Država, to sam ja
Kampanja vladajuće stranke „Budućnost Srbije“, performans simulacije političkog legitimiteta uz prisilno dovođenje publike, šalje građanima jednu jedinu poruku, i to onu kralja Luja XIV – država, to sam ja.
Kampanja vladajuće stranke „Budućnost Srbije“, performans simulacije političkog legitimiteta uz prisilno dovođenje publike, šalje građanima jednu jedinu poruku, i to onu kralja Luja XIV – država, to sam ja.
Skupovi usiljene odanosti održavaju jadnike na ubogom radnom mestu. Revnosni televizijski hroničar traži među narodom one koji ga vole. Nahvatali su jednoga koji kaže: „Došao sam ovde samo da ga pipnem!“
Autori dokumenta su umesto kosovske ponudili jednu drugu viziju – kako treba da izgleda država na teritoriji na kojoj deluju njene ustanove. Na prvom mestu sada nisu granice nego pristojna država.
Vlast i protestanti dele jedno zatamnjeno zajedničko polje od čijeg razrešenja zavisi da li će se evropske vrednosti ikada sresti sa srpskim nacionalnim pitanjem.
Svako ima svoju muku. Ljudi su zbog svoje počeli da idu u protestne šetnje širom Srbije, predsednik države je zbog svoje takođe počeo da širom Srbije ide u šetnje, ali ne protestne nego promotivne.
„Mi gradimo budućnost Srbije, a oni dižu vešala“, poručio je Vučić sa mitinga u Vranju, za koji je stručna služba SNS projektovala deset hiljada građana, i to pre svega preko mobilizacije radnika Jumka i Simpa.
Dva čoveka su nepotrebno izloženi strahu, stresu i neizvesnosti, uz punu svest da se na suprotnoj strani nalazi svemoćna stranačka mašinerija spremna na sve, koja je svojim interesima podredila čitavu državu.
Ako si učesnik na nekom protestu ili si potpisao peticiju onda „rušiš i napadaš Vučića“, a ako na bilo koji način „sedneš“ sa nekim predstavnikom vlasti i razgovaraš o nečem konkretnom onda te je „Vučič kupio“.
Neslaganje premijerke sa nalazima izveštaja po kojem je Srbija delimično slobodna zemlja bilo je očekivano, jer ona uvek podržava predsednika. Zanimljiv je stepen njenog odbijanja da se suoči sa činjenicama.
Pre neki dan je u rubrici Zabava izašla vest da će naša premijerka postati majka. Njeno dete rodiće njena devojka. U Srbiji će dve žene postati majke jedne bebe. To će se dogoditi u zemlji u kojoj nije dozvoljen gej brak…
Želeo sam da premijerki Brnabić posvetim proznu baladu, držeći da joj lirika pristaje po prirodi teške dužnosti koja joj je zapala. No ipak je to zamašan posao, liričar nisam, a ovo su samrtna, epska vremena…
Što se tiče zemalja Balkana i zapadnih republika nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, beskrajne pregovore treba da zameni ponuda posebnog statusa ili vremenski ograničeni pregovori do punog članstva.
Zoran Milivojević upozorava da je Američka asocijacija psihologa proglasila muževnost patološkom pojavom, da je to opšta stvar, deo ideološkog rata radikalnih feministkinja.
Ana Brnabić se ne slaže sa ocenom Fridom hausa o stanju sloboda u Srbiji. To je, razume se, očekivano: da se slaže, morala bi podneti ostavku, priznati neuspeh u prikrivanju istine i podneti druge političke posledice.
Još kao premijer Vučić je najavio borbu protiv čučavaca. Onda ih se Ana Brnabić setila kada je Marija Bogdanović stala za govornicu 9. protesta #1od5miliona.
Vlada je podržala međunarodnu konferenciju koju je organizovao FDU, a koja je na nesreću trebalo da se održi baš na Filozofskom. U paket je ušla zamena čučavaca. Tako je Filozofski oslobođen od ove pošasti.
Da li bi srpsko društvo, tj. građani sa ove i one strane granice, mogli da iskoriste potencijal dijaspore da aktivno pomogne u procesu neophodnih političkih reformi u Srbiji?
Za mnoge je misterija zašto oni koji nemaju dovoljno ponekad biraju da dobiju još manje. Liberali to doživljavaju veoma lično i misle da su u pitanju ljudi koji su neobavešteni, glupi, naivni ili zavedeni.
Svaka generacija mojih studenata morala je gledati Nevinost bez zaštite…
Ako se svi iz opozicije slažu oko dve tačke – borba za fer i slobodne izbore i bojkot izbora i rada u političkim ustanovama ako se ovaj uslov ne ispuni – zašto se agenda širi na tačke oko kojih nema slaganja?
Spot afirmativno govori o istraživačkom radu, optimistično prikazuje tu aktivnost, predviđajući slavu i priznanje onima koji se istraživanjima bave i to na krajnje bizaran način – „Aleja velikana to je naša destinacija“!
O filmu „Brexit: The Uncivil War“: Smisao referenduma u demokratiji je da reši pitanja koja bi nepotrebno zadržavala parlament i državne servise…
Pismo građankama i građanima Srbije povodom nastupa premijerke Ane Brnabić na TV Pinku: Po ugledu na svog ministra Mladena Šarčevića pokušala je da ponizi nastavnike i saradnike Filozofskog fakulteta.
Bahati javni nastup vlasti mogli smo da vidimo i u intervjuu premijerke. Ova osoba sumnjive pismenosti utrošila je 95% vremena blateći političke protivnike, bulazneći o čučavcima na Filozofskom fakultetu…
Čak ni naša država ne može bez pitanja i bez mog ličnog pisanog pristanka overenog kod notara da nazove bilo koje saobraćajno sredstvo mojim imenom i prezimenom, iskreno, nisam bio ni u najširem krugu…
Kao i hiljade drugih potpisao sam podršku građanskim protestima. Međutim, kao i mnoge moje kolege i građani koji šetaju imam problem sa desno-konzervativnim usmerenjem većine opozicionih stranaka.
Gledao sam proteste u Vašingtonu gde je na vešalima bila obešena lutka sa likom Trampa. Devedesetih se to dešavalo sa krpenim modelom Slobodana Miloševića odevenim u prugasto robijaško odelo.
To što su se vešala pojavila u isto vreme sa novoradikalskim predizbornim spotom protiv opozicije, navodi na zaključak da se procenilo da obim i trajanje protesta zadobijaju razmere opasne po opstanak režima.
Ne postavlja se pitanje zašto je taj momak nosio maketu vešala, već mu je samo stavljena meta na čelo. Ne pitamo se da li smo kao društvo i pojedinci nešto loše uradili i da li nam taj momak šalje neku poruku.
Direktor Kancelarije za KiM je branio nelegalno partijsko oglašavanje, a ministar policije je tragao za osobom koja je na protest donela maketu vešala.
Prema najnovijim merenjima, u pogledu ljudskih prava i demokratije Srbija stoji mnogo gore nego u pogledu socijalne pravde. Što se na neki način ogleda i u aktuelnim građanskim protestima.
To što ljudi iz SNS-a snose odgovornost kada krše zakon i proizvode nesreće predstavlja se kao moralni standard ove stranke i njenog vođe, što treba da umiri građane.