Liberalna kritika levice ili gordost i predrasude „kraja istorije”
Liberalizam je visoko podigao vrednost individualizma, ali i za socijalizam je čovek bio najveće bogatstvo.
Liberalizam je visoko podigao vrednost individualizma, ali i za socijalizam je čovek bio najveće bogatstvo.
Investiciona i ekonomska politika koju sprovodi premijer-kandidat je kolektivni eksperiment preživljavanja, a ne put u bolju budućnost. To pogoduje samo bogatima…
O čemu se odlučuje ili bi trebalo da se odlučuje na ovim izborima? Prvo o tome hoće li se uvesti predsednički sistem. Po ustavu, Srbija je parlamentarna, skupštinska demokratija.
Predsednikovanje Miloševića okončano je parolom: gotov je! Predsednikovanje Vučića promoviše se parolom: gotovi ste! Gotovi ste ako ja (to jest on) ne budem izabran za predsednika.
– Kako ste to zamislili? Ja jednim hlebom nahranim 5.000 ljudi? – Taj ćemo spot ostaviti za finale kampanje. – Mogu li tu i da hodam po vodi? – Može, koristićemo slike iz Obrenovca.
Verovanje da Romi kradu decu postoji u svim evropskim i mnogim vanevropskim društvima i kulturama. Zahvaljujući brojnim istraživanjima, danas znamo kada i kako se ono pojavilo.
Da li ćemo ponovo pominjati zagarantovano uzajamno uništenje, koncept sulud kao i njegova skraćenica na engleskom MAD (mutual assured destruction)? Ludilo je isključivo naše.
Ovde ćemo nabrojati činjenice koje utiču na to da predsednička izborna kampanja 2017. zaista izgleda kao karikatura – jedan takmičar se razmahao, dok su ostalima vezane i ruke i noge.
Gledao sam predstavu Lazara Stojanovića u Domu omladine. Ostalo na internetu. No, uzmimo samo „Plastičnog Isusa“. Levičarski film? Uostalom, koji bi bio kriterij pripadnosti levici?
Verujem da je Ivanović želeo da se našali. Jeste, šala je neslana, i sve bi prošlo kao veseli estradni opit, da seizi nisu počeli da brane neproverive gazdine dimenzije od falusnog državnog udara.
Ako bismo se za trenutak odvojili od medija pod njegovom kontrolom, čiji programi predstavljaju ekstenzivne verzije promotivnih spotova SNS-a, mogli bismo videti realnost Srbije u njenoj opustošenosti.
Domaća kandidatkinja na takmičenju za Pesmu Evrovizije zakazanom za prvu nedelju maja već sada ima veći publicitet od kandidata za predsednika Srbije na izborima (protivpravno) zakazanim za 2. april.
Na tviteru je otvorena rasprava o tome da li je Saša Janković trebalo da pozove Čedomira Jovanovića da ne glasa za njega. Radi se o velikoj i važnoj temi, koja nije za ulične izjave i tvitove.
Sve i da Radulović ne motiviše nijednog novog birača, već samo preuzme deo postojećih pristalica Jeremića i Jankovića, ništa se neće pogoršati u pogledu šansi da se pobedi Vučić.
Reč na komemoraciji 7. marta 2017: Njegova mišljenja jednima mogu da izgledaju kao suviše radikalna, drugima kao nedovoljno radikalna. Na takve reakcije nailazilo je i ranije ono što je radio i govorio.
U Kruševcu je Vučić hvalio skrajnutog Gašića, kao uzor, kremen kamen od integriteta, stvorenje kakvo druge grupacije nemaju. Div junak Gašić je tako postao maneken pobedničkog pohoda.
Treba ukinuti zabranu komentarisanja prvostepenih sudskih presuda, jer je to ograničavanje slobode mišljenja. Ne sećam se da su se sudije ikada pobunile protiv toga što političari komentarišu postupanje suda.
Dok sve kompanije grade gasovode da bi na tome zaradile, Gasprom ih izgleda gradi da bi novac trošio. Ali najzanimljivije od svega je to kako Gasprom planira da zakrpi tu ogromnu finansijsku rupu.
Pretpostavimo da Vučić ima za cilj da pobedi u prvom krugu – bez obzira na izvesnost, bar kako je javnost vidi, pobede u drugom – dok njegovi konkurenti imaju za cilj da mu to ospore.
Zbog čega je jedan eklatantno nedemokratski režim kakav danas upravlja Republikom Hrvatskom odlučio imenovati „Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“?
RIK-ovo novo Uputstvo za sprovođenje izbora za predsednika republike dopušta koordinatoru RIK-a da vrši ispravke tzv. logičko-računskih grešaka u zapisniku o radu biračkih odbora.
Premijer je obećao da će predsedničku kampanju voditi samo u slobodno vreme (doduše, obećavao je i da se neće kandidovati), pa je vreme oslobodio raspuštanjem vlade.
Ovaj koncept je suprotan ideji solidarnosti sa ugroženim članovima društva. Srednja klasa koja bi je finansirala, ovu „bezuslovnu“ redistribuciju ne prepoznaje kao socijalnu pravdu.
Trump je majstor velike igre našeg doba zvane Slavni ljudi. On živi od pažnje. Njegova realnost je virtuelna – nepostojeća – ali je on iskoristio tu „skoro stvarnost“ kako bi se dokopao stvarne moći.
Govor u Vranju pokazuje da je Vučić izgubio orijentaciju, da je ostao bez ideja, da nejasnim jezičkim modelima obrazlaže ono što ne razume onima koji to nekako ipak umeju da shvate.
Šta smo još čuli od naše Maje? Na primer, da će otvoriti svoju kuhinju, tj. Narodnu skupštinu „ako nešto bude hitno“. Ne zna se da li to smatra hitnim, ali nekako je zaboravila da pospremi ove izbore.
Beogradski izbori su za godinu dana, a poraz na njima Aleksandra Vučića bi pogodio teže nego gubitak položaja šefa države. Zato on želi da sa oba „komandna mosta“ uđe u tu veliku bitku.
Na optužbe da je predsednica skupštine mimo propisa obustavila njen rad, predsednik vlade lakonski se osvrnuo u šaljivom komentaru – „nikada za vreme izborne kampanje nije radio parlament“.
Naprednjaci vole „lične“ akcije – od lične provere školskih toaleta, preko ličnog kandidovanja za predsednika, do ministra koji lično formira komisiju za istragu eksplozija u Kragujevcu.
Grupa na vlasti je to nazvala određivanjem pauze, iako je Narodna skupština zapravo raspuštena. Time je suspendovano najviše predstavničko telo i izvršen, vučićevskim rečnikom, državni udar.
Odgovor Vesni Pešić: Problem nije u raspodeli već motivisanog biračkog tela između kandidata, već u tome kako motivisati apatične birače da uopšte izađu na birališta i glasaju.
Nepravedno je reći da je DJB glavni krivac za slabosti proevropske opozicije u Srbiji. Uslovi za rušenje autoritarizma danas su generalno mnogo teži nego u doba režima Slobodana Miloševića.