AKO
Javnost je već obaveštena da naša vlada očekuje oživljavanje proizvodnje i da nam sve bolje ide. Ali, po našem ministru finansija, to će biti moguće samo ako se ispune 4 + 5 AKO.
Javnost je već obaveštena da naša vlada očekuje oživljavanje proizvodnje i da nam sve bolje ide. Ali, po našem ministru finansija, to će biti moguće samo ako se ispune 4 + 5 AKO.
Sećam se svog prvog čitanja ove zbirke priča. Vraćala sam se iz Ljubljane poslovnim vozom, u novim čizmama i sa tašnom kupljenima u Bolonji, gde sam overdozirala sa maniristima.
Političko je premešteno tamo gde mu je mesto: na oštricu noža, i to ne malom zaslugom belih listića. Duh realnosti je pušten iz boce i više nema povratka, a sadašnji premijer će na realnim problemima i rešenjima pobediti ili propasti (propašće).
Oni su nadljudi – stereotipni ultra-ambiciozni studenti elitnih fakulteta. Dvostruka diploma, sport, muzički instrument, par stranih jezika, volonterski rad u zabačenim krajevima sveta…
Procenat koji pripada strankama ne obračunava se u odnosu na budžetske prihode, nego rashode. Tako će rebalansom budžeta, kojim se građanima smanjuju plate, penzije i socijalna pomoć, stranke dobiti pet miliona evra!
Na šta se misli kada se kaže da je Amerika izuzetna zemlja? Šta je američka izuzetnost? To nije ono što Putin sugeriše, jer tu nema ni biološke ni civilizacijske konotacije.
Koliko god BDP brzo rastao, ekonomski sistem koji nije u interesu većine svojih građana, u kojem se sve veći broj ljudi suočava sa nesigurnošću, u suštinskom smislu je propali ekonomski sistem.
Po novoj uredbi vlade, koju je najavio ministar u crnom A. Vulin, socijalna pomoć u Srbiji ubuduće “neće biti pomoć nego zarada”. Ona će “morati da se zasluži, posebno kada je reč o radno sposobnim primaocima”.
Izgleda da svetska ekonomija opet posrće. Neko vreme se činilo da se situacija popravlja, pričalo se o delimičnom oporavku, ali rast se odužio, a bauk deflacije je još uvek tu.
Vreme je da ukinemo funkciju patrijarhalnog vladara. Njegova pozicija nije dobra ni za koga, pa ni za onoga ko na njoj završi. Vladaru nije dobro. Vladar nikada neće biti zadovoljan onim što je prigrabio.
U Vatikanu je od 5. do 19. oktobra održan vanredni sinod katoličke crkve o porodici. Pristalice reforme svetinje braka pobedile su sa 104 prema 74, a priznavanje gej zajednice od strane crkve prošlo je sa 118 za prema 62 protiv.
Osnovno zapažanje o izgledima srpsko-ruskih odnosa u tom spisu Ilije Garašanina je da Rusija nikada neće služiti srpskim interesima, dok će uvek težiti da Srbija služi njenim.
Fabrika knjiga ove godine neće učestvovati na Sajmu knjiga u Beogradu. Umesto toga, od 20. oktobra do 2. novembra izdanja Fabrike moći će da se kupe po nižim cenama u knjižari Beopolis.
Državni deficit Srbije iznosiće ove godine oko tri milijarde evra. Državni dug Srbije penje se na 70 odsto bruto domaćeg proizvoda (zakonom je propisano da državni dug ne sme biti veći od 45 odsto BDP-a).
Po svečanoj loži šetkala se familija državnih zvaničnika. Osim ”predsedničkog para”, mogli smo da vidimo i ”predsedničke unuke i sinove”, kao i ”premijerskog brata i sina”.
TANJUG: Dejan Jović, predsednik Predsedništva Demokratske Federativne Republike Jugoslavije i Vladimir Putin, predsednik Ruske Federacije bili su jedini govornici na vojnoj paradi povodom 70. godišnjice oslobođenja Beograda.
Nekada je glavni cilj političara bio da stvore ravnopravnije društvo. U novom „društvu rizika“ njihov glavni cilj je veća bezbednost. Svi su odustali od ideje ravnopravnosti i zato su nejednakosti sve veće.
Nekada smo i mi hteli da budemo dobri, da imamo demokratiju, da ne uzimamo mito, da ne prelazimo ulicu na crveno – kao oni u Evropi. Ali sve se to pokazalo kao a) vrlo naporno i b) isuviše dosadno.
Licemerje – podrška pa kritika, stalno je stanje, jer uvek se jedno isto ponavlja, a i besmislena nadanja se ponavljaju. Da, ja sam se uvek nadala da ćemo nešto uraditi, a to se nikada nije desilo.
Devet sporazuma, a tako malo očekivanih milijardi evra i milijardi kubika gasa. Priznanje da nema Južnog toka – dok se ne prilagodi propisima EU – zasenilo je čak i veliki posao izvoza sirnog namaza u Rusiju.
Ponavljam ono što sam napisala pre dvadesetak godina – nezavisni mediji nisu oni koji uspeju da se održe na tržištu svojim sredstvima, već oni koje država plaća da bi je kritički kontrolisali.
Na Veliki dan kada je Veliki Putin rešio da poseti Veliku Srbiju Velikog Vučića, naleteo sam na vest da se Putinovo Božanstveno Lice pojavilo na nebu iznad Beograda.
Vesna Pešić je bila glavni zagovornik teze da se ne treba plašiti pobede Nikolića. Danas ona tvrdi da je sve zlo i naopako, pa ne vidim šta je sporno u Filipovićevom zahtevu da se objasni ovaj salto mortale.
Vesna Pešić bi morala da prestane da nam deli lekcije, zato što se glasanje belim listićima po Stevanovom jevanđelju smatra velikom greškom, bezmalo smrtnim grehom.
Nasuprot svetu romana Neznanom junaku, koji je po Ugričiću – nefikcija, stoji stvarni svet demokratske Srbije, čiji bi se žanr u odnosu na Ugričićevu postavku stvari morao odrediti kao fikcija.
Odgovor na tekst Stevana Filipovića: Do sada je beli glas ostavio ispod cenzusa neke stranke i doveo do personalnih izmena u drugima. Za sada dakle plodan poraz, za razliku od jalovih poraza biranja manjeg zla.
Kad se pogledaju činjenice o ekonomskom stanju Rusije, teško da vlast u Beogradu može da računa na značajniju ekonomsku i finansijsku pomoć Moskve u savladanju naše krize.
Od ukupno blizu 18 milijardi evra direktnih stranih investicija, koliko je stiglo u Srbiju za poslednjih desetak godina, iz Rusije je došlo 650 miliona evra, odnosno oko 3,5 odsto.
Iako su vojni avioni ceo dan nadletali Beograd, vlada Srbije nije uspela da spreči dečju automatsku letelicu da prodre u vazdušni prostor iznad stadiona na kome se igrala utakmica između Srbije i Albanije.
Interesuje me da li je gospođa Pešić ikad pročitala sopstvene izjave iz prethodnih nekoliko godina? Ovo nije retoričko pitanje. Iskreno me zanima da li jeste.
Bauk javnog sektora i dalje kruži Srbijom, ako je verovati Mijatu Lakićeviću. U svom autorskom tekstu on ne samo da vrši zamene teza, već uopšte ne posmatra kauzalne odnose.
U široku grupu kritičara spadaju i oni koji nisu na strani vlasti, ali iz oportuniteta, navike i nezadovoljstva, u situaciji kad je vlast bukvalno katastrofalna, prvo cipelarče po opoziciji, da bi rekli kako je vlast još gora.