Pod zastavom Njujorka
Gradovi imaju svoju rutinu. Ljudi dolaze i prolaze kroz naš kraj. Često ćete ih čuti kako raspravljaju o Mikelanđelu, predsedniku – proklet bio!, Jenkijima – prokleti bili!, o tome postoje li dobri ugljeni hidrati…
Gradovi imaju svoju rutinu. Ljudi dolaze i prolaze kroz naš kraj. Često ćete ih čuti kako raspravljaju o Mikelanđelu, predsedniku – proklet bio!, Jenkijima – prokleti bili!, o tome postoje li dobri ugljeni hidrati…
Deca pevaju o Kurilima: „Samurajima šipak, jer ostrva su naša“. Brine ih i sudbina Kalinjingrada: „Svojim ćemo grudima braniti prestonicu jantara“. A „U mirnu luku Otadžbine i Aljaska će biti vraćena“.
Šta god nam javljale agencije za istraživanja javnog mnjenja, podrška ne može biti sveopšta, ali vlast se ponaša kao da je nadomak zacrtanog cilja da osvoji srca preostale (većinske) publike.
Fabrike, vozovi, aerodromi i škole bi radili trećinu sadašnjeg radnog vremena; struju, grejanje i toplu vodu bismo imali 8 sati dnevno; kola bismo vozili svakog trećeg dana; radili bismo 13 sati nedeljno…
Konvencionalni i reformistički političari liče jedni na druge i zato kod najvećeg dela biračkog tela izazivaju podozrenje. Glasovi koje tako gube odlaze populistima.
U Šapcu u kome sam rođena, u Kulturnom centru je otvorena izložba Fleka: Zvuk Znak Zrak, omaž liku i delu Miomira Grujića Fleke, kultnog umetnika devedesetih. Tu sam upoznala duha andergraunda lično.
Iz nove REČI – Ponudiću svoje razumevanje prvog koraka za zajednički rad na prošlosti. Ono je vrednosno utemeljeno i ne pretenduje na naučnu neutralnost. Ali verujem da je odbranjivo.
Vučić kaže da nije vreme ni za radost ni za tugu, već se treba okrenuti budućnosti. Kako će se on ili Nikolić okrenuti budućnosti? Nisu oni bili sredstva jedne rđave politike – oni su za nju odgovorni.
Ne razumem opoziciju koja od izbora beži kao đavo od krsta. Mislim naravno na republičke izbore. A kako stvari stoje, nisam siguran da opozicija ne bi volela da se i glasanje u Beogradu malo odloži.
Postizanje pomirenja nije u opisu posla Haškog suda, pa ni na listi njegovih sporednih ciljeva. Ali odluke ovog suda mogu poslužiti pomirenju, ako tako odluče zajednice na koje se te odluke odnose.
Pred sudijama je sedeo starac, iscrpljen i bolestan. Negde je u svom svetu, koji je davno gradio strašnim materijalom. Čini se da je sve to što je bilo – beskrajno daleko, i za njega se možda nije ni dogodilo.
Osim dokaza o tome da je planirao etničko čišćenje, da je imao kontrolu nad korpusom koji je 44 meseca terorisao građane Sarajeva i da je sproveo srebrenički genocid, treba se setiti i njegovih ratnih nastupa.
Iz nove REČI – Autorica tvrdi da Branko Ćopić propovijeda hrišćansku ideju besmrtne duše. To je hrabra teza s obzirom na njegov angažman u komunističkoj partiji, NOB-u i socijalističkoj Jugoslaviji.
Za tri dana u Nišu su izgorela tri automobila – prvi zameniku gradonačelnika, drugi direktoru „Tržnica“, a treći za sada neimenovanoj osobi, čiji identitet, kako kažu nadležni organi, „nije od javnog značaja“.
Tokom poslednjih decenija, dok je američko društvo bivalo tolerantnije prema otvorenom izražavanju različitih vrsta seksualnosti, ono je istovremeno izmišljalo nove načine i razloge za nadziranje seksa.
Osvrnućemo se na dve slike: iz nemačkog Bundestaga i iz naše skupštine.
Na beogradskom izvođenju Audicije publika je uživala „kao nekad“ sve dok se nije pojavio jedan lik koji je ozbiljno progovorio o Bosni kao svojoj jedinoj, nedeljivoj domovini u koju se ne dira.
Demonstracije su isprovocirane time što je to peta pumpa na dva kilometra. Ako se napredak meri brojem benzinskih stanica po kilometru, Gagarinova je najnaprednija ulica na svetu.
To da nam je vlast detinjasta nije ništa novo. Nova je regresija sa predškolskog na nivo vrtića. Ako tako nastave, možemo očekivati da će se vlast uskoro ponašati kao da je za jaslice.
Ovako Vučić đacima škole u Aranđelovcu, koja je ovih dana u centru pažnje zbog vršnjačkog nasilja: „Za izgradnju puta Levosoje-Srpska kuća uvozili smo Albance da nam rade, jer nismo imali svoje“.
Evropski kralj mesa ipak stiže u Srbiju. Ovih dana mu je odobreno prvih dve i po od ukupno desetak-petnaest hiljada hektara zemlje koliko se očekuje da će dobiti u tridesetogodišnji zakup.
Tužilaštvo je odbacilo krivične prijave novinara napadnutih ispred skupštine na dan inauguracije predsednika. Tužilaštvo je zaključilo da je ono što je novinarima izgledalo kao napad zapravo bila zaštita.
Pogovor knjige Branislava Jakovljevića Smrznuti magarac i drugi eseji – promocija u ponedeljak 20.11. u CZKD-u: Njegovo pisanje nas primorava da se ponovo upitamo šta je propast…
Vest iz tužilaštva da je optužnica protiv Mladićevih jataka državna tajna i da nije za javnost samo je primer prikrivanja informacija o njegovom boravku u Srbiji tokom 15 godina bekstva od pravde.
Nama je doma kod kuće zazvoncao telefon. Ja sam hića odgibao u hodnik da dignem sluju. Kad sam ja nju dignijo sluja je rekla: „Doar dan! Ovdi Smilja, Robijeva učiteljica!“
Da li ministar zdravlja Zlatibor Lončar zaista misli da je farmaceutski lobi izazvao epidemiju malih boginja da bi povećao prodaju skupih lekova? Ne da ne misli, nego zna da to nije tačno.
Ideja o hitnom zaustavljanju mržnje nije potekla samo od ubogih i zanesenih čuvara najsvetlijeg lika. Pre mesec, možda dva, u jednoj izjavi Vučić je rekao: „Mene ne voli niko osim srpskog naroda“.
„Da li treba da odgovaraju ljudi koji su naredili da se ukloni obezbeđenje ili grupa momaka iz unutrašnjosti koja je slučajno došla ispred ambasade i bacala kamenice, kao i stotine drugih ljudi“, naveo je advokat.
Iz novog broja REČI – Liberalni politički režim moguć je bez demokratije; ali ako liberalizam hoće demokratiju, to može biti samo ustavna demokratija; socijalistička demokratija međutim ne može biti ustavna demokratija.
Videćemo hoće li Amerika, Britanija, Evropa i liberalizam opet biti veliki. Jedno je sigurno – rasni suprematista u Beloj kući i njegovi protivnici imaju isti cilj: da odlože fajront u sopstvenim rajskim vrtovima zapada.
Izgleda da je Aleksandar Vučić, pritešnjen porazima, odlučio da posegne za oprobanom taktikom iz devedesetih: da kormilo srpskog brodića polako okreće ka istoku. Njegov intervju za Alo bio je izrazito antievropski.
Hrvatska carina je jednom našem građaninu neopravdano zaplenila vrednu imovinu. I to ne bilo kakvu, nego avion. I to ne bilo kom, nego Mići Jovanoviću, rektoru (ne bivšem) univerziteta „Megatrend“ (ne „Džon Nezbit“).