Obdareni ministar
Bedan je ovaj ministar. On živi u zemlji u kojoj je bivši predsednik republike preko veze završio školu i stekao diplomu. I ni reč o tome nije imao da kaže Šarčević, a sad se junači pred nastavnicima, roditeljima i decom.
Bedan je ovaj ministar. On živi u zemlji u kojoj je bivši predsednik republike preko veze završio školu i stekao diplomu. I ni reč o tome nije imao da kaže Šarčević, a sad se junači pred nastavnicima, roditeljima i decom.
Tragičan grad lepog imena, koje duguje plemenitom metalu skrivenom duboko u njegovim nedrima, ima, upravo zbog srebra, prošlost koja zaslužuje da se upozna. Nastao je nedaleko od rimske Domavije.
Ana Brnabić preuzela je staru Vučićevu ulogu zagovornika Evropske unije, dok je Vučić preuzeo Nikolićevu ulogu evroskeptika, nekoga ko prema Evropi zauzima oštriji kurs i ispostavlja zahteve.
Kome je bila potrebna kancelarija, zašto je to birokratsko čudovište uopšte stavljeno u pogon? Zašto se Vučić odlučio za tako skup dar svom alavom radikalskom roditelju? Samo da bi ga namirio?
Pod ovim naslovom održan je koncert pesnikinje Svetlane Makarovič i njenih više od sto gostiju-izvođača, 29.6. na Kongresnom trgu u Ljubljani. Gospođe u redu ispred mene znale su napamet reči svih pesama.
Nekad se govorilo: Ali, očisti klonju. Danas se kaže: Ali, ’ajde na demonstracije. Nemci i dalje žele da su im gastarbajteri poslušni. Vreme Čiča-Tominih Turaka je, međutim, prošlo.
Ovde imamo potpuno odbacivanje same ideje napretka ili poboljšanja ili zaslužene sreće. Zašto onda ljudi ili neki ljudi čitaju takve tekstove, i to sa apetitom? Je li to neki perverzni oblik uživanja? Ili samosažaljenja?
Školegijum – Širom Sjedinjenih Država i u Evropi na ulice kreću da izlaze demonstrantkinje u odorama reda sluškinja iz distopijske priče Margaret Atwood stare više od tri decenije.
Predlog zakona o zdravstvenoj zaštiti Senata Sjedinjenih Država pod republikanskom kontrolom koban je po stare i siromašne. Odgovor je u obaveznom zdravstvenom osiguranju za građane.
Građani Srbije su izloženi poplavi falsifikata (od nosilaca pravih diploma i doktorata) koji se liferuju sa najviših mesta u državi, na Univerzitetu, u medijima. U tome oni pokazuju veliku upornost i sistematičnost.
Predsednik Putin je učesnike operacije nazvao „budalama“, što je operativce dodatno nadahnulo. To jest, bezbednjake je to uvredilo, no oni se, naravno, nisu naljutili na predsednika.
Ako želi da pobedi na izborima, opozicija mora na jasan način da pokaže građanima kako će se njihov život popraviti ako glasaju za nju. Ona mora građanima ponuditi nešto, ne samo građanske slobode i vladavinu prava.
Vlast otvara i šakom i kapom, a zatvara samo probrano – građevinskog inspektora kad se nesmotreno pojavi na adresi ministra policije ili TV voditelja kad smotreno najavi iznošenje prljavog veša u javnost.
Neoliberalizam je uništio staru američku radničku klasu, pritom transformišući Demokratsku partiju u svog saučesnika u ovom procesu. On je takođe suštinski reorganizovao iskustvo radničke klase.
Posle Macronove pobede navodno smo prešli u doba post-populizma. Ova interpretacija ima manu koja se pripisuje populistima – previše uprošćava stvari.
Da li je Brnabić baš sve u životu postigla uprkos tome što je žena i uprkos tome što je lezbejka, ili se na poziciji na kojoj se danas nalazi našla pre svega zahvaljujući svojoj klasnoj pripadnosti?
Važno je da znamo da teorija o Kurti i Murti nije srpska sudbina. Vučić ne može baš sve da poništi, pre svega ideju o demokratskoj Srbiji u Evropi koju je postavio Zoran Đinđić.
Zašto je Brnabić u svom ekspozeu izbegla temu vladavine prava? Da se to ne bi shvatilo kao podsećanje na Savamalu i kritika bivšeg premijera? Nije mala Savamala. Kost u grlu predsednika.
Da neće to košava da izdere? – Armiraćemo platno. – A šta ako ne bude duvao vetar? – Možemo da angažujemo helikoptere da prave vetar. – To će Vulin da završi.
Sasvim je izvesno da je svojom rukom nacrtao projekat pilona i srpske zastave na Ušću, između tržnog centra i Malog ratnog ostrva. Ispostaviće se da je ovo deo projekta silaska Beograda na reke.
Uvođenje čuvara kontejnera pokazuje nameru da se siromaštvo kriminalizuje, a ljudi koji žive na ivici egzistencije isteraju dalje na marginu, kako svojim siromaštvom ne bi narušavali pristojan gradski život.
Ljudi koji ne znaju narav naših vlasti proglasili su Vulina „rusofilom“ na čelu vojske. Ali on se ne pita ni za šta, pa ni za štetu koju nanosi. Ništa se u našoj šizofrenoj spoljnoj politici neće menjati.
Zadužiti Aleksandra Vulina za oružane snage Srbije ravno je objavi rata susedima. Vulin se već afirmisao u sejanju mržnje. Brnabić ga je konačno postavila na mesto odakle s reči može preći na dela.
U konačnom ishodu veoma je relevantno šta Vučić zapravo hoće sa tom apsolutnom vlašću i prigrabljenom moći kojom nelegitimno raspolaže.
U vreme pre interneta si imala običaj da sediš u fotelji sa knjigom otvorenom u krilu, da zuriš u daljinu ili proučavaš šare na zidu – da se prebacuješ tamo i ovamo između ta dva načina postojanja.
Kancelarija za evropske integracije je povukla zanimljiv potez: objavila je Izveštaj Evropske komisije o trenutnom stanju u poglavljima 23 i 24, takozvani non paper, odnosno nezvanični dokument.
Nezgodna stvar s hrvatskim filmskim redateljem Antunom Vrdoljakom u tome je što se, kada govori – a govori često i obilno – nikada ne može pouzdano znati laže li ili pripovijeda istinu.
A za one manje srećne – Novi Sad otvara radno mesto: čuvar kontejnera. Sa radnim zadatkom: zaštita kontejnera od upada. Ne od upadanja u kontejner, već od neovlašćenog vađenja sadržaja.
Zakon propisuje da pre davanja koncesije stručni tim treba da izradi studiju o opravdanosti. Samo možemo da se nadamo da je takva studija urađena u slučaju Aerodroma Nikola Tesla.
Šta bi trebalo da bude opozicioni program u Srbiji? Pođimo od navoda iz napisa gospodina Dragana Đilasa: „Ne vidim nijedan razlog zašto bi državne kompanije bile uspešne u Nemačkoj, a ne u Srbiji.“
Građanin Aleksandar Vučić postao je ovih dana novi predsednik Srbije, ali u izvesnom smislu i teoretičar sopstvenog političkog sistema. Na naslovnoj strani poslednjeg Nedeljnika on igra šah sa samim sobom…
Srbija je na predsedničkim izborima postala falična republika, iz Rima je stigao plaćeni savetnik, a umesto krune od pape predsednik je dobio čokoladice od hrvatske predsednice iz Zagreba.