EU – deficit demokratije
Izjednačavanje vlada članica sa građanima pokazuje odsustvo mašte u samim osnovama EU. Do toga je došlo premeštanjem nadležnosti sa demokratski biranih tela na Evropsku komisiju.
Izjednačavanje vlada članica sa građanima pokazuje odsustvo mašte u samim osnovama EU. Do toga je došlo premeštanjem nadležnosti sa demokratski biranih tela na Evropsku komisiju.
Ivica Đikić napisao je knjigu čiji podnaslov glasi „dokumentarni roman o genocidu u Srebrenici“, i on samim sobom dovoljno govori. Zašto je naslov te knjige baš Beara?
Lukašenko i njegova vlast su dibidus dozlogrdili ljudima. Novi govornici – čistačica, seljak, penzioner – po beloruskim trgovima govore o smeni vlasti i slobodnim izborima. Toga ranije nije bilo.
Teško je napraviti kampanju ni od čega. Pogotovo kada se hoće da to bude kampanja a da ne izgleda na prvi pogled kao kampanja. Ili obrnuto, treba da izgleda kao kampanja – a nije ništa.
Ako vidite Branka Milanovića recite mu molim vas da je Milton Fridman ipak bio u Beogradu. Šalim se, naravno. Ali ne i u vezi s tim da je slavni ekonomista zaista bio u glavnom gradu Jugoslavije.
Svaki oblik sukoba sa političkim i drugim nasiljem u Srbiji je originalan, ma koliko vladajuće klike tvrdile da je uvezen. Beogradski scenario je ipak nešto posebno, bujica silne demokratije…
Jako je važno što je makar jedna odredba Zakona o radu pala na testu ustavnosti. To je veliki podstrek svima koji se zalažu za to da sramotni sadržaj Zakona o radu što pre bude zamenjen novim…
Nema uslova za fer i slobodne izbore. To je razlog više da se na njih izađe i na miran način razreši sukob između režima i građana – sukob, dakle, za koji bi bio odgovoran isključivo režim.
Potraga za vezama između Trumpa i Putina dobila je razmere teorije zavere. To ne znači da zavera ne postoji, ali njena puka mogućnost nije dovoljno opravdanje takvog načina razmišljanja.
„Ja mislin da je to kretenski da dica umisto matematike uče o domovinskom ratu, al ko mene šta pita! Ja san samo glupo nastavno osoblje!“
Konkurs za novog direktora Agencije za borbu protiv korupcije iz decembra 2016. propao je i zato što je kandidatkinja koja je dobila najviše glasova članova Odbora Agencije povezana sa SNS-om.
Liberalizam je visoko podigao vrednost individualizma, ali i za socijalizam je čovek bio najveće bogatstvo.
Investiciona i ekonomska politika koju sprovodi premijer-kandidat je kolektivni eksperiment preživljavanja, a ne put u bolju budućnost. To pogoduje samo bogatima…
O čemu se odlučuje ili bi trebalo da se odlučuje na ovim izborima? Prvo o tome hoće li se uvesti predsednički sistem. Po ustavu, Srbija je parlamentarna, skupštinska demokratija.
Predsednikovanje Miloševića okončano je parolom: gotov je! Predsednikovanje Vučića promoviše se parolom: gotovi ste! Gotovi ste ako ja (to jest on) ne budem izabran za predsednika.
– Kako ste to zamislili? Ja jednim hlebom nahranim 5.000 ljudi? – Taj ćemo spot ostaviti za finale kampanje. – Mogu li tu i da hodam po vodi? – Može, koristićemo slike iz Obrenovca.
Verovanje da Romi kradu decu postoji u svim evropskim i mnogim vanevropskim društvima i kulturama. Zahvaljujući brojnim istraživanjima, danas znamo kada i kako se ono pojavilo.
Da li ćemo ponovo pominjati zagarantovano uzajamno uništenje, koncept sulud kao i njegova skraćenica na engleskom MAD (mutual assured destruction)? Ludilo je isključivo naše.
Ovde ćemo nabrojati činjenice koje utiču na to da predsednička izborna kampanja 2017. zaista izgleda kao karikatura – jedan takmičar se razmahao, dok su ostalima vezane i ruke i noge.
Gledao sam predstavu Lazara Stojanovića u Domu omladine. Ostalo na internetu. No, uzmimo samo „Plastičnog Isusa“. Levičarski film? Uostalom, koji bi bio kriterij pripadnosti levici?
Verujem da je Ivanović želeo da se našali. Jeste, šala je neslana, i sve bi prošlo kao veseli estradni opit, da seizi nisu počeli da brane neproverive gazdine dimenzije od falusnog državnog udara.
Ako bismo se za trenutak odvojili od medija pod njegovom kontrolom, čiji programi predstavljaju ekstenzivne verzije promotivnih spotova SNS-a, mogli bismo videti realnost Srbije u njenoj opustošenosti.
Domaća kandidatkinja na takmičenju za Pesmu Evrovizije zakazanom za prvu nedelju maja već sada ima veći publicitet od kandidata za predsednika Srbije na izborima (protivpravno) zakazanim za 2. april.
Na tviteru je otvorena rasprava o tome da li je Saša Janković trebalo da pozove Čedomira Jovanovića da ne glasa za njega. Radi se o velikoj i važnoj temi, koja nije za ulične izjave i tvitove.
Sve i da Radulović ne motiviše nijednog novog birača, već samo preuzme deo postojećih pristalica Jeremića i Jankovića, ništa se neće pogoršati u pogledu šansi da se pobedi Vučić.
Reč na komemoraciji 7. marta 2017: Njegova mišljenja jednima mogu da izgledaju kao suviše radikalna, drugima kao nedovoljno radikalna. Na takve reakcije nailazilo je i ranije ono što je radio i govorio.
U Kruševcu je Vučić hvalio skrajnutog Gašića, kao uzor, kremen kamen od integriteta, stvorenje kakvo druge grupacije nemaju. Div junak Gašić je tako postao maneken pobedničkog pohoda.
Treba ukinuti zabranu komentarisanja prvostepenih sudskih presuda, jer je to ograničavanje slobode mišljenja. Ne sećam se da su se sudije ikada pobunile protiv toga što političari komentarišu postupanje suda.
Dok sve kompanije grade gasovode da bi na tome zaradile, Gasprom ih izgleda gradi da bi novac trošio. Ali najzanimljivije od svega je to kako Gasprom planira da zakrpi tu ogromnu finansijsku rupu.
Pretpostavimo da Vučić ima za cilj da pobedi u prvom krugu – bez obzira na izvesnost, bar kako je javnost vidi, pobede u drugom – dok njegovi konkurenti imaju za cilj da mu to ospore.
Zbog čega je jedan eklatantno nedemokratski režim kakav danas upravlja Republikom Hrvatskom odlučio imenovati „Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“?
RIK-ovo novo Uputstvo za sprovođenje izbora za predsednika republike dopušta koordinatoru RIK-a da vrši ispravke tzv. logičko-računskih grešaka u zapisniku o radu biračkih odbora.