Izbori i izborovi uveoci
Posle dugog nećkanja – najzad je pao sneg i najzad je pala odluka da se raspišu izbori.
Posle dugog nećkanja – najzad je pao sneg i najzad je pala odluka da se raspišu izbori.
Sa prozora hotela Ukrajina pruža se jedinstven pogled na Trg nezavisnosti.
„Na visokoškolskoj ustanovi nije dozvoljeno političko, stranačko ili versko organizovanje i delovanje.“
Oni bi špijunirali i buve na nekom keru kad bi mogli – a možda to već i rade.
Reč je o dvojici mislilaca koji na prvi pogled zastupaju suprotstavljene stavove.
Velimir Ilić neće rušiti bespravno podignute kuće kod Bloka 45.
Učesnici u raspravi koriste pojmove bez naročitog razumevanja šta oni znače.
Čak i kritičari izbora priznaju značaj majskog glasanja za evropski parlament.
Vlada Dejvida Kamerona je vlada ogoljenog klasnog interesa.
Jer ruska vlast u naše ime učestvuje u gušenju ukrajinske slobode.
Poistovećivati liberalnu demokratiju sa neoliberalizmom je pogrešno i štetno.
Dobro, priznajem, položaj umetnika u Srbiji pre 500 godina bio je bolji nego danas.
Da li desni zaokret u francuskoj politici znači radikalnu promenu kursa zemlje, kao što tvrdi Miša Brkić?
Ispalo je da su Srbi sve pokvarili, ali je ispalo i da su pare stvarno stigle.
Oland se u upečatljivoj scenografiji Jelisejske palate javno odrekao svog socijalističkog projekta.
Mnogi su fascinirani ljubavnom aferom Fransoa Olanda – i to na dva nivoa.
Od Brankovog mosta do ulaska u Sajam rušiće se sve što ne pripada budućnosti.
Stvarno nije ni čudo što je Bog prestao da nam se javlja.
Konačno se razotkrivam kao antiamerikanac, rusofil, kinofil (možda i kinolog).
U zagrebačkoj Frakturi posthumno je objavljena poslednja knjiga velikog jugoslovenskog pisca Mirka Kovača.
Nema evropskog političara koji je u stanju da pola sata suvislo govori o humanističkim osnovama EU.
Slažem se sa Mišom Brkićem: sindikalno delovanje u Srbiji jeste neadekvatno.
Tim bivšeg Lenjinova Mauzoleja prodaje i lijesove; najtraženiji su oni s oznakom Made in USA.
Peščanik mu je uoči srpske nove godine objavio CV pod naslovom Kriza sindikalne industrije.
Kad god se neko zbog nečega naljuti, on na to prišije etiketu „neoliberalizam“.
Tu važi pravilo da se vrh vlasti u normalnim okolnostima rukovodi logikom vanrednih okolnosti.
Klasični liberalizam se nasukao na hridi kapitalizma, ali njegove humanističke težnje su preživele.
Može li vicepremijer da završi bilo koji posao, a da se pri tom ne rasplače?
Sa Olandom nema nade. On je računovođa priklješten između birača i finansijskih pasa čuvara.
Broj sindikata raste u obrnutoj srazmeri sa smanjenjem broja radnika.
Nema mesta nadi da će u 2014. unapređenje ljudskih prava biti važno vlastima.
Kad istina ne zvuči lepo, vi lepo ispričajte neistinu.