, dok je drugi krenuo da u Muzej unese sliku predsednika u zlatnom ramu.
Tilersonov izaslanik je u Beograd doneo dilemu kojom se i mi bavimo kao delom našeg šizofrenog politikantskog žongliranja: kome i kako pripadamo, ako uopšte negde možemo da se denemo?
U razvijenim zemljama nije došlo do odumiranja države: iako kao ideologija teži smanjenju države, u stvarnosti neoliberalizam proizvodi sve veći državni aparat.
Autor idejnog rešenja za spomenik Zoranu Đinđiću, Mrđan Bajić, kaže: „Od kada sam čuo za raspisivanje konkursa, preslišavao sam se na koji bi način trebalo evocirati Đinđićevu političku i filozofsku misao.“
Umro je antropolog Vjačeslav Vsevolodovič Ivanov. Bio mi je mentor na doktorskim studijama. Neko se jednom našalio: Latinjina je odlično obučena za rusku ekonomiju – učila je mitologiju kod Ivanova.
Lepo stoji u strategiji kulture da se o srpskom 20. veku mora govoriti kao o stoleću stradanja nacije, a onda dođe ta Nemica, još i nobelovka, i kaže: Srbi su krivi za sve što im se dogodilo krajem 20. veka.
Krajem prošle nedelje u Agenciji za privredne registre (APR) široj javnosti su predstavljeni rezultati poslovanja srpskih preduzeća u 2016. godini. I imala je dotična javnost šta i da vidi.
Ne beše Tomislava Nikolića na Tašmajdanu. Od osnivača SNS-a nije bilo ni Borisa Tadića, čiji sunovrat dokazuje da je za politiku potrebno bar malo pameti, što njemu ipak nije bilo na raspolaganju.
U svom tekstu na Peščaniku, Biljana Srbljanović je reagovala na negativne komentare o idejnom rešenju za spomenik Zoranu Đinđiću. Međutim, u njenoj reakciji su izostali odgovori na ključne primedbe.
Povodom polemike o spomeniku Zoranu Đinđiću, čiji su autori Mrđan Bajić i Biljana Srbljanović: Čovek koji je Meštrovićevog Pobednika izvukao iz šupe pune otpada zvao se Kosta Kumanudi…
Kolinda Grabar Kitarović i Vladimir Putin došli su na sastanak svaki sa svojim psićem: hrvatska predsjednica na uzici je vodila državnoga odvjetnika, dok je ruskome vođi uz nogu skakutao direktor Sberbanka.
Možda je vreme da se podsetimo univerziteta – profesora, asistenata i studenata – od pre samo par decenija i uporedimo, na sopstvenu sramotu, stanje akademskog duha nekada i sada.