Policijska bajka
U Srbiji je u toku simulacija reforme policije. Ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović već dve godine uspavljuje javnost bajkama da će u policiji biti uvedeno karijerno napredovanje.
U Srbiji je u toku simulacija reforme policije. Ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović već dve godine uspavljuje javnost bajkama da će u policiji biti uvedeno karijerno napredovanje.
Predgovor za Coraxovu novu knjigu: On je jedan od retkih svedoka vremena koji primećuju da srpske devedesete nisu za nama, da su nas sustigle i zaskočile taman kad smo se ponadali da smo iz njih izašli.
Knjige i filmovi o devedesetim godinama ne mogu uticati na politiku, ali u času kada sud UN-a privodi kraju svoju misiju, mogu nas podsetiti na mračne tendencije koje su i dalje žive u regionu.
Reč je o portretu premijera koji je naslikao akademski slikar Nebojša Petrović Petra iz Vladičinog Hana. Sliku su naručili lokalni naprednjaci, predstavljajući je kao „poklon zahvalnog naroda premijeru“.
Ostaju otvorena pitanja o odgovornosti 37. brigade za masovna ubistva u opštinama Glogovac, Srbica i Vučitrn. I koja je uloga Dikovićeve brigade u ubistvu 72 civila u selima Rezala i Staro Čikatovo…
Za mlade ljude rođene posle Hladnog rata, reč socijalizam nema značenje koje je imala za njihove roditelje. Njima je socijalizam društvo zasnovano na opštem dobru, gde ljudi brinu jedni o drugima.
Zar mi već nemamo na slobodnim izborima izabrane zastupnike građana? Zašto nije traženo da se narodni poslanici izjasne o poverenju Vladi, umesto da građani ponovo glasaju za poslanike?
Samoopredeljenje insistira na direktnom dijalogu između Srba i Albanaca sa Kosova, bez mešanja Srbije, kao jedinom načinu normalizacije odnosa i izgradnje poverenja između zajednica.
Meni se čini da je „policija u civilu“ samo detalj, odnosno da za ove izbore postoji čitav veliki plan, ili tačnije „mapa puta“ kako da Vučić dobije 50 posto na izborima koje je sebe radi i raspisao.
U idealnoj zemlji Nebojše Stefanovića izbore kontroliše policija. Ta zemlja je i partijska i nasilna, jer je on u svojstvu ministra pretio policijom na partijskom skupu, uz opis izbornog hapšenja.
Ministar policije je najavio izbornu krađu. Zbog koje će on na svakom glasačkom mestu instalirati policiju u civilu da, kako je rekao – stavlja lisice na ruke svakom ko bude pokušao da krade.
Za one koji nisu u toku, to je akcija kačenja kuka po zidovima i drveću, na koje građani treba da obese kese sa potrepštinama, koje će naći “oni kojima je to najpotrebnije”.
Treba skinuti oznaku državne tajne sa stenograma razgovora sa više desetina lica, na osnovu kojih je komisija kojom je rukovodio Korać sačinila Izveštaj o propustima u obezbeđenju Zorana Đinđića.
Novosti – Glavna odlika onoga što se u Hrvatskoj naziva mainstreamom se ne očituje u potkresivanju ekstrema, nego obratno, u desničarskom radikalizmu koji normalizira ideologije s aromama septičke jame.
Opet je svetski Dan Roma. Sutra ćemo nastaviti dalje, a ostvarivanje ljudskih prava Romkinja i Roma biće prepušteno slučaju i njihovoj lošoj sreći.
Populisti lako nalaze krivce. Jedva sastavljate kraj sa krajem? Kinezi uzimaju poslove. Uznemirava vas kriminal? Meksikanci. Terorizam? Muslimani. Politička korupcija? Banke.
Republika – Umesto In memoriama, deo iz autorove knjige sećanja: Bio je to moj poslednji partijski sastanak, posle 12 godina, bez ceremonijalnog vraćanja knjižice…
Funkcionerska kampanja je bliskost prema radnicima, đacima, pacijentima, semaforima, kravama i aparatima koji rade “ping” – koju državni funkcioneri osete od trenutka kada se raspišu izbori.
Zauzimanjem pozicije države Vučić je sebi obezbedio mogućnost da krade sve ostale partijske političke programe i da tajno uspostavlja meru stvari o tome šta je zapravo današnja Srbija.
Aleksandar Vučić je u izbornoj kampanji protiv predsednika vlade. Važi i obrnuto: u svojoj kampanji predsednik vlade se obrušio na Aleksandra Vučića. Jedan je antifašista, drugi nacionalista.
Sada kada smo se svi složili da Haški tribunal ne valja, jer osuđuje i oslobađa bez dovoljno dokaza i uz loš nacionalni balans osuđenih, vreme je za vedrije teme – domaća suđenja za ratne zločine.
Pismo Koalicije za Međunarodni krivični sud upućeno Tomislavu Nikoliću, povodom odlikovanja predsednika Sudana, koji je na poternici Međunarodnog krivičnog suda zbog genocida u Darfuru.
MUP onemogućava pristup dokumentima vezanim za ratne zločine. Tužilaštvo za ratne zločine je od Haškog suda dobijalo dokumente za koje je MUP tvrdio da su izgoreli u bombardovanju SRJ.
Dvesta kontejnera putuje ka ostrvima Lezbos, Samos i Kos, kao kancelarijski prostor za 600 evropskih službenika zaduženih za rešavanje azilantske krize, to jest vraćanje izbeglica iz Grčke u Tursku.
Radi se o jednom od najvećih curenja podataka svih vremena: 11,5 miliona dokumenata. 2,6 miliona terabajta podataka kancelarije specijalizovane za skrivanje novca u ofšor zonama.
I u kolektivnim sportovima uspeh je kolektivan, ali su za njega zaslužne konkretne individue. Osim kada je u pitanju sadašnja vlast u ostavci. Tu imamo jednu individuu i nikoga više.
„Ako postane hrvacki pisac, velike su šanse da bi ga neko moga natamburat, ka šta su prije nekidan išli natamburat onog Tomića! A ako postane hrvacki huligan, onda će on bit taj koji tambura!“
Evropu – u grob. Tu joj je mesto. Multikulturalizam – na đubrište. Evropske granice – bodljikavom žicom opasati. Šengen – ukinuti. Sankcije protiv Rusije – ukinuti. I prestanite da slušate Ameriku.
Šešelj je utekao domaćoj pravdi i predao se haškom sudu. Sad je trenutak da sudstvo dostigne izgubljeno i da, i uz pomoć materijala koji je sakupio Međunarodni sud, proceni kojim redom da postupa.
U predizbornu kampanju su uključeni svi živi, a bogami i mrtvi. Primer za ove druge je pisac Borislav Pekić, a za one prve glumac Miki Manojlović.
Sudije su utvrdile da je cilj Šešeljevih ratno huškačkih govora bila motivacija sopstvenih trupa. Ako pođete od toga da nije bilo sukoba i da zločini nisu zločini, onda je naravno veoma teško utvrditi nečiju odgovornost.