Vučić u malinama
Posle Kosova maline su najčešća tema u srpskoj javnosti. Nekada smo se njima bavili onih nekoliko proletnjih ili letnjih meseci oko berbe, a sad iz medijskog fokusa ne izlaze po vascelu godinu.
Posle Kosova maline su najčešća tema u srpskoj javnosti. Nekada smo se njima bavili onih nekoliko proletnjih ili letnjih meseci oko berbe, a sad iz medijskog fokusa ne izlaze po vascelu godinu.
Da li je pravedno da se strani državljanin isporuči državi u kojoj će biti izložen mučenju? Jeste. A kada na lokalnim izborima siledžije otimaju telefone i fizički napadaju pripadnike drugih stranaka? I to je pravedno.
Nije da to tek sad vidimo, ali se na slučaju jelka to najjasnije demonstrira. I ranije su se u raznim situacijama manifestovale pojedine karakteristike idiotizma, ali oko jelke su se sve sakupile na jednom mestu.
Moskovljani su odahnuli: saobraćaj u gradu je ponovo uspostavljen nakon odlaska Vučića. On nam je objasnio da zbog njegove posete nisu čistili sneg, već desetine hiljada kola.
Šestog decembra, dok je predsednik Trump priznavao Jerusalim kao prestonicu Izraela, palestinske zajednice na Zapadnoj obali i u dolini Jordana čekale su vojne buldožere koji će uništiti njihova sela.
Činjenica da su kozaci prikazani kao organizovana grupa na ivici pa i s one strane zakona, odnekud je protumačena kao tendenciozna uvreda na račun Rusa i Rusije.
Nasilje je dobilo mnoge dodatne, hibridne oblike. Ono je evoluiralo u socijalni pokret čitave društvene gomile, a njena platforma je osobena filozofija poželjnog ponašanja rulje u društvu kojem rulja i rukovodi.
Zar sad da padne kad je uspeo da o Beogradu pišu najveći svetski mediji? Doduše, zbog kriminala oko basnoslovno plaćene jelke, ali svejedno, toliki publicitet nije pošao za rukom ni većima od njega…
Primera okupacije ljudskih i materijalnih resursa ima praktično u svim oblastima života. Taj i takav sistem mogao je, i morao, da osmisli, organizuje i kontroliše samo neko na vrhu političke piramide.
Ova priča je postala novo jevanđelje. Ako tokom neobaveznog razgovora slučajno dovedete u pitanje ovaj narativ, rizikujete prekorne poglede ili otvoreno neprijateljske reakcije – čak i od starih prijatelja.
Vest kaže da je bačena bomba, ali da nema razloga za brigu: napadač je zbog mraka promašio metu i na sreću niko nije stradao. Tako vest nije da se na Zvezdari bacaju bombe, nego da je bombaš promašio.
Što bi se ratnom terminologijom reklo, ova vlast koristi nesrazmernu silu, kako u parlamentu tako i na izborima, od mesne zajednice pa naviše.
Prosto odjekuje tišina koja je oko ruskog humanitarnog centra u Nišu nastala tokom Vučićeve posete Moskvi. To je trebalo da bude jedna od najvažnijih tema razgovora, a nije ni pomenuta.
EU je započela proces kojim bi Poljska mogla da ostane bez prava glasa u Briselu. To je odgovor na odluku poljske vlade da uspostavi partijsku kontrolu nad pravosuđem pomoću tzv. antikomunističkih reformi.
Događaj koji se sredinom decembra odigrao u velikoj dvorani Centra međunarodne trgovine u Moskvi u medijima je nazvan XIII velika pres-konferencija predsednika Putina. Ali to nije bila nikakva pres-konferencija.
„Svi smo zabrinuti posle ovoga, ali građani koji nisu na pozicijama i funkcijama su bezbedniji od nas“, izjavio je zamenik gradonačelnika Niša povodom paljenja automobila gradskih i policijskih funkcionera.
Ovoga puta je povod bila serija razgovora o lokalnim problemima koje sprovodimo u mesnim zajednicama na Novom Beogradu.
Bio je to susret provincijalne snishodljivosti i imperijalne ravnodušnosti. Onoliko koliko je razmetljiv u svom dvorištu, toliko je Vučić skrušen kao gost. Uglavnom, nije bilo nasrtljivog ljubljenja kao sa Nikolićem.
Na svečanosti povodom 39 godina postojanja SAJ-a ministar policije je podsetio da su „ovi ljudi prošli svašta“ i uvek bili tamo „gde ih je Srbija zvala i gde ih je Srbija slala“.
Kako se oblikuje naša svakodnevica? Kako teče partijska mobilizacija nepismenih masa, koje ojačane pripadnošću jednoj ideji ulaze u posao „modernizacije Srbije“.
U trenutku dok se pisalo o još jednom tipičnom slučaju partnerskog nasilja u Srbiji, na Novom Beogradu je muškarac pucao u ženu, a na televiziji Pink se raspravljalo o nasilju žena nad muškarcima.
U potpunoj tišini – poslaničkoj, stručnoj, sindikalnoj, opštenarodnoj, izmenjeni su osnovni zakon koji uređuje radne odnose, dva veoma važna zakona iz oblasti socijalnog osiguranja i socijalne zaštite…
Bogatiji deo sveta u dolazećim decenijama neće ostvarivati stope rasta azijskih džinova – Kine, Indije, Vijetnama, Tajlanda, Indonezije. Azijska srednja klasa će zauzimati „teritoriju“ sadašnje zapadne srednje klase.
Vara se svako ko potcenjuje njegovu političku inteligenciju i sumnja da on ne razmišlja o trenutku kada će se pred njega postaviti novi politički zahtevi, koji bi mogli da iz temelja uzdrmaju njegovu apsolutnu vlast.
Jubilarni broj Pečata ne bi zaslužio analizu da svoj tekst, naslovljen sa „San o slobodi“, nije priložio i srbijanski apsolutista Aleksandar Vučić. Već iz naslova se vidi da političke slobode u Srbiji nema.
Vučić je bio zvezda otvaranja novog Kliničkog centra u Nišu. Koliko god se RTS trudio da ovaj nesumnjivo značajan događaj ne bude samo promotivna aktivnost, glavnu ulogu je ipak imao – Vučić.
Iz ugla Brnabić, vlada se trudi ali rezultata nema, jer je društvo polarizovano. A polarizuju ga opozicija i novinari – oni su krivi što rezultata nema, a ne oni koji u svojim rukama drže sve poluge moći.
Lanjske godine, negde pred kraj decembra, penzioneri su u svojim sandučićima zatekli dirljivu literaturu: zahvaljujući vašem odricanju, Srbija je napunila budžet i može spokojno da gleda u svetlu budućnost.
Ako Vučić ne pobedi na izborima – Srbija ne treba da postoji. Verodostojnost ove izjave nije potvrđena, ali sasvim bi ličilo na njega da uprkos zaduženju da brani zemlju olako preti njenim nestankom.
Opstrukcija rada skupštine i onemogućavanje opozicije da se uključi u raspravu o budžetu je bila kap koja je prelila čašu. Zato je CRTA odlučila da zatamni sajt Otvorenog parlamenta.
Ovako, dakle, umire srpski parlamentarizam – ne uz prasak, nego uz zvuk zvonceta predsedavajućeg i 300 puta ponovljene reči – „Da li se neko javlja za reč? Niko“. Tamo gde nema razgovora, nema ni parlamenta.
U skupštini je srušen pravni poredak kao onda u Savamali. Samo što ti koji su rušili nisu nosili fantomke. Vučić je učinio ono što je obećao: nije rušio noću, nego u po bela dana pred kamerama.