Plastična stolica – monoblok
Ostavljene bilo gde, da se prljaju jer ne mogu trunuti, ove stolice podsećaju na grobove savremenog sveta, u kojem neosetljivost prema ljudskoj vrsti doseže dosada nepoznate razmere.
Ostavljene bilo gde, da se prljaju jer ne mogu trunuti, ove stolice podsećaju na grobove savremenog sveta, u kojem neosetljivost prema ljudskoj vrsti doseže dosada nepoznate razmere.
Inovacija je u tome što Vučić sada radikalski huliganizam oblači u odelo velikog državnika mirotvorca, o čemu će pevati on lično i njegove sluge.
Radio Slobodna Evropa
Tad bi sve / Ratne se žrtve /
Osećale / Jednako mrtve, /
O tad bi svi / Živi na svetu /
Poželeli mret.
Kada Mikser pronese slavu Beograda svetom, teškom mukom isplati neprofitne projekte kao što su pozorišne predstave, klizalište za decu ili humanitarni rad, onda se pojavi lokalna kulturna Siriza.
Zaposleni liče na cirkuske akrobate koji sleđenim osmehom prikrivaju napor. Nusprodukt veće produktivnosti uz taj veštački osmeh na licu su depresije i kardiovaskularni problemi.
Treba se nadati, uprkos svim njegovim izjavama, da će predsednik vlade Srbije ipak razborito odustati od svog predloga o jednom zajedničkom danu sećanja na sve žrtve ratova iz devedesetih.
“Ako poverujem u boga, onda počnem da razgovaram sa njim i on razgovara sa mnom. Čim poverujem u nešto, ono mi se obraća. Dakle, ne verujem ni u šta.“
Laburisti su ovladali novim tehnologijama informatičke revolucije, ali da bi pridobili glasače treba da redefinišu ulogu države u političkoj ekonomiji digitalnog doba.
Hrvatsku smo porazili tri puta u tri dana. Proslavu tih pobeda smo odložili zbog Dana žalosti, ali sada, kada je prošao, možemo da – nastavimo sa danima patetike.
Za njom ostaje nepresušni eros saznanja, koji su nam dejstvujuće mašine socijalističkih obrazovnih sistema dale na početku. Kad mislim na talente Svetlane Bojm, kozmos mi pada na pamet.
Letnja lektira – REČ: Eksperimentalna utopija ne govori u ime svih i ne obraća se svima, ona prihvata činjenicu da drugi žive drukčije. Njena vrlina je prihvatanje razlike.
Stvar je u tome što nam sposobnost samostalnog razmišljanja nije data sama po sebi; ona je ideal, nju postižemo uz ogroman napor. A tom naporu se opiremo.
Iskustvo čitanja liči na uobičajeno predstavljanje onog što nije neposredno prisutno. Čitalački proces reaktivira obrasce prošlog iskustva da bi u našem duhu stvorio nove priče, pseudosećanja.
Letnja lektira – REČ: Da ne bude nesporazuma: nikad se nismo uljuljkivali iluzijom da možemo da živimo u autarhiji, jer to više nije moguće. Ipak, uspeli smo da očuvamo svoju nezavisnost dvadeset godina.
Kad vi pompezno slavite dvadeset godina „Oluje“, mi ćemo vam uzvratiti pompeznim prolivanjem naših krokodilskih suza nad stradalništvom srpskog naroda.
Ovo nije bio Dan sećanja na žrtve, nego dan obnavljanja i snaženja ratnohuškačke retorike. Ispod krinke mirotvorstva i dalje se ovde oglašavaju okoreli ratni huškači.
Letnja lektira – REČ: Longo mai nije monolitan blok s „jedinstvenom mišlju“, već federacija kooperativa u kojoj živi između 150 i 200 osoba sa svojim idejama i vizijama.
U Engleskoj se dešava nešto nečuveno. Laburisti bi u septembru mogli da izaberu pravog levičara za lidera. Čoveka koji bi da ukine atomsko naoružanje i izađe iz NATO-a.
U fusnoti Nacrta građanskog zakonika stoji da u javnoj raspravi treba svestrano sagledati mogućnost zakonskog regulisanja istopolnih zajednica, posebno uvažavajući pravno relevantna mišljenja.
Najdramatičnije je bilo to što je u uzastopnim odlukama donesenim prošle nedelje Sud proglasio da parovi istog pola imaju ustavno pravo na sklapanje braka.
Tamo gde ima preduzetništva, ima i mecenarstva. Tamo gde ima pojedinca, ima i društva. Tačnije, tamo gde ima slobodnog pojedinca ima i slobodnog društva.
Već dvadeset godina u Srbiji se ne donosi zakon po kome bi osobe izbegle iz Hrvatske u avgustu 1995. dobile status civilnih žrtava rata, a time i mogućnost da im država pomogne.
Biće moguće proizvoljno otpuštanje, posle čega će se primati neki novi, poželjni zaposleni. Jedini cilj takvog otpuštanja je stvaranje partijski homogenog javnog sektora, a ne efikasnog i odgovornog.
Nova reklama za Lav pivo je kao da ju je pravila ova vlast. Tačno nas tako vide. I tačno to misle o nama. I tačno nam to rade.
Lakim potezom ručnog zgloba, Maljevič je na Crnom kvadratu sve sveo na „nulti oblik“. Ispalo je da je nula kvadrat. To otkriće je jedan od najstrašnijih događaja u istoriji umetnosti.
Referendumsko „ne“ može da preživi samo ako Grci nastave da vode strpljiv gerilski rat protiv finansijske okupacije.
Povodom 8. marta, iz arhive: Na prvom času pitam studentkinje da li se smatraju feministkinjama. Odgovor je – ne. Kad pitam da li su za pravo žena na slobodu, jednakost i pravdu, odgovor je – da.
Ako je o godišnjici teških reformi reč, nije jasno šta se obeležava, da ne kažemo slavi. Da je teško to je očigledno, ali se reforme ne vide baš najbolje.
Taj prostor je bio tako skučen, a toliko blistave i važne muzike je tamo nastalo. U klubu Slugs’ je opstajao akustični džez u mračnim godinama Bitlsa, tvista i rok koncerata.
Posle dvadeset godina domaći zvaničnici konačno priznaju da je Srbija u periodu 1991-1995. bila u ratu i imala teritorijalne pretenzije prema susednim državama?
Izvan rafinmana međunarodnog pomorskog prava, čovek bi se upitao u čemu je problem, i da li to zaista treba Hrvatskoj pored onolike vode.
Jer eto prođoše vekovi a Tolstoj se (recimo) u Belgiji nije dogodio. No oni ga u prevodu i dan-danas s radošću čitaju. I srećni su zbog toga.