Moj musliman? Tvoj rasista!
Ispostavilo da je ubica iz Minhena sa svojim stavovima daleko bliži Alternativi za Nemačku nego ozloglašenoj kulturi dobrodošlice Angele Merkel. Šta sad?
Ispostavilo da je ubica iz Minhena sa svojim stavovima daleko bliži Alternativi za Nemačku nego ozloglašenoj kulturi dobrodošlice Angele Merkel. Šta sad?
Čim je za medije i pojedince upotrebio kvalifikativ „izuzetno kritični prema vladi“, ministar kulture i informisanja je potvrdio da medijske slobode u „našoj zemlji“ zapravo ne postoje.
Ako Hillary Clinton i Demokratska stranka ne shvate prirodu tekućeg prestrojavanja, čeka ih neprijatno buđenje – kao i čitavu zemlju, bojim se. Jer Donald Trump odlično shvata šta se događa.
Sonboly je bio terorista, njegova uverenja su upravljala njegovim postupcima: isplanirao je napad poistovećujući se sa Andersom Breivikom, rasistom, teroristom i masovnim ubicom.
Usvajanjem Uredbe o kancelarijskom poslovanju iznova se uvodi pojam službenog tajnog podatka, iako je oznaka „službena tajna“ iz domaćeg pravnog sistema uklonjena još 2009.
Sada postoji zvanična potvrda državne službe, i to ne bilo koje nego upravo one koja je osnovana da štiti prava radnika, o tome šta se dešavalo u Juri.
Evropsku uniju su osnovali muškarci i žene kojima su ratne strahote iz ’30-ih i ’40-ih godina prošlog veka bile u svežem i bolnom sećanju. I oni su napravili pakt protiv svake moguće netolerancije i ksenofobije.
Iz novog broja časopisa REČ – prikaz „kontrafaktualne“ knjige Alternativna istorija Srbije Čedomira Antića i Predraga Markovića: Pisanje kontrafaktualne istorije je ideološki čin par excellence.
Živimo u nepravednom svetu. Da stvar bude gora – i nepravde su nepravedno raspoređene. Sve se dešavaju nama. Ali, nepravde stižu i iz domaćih izvora.
Da li se najnovija Vučićeva izjava može razumeti kao ukazivanje na pritiske, prenemaganje, pripremanje terena za sopstvenu kandidaturu za predsednika Republike, kao erdoganizam, putinizam…
Potreba za unisonim jedinstvom i gvozdenom disciplinom, koji više priliče armiji, zapravo pokazuje da je naprednjačka „kula od slonovače“ sva izbrazdana pukotinama.
Bez jake države sposobne da definiše i brani javni interes, logika profita svuda i sve pretvara u puki predmet robno-novčane razmene.
„Moj dragi narode, nemoj odustati od herojskog otpora koji si pokazao u borbi za zemlju, domovinu i zastavu“, ovo je SMS poruka turskog predsednika svim vlasnicima mobilnih telefona u Turskoj.
Paradoks ruskog diskursa je u tome što apelujući na „tradicionalne vrednosti“, savremena ruska propaganda reanimira duh evropskog bunta iz ’68, ali u formi radikalnog nihilizma.
Baton ruž, Nica, Istanbul, Vircburg, Minhen. Sve se dešava istovremeno. Sve iziskuje saosećanje, razmišljanje, odlučnost i – pažnju. Previše. Ali stvarnost ne zna za milost.
Na delu je uspostavljanje sudske vlasti koja će u potpunosti biti lojalna predsedniku Erdoganu. Podsetimo se obaveza koje Turska ima u skladu sa Konvencijom.
Naslov potiče od kombinacije Bredberijevog romana Farenhajt 451 i broja eksponata na izložbi SNS Necenzurisane laži. Farenhajt 2523 je temperatura na kojoj više nema normalnog političkog života.
Reč – Zagebački Županijski sud je juče, 22.07.2016, poništio presudu nadbiskupu Alojziju Stepincu iz 1946. godine.
U beogradskoj galeriji Progres je pre nekoliko dana otvorena izložba “Necenzurisane laži”. Izložbu u glavnoj beogradskoj ulici je potpisao “autorski tim informativne službe Srpske napredne stranke”.
Na trenutak sam se dragi moji ruski sugrađani zapitao zašto li nam je ovaj neuspeli turski državni udar uopšte poslat? A onda se setih: on nam je direktno iz naše budućnosti poslat kao nauk.
Država se ponaša kao da su žene u njenom vlasništvu. Od nasilnika naplaćuje novčane kazne, a širi sistem zaštite uglavnom ne deluje sve dok se ne dogodi ubistvo, kada je već kasno za reakciju.
Kada je čin nasilja terorizam, a kada delo jednog ludaka? Terorizam je politički pojam, a ludilo psihološki. Atentat u Nici je odmah proglašen političkim činom. Zašto?
Zbog paradigmatičnosti projekta „Beograd na vodi“, svaki novi oglas za nadmetanje za korišćenje javne imovine, biće nova prilika za podsećanje da to isto nije učinjeno sa najvećim komadom zemljišta u Beogradu.
Mi još nismo okončali žučne rasprave za i protiv globalizacije, a na tzv. Zapadu vrve naslovi: “Kraj globalizacije”, “Znači li Brexit kraj globalizacije”, “Kraj globalizacije kakvu smo znali”.
Cilj “upravljanja krizom” nije da se rasvetli problem ili otvori dijalog, već da se odvrati pažnja sa onoga na šta je ukazano, da se diskredituje onaj ko je pitanje pokrenuo.
Nije neobično što američka verzija fašizma liči na selebriti televiziju i pozive domaćina kazina, pošto je to naša simbolična scena, baš kao što je nostalgično obnavljanje rimskog sjaja nekad bila italijanska.
Srbija se primakla diktaturi i samovolji. Umesto da hapsi one koji su (s)rušili Savamalu i pravni poredak, vlast hoće da hapsi one koji protiv tog nasilja protestuju.
Najavivši napad na nasilje, premijer tehničke Vlade je sazvao sastanak na kojem je trebalo isplanirati strategiju. Posle poziva za učešće, u Autonomnom ženskom centru (AŽC) satima smo diskutovale.
“Ovakve rezultate nismo imali još od Drugog svetskog rata”. To je protekle sedmice bio glavni naslov, bar kad je o ekonomiji reč, u gotovo svim medijima. I naravno, to je svima zaparalo uši.
Ima onih što znaju šta je trebalo uraditi da bi se izbegla drama u Nici. Ne verujte im. Svi smo mi zatečeni. Priznati to, znači postaviti se u istu ravan sa drugima, da bismo zajedno razmišljali.
Prenosim molbu prijatelja iz Amerike, pitajući se i sama da li je sada važno kako se oko ove stvari ponaša srpski premijer i odgovarajuće institucije… ili je važnije pomoći ljudima.
Imitiramo borbu protiv organizovanog kriminala, korupcije i sive ekonomije dok imitiramo privredni rast i borbu za ”malog” čoveka, a sve živeći u bledoj imitaciji i socijalizma i kapitalizma.