Da nam živi, živi rat
Vlast otvara i šakom i kapom, a zatvara samo probrano – građevinskog inspektora kad se nesmotreno pojavi na adresi ministra policije ili TV voditelja kad smotreno najavi iznošenje prljavog veša u javnost.
Vlast otvara i šakom i kapom, a zatvara samo probrano – građevinskog inspektora kad se nesmotreno pojavi na adresi ministra policije ili TV voditelja kad smotreno najavi iznošenje prljavog veša u javnost.
Posle Macronove pobede navodno smo prešli u doba post-populizma. Ova interpretacija ima manu koja se pripisuje populistima – previše uprošćava stvari.
Da li je Brnabić baš sve u životu postigla uprkos tome što je žena i uprkos tome što je lezbejka, ili se na poziciji na kojoj se danas nalazi našla pre svega zahvaljujući svojoj klasnoj pripadnosti?
Važno je da znamo da teorija o Kurti i Murti nije srpska sudbina. Vučić ne može baš sve da poništi, pre svega ideju o demokratskoj Srbiji u Evropi koju je postavio Zoran Đinđić.
Zašto je Brnabić u svom ekspozeu izbegla temu vladavine prava? Da se to ne bi shvatilo kao podsećanje na Savamalu i kritika bivšeg premijera? Nije mala Savamala. Kost u grlu predsednika.
Da neće to košava da izdere? – Armiraćemo platno. – A šta ako ne bude duvao vetar? – Možemo da angažujemo helikoptere da prave vetar. – To će Vulin da završi.
Sasvim je izvesno da je svojom rukom nacrtao projekat pilona i srpske zastave na Ušću, između tržnog centra i Malog ratnog ostrva. Ispostaviće se da je ovo deo projekta silaska Beograda na reke.
Uvođenje čuvara kontejnera pokazuje nameru da se siromaštvo kriminalizuje, a ljudi koji žive na ivici egzistencije isteraju dalje na marginu, kako svojim siromaštvom ne bi narušavali pristojan gradski život.
Ljudi koji ne znaju narav naših vlasti proglasili su Vulina „rusofilom“ na čelu vojske. Ali on se ne pita ni za šta, pa ni za štetu koju nanosi. Ništa se u našoj šizofrenoj spoljnoj politici neće menjati.
Zadužiti Aleksandra Vulina za oružane snage Srbije ravno je objavi rata susedima. Vulin se već afirmisao u sejanju mržnje. Brnabić ga je konačno postavila na mesto odakle s reči može preći na dela.
U konačnom ishodu veoma je relevantno šta Vučić zapravo hoće sa tom apsolutnom vlašću i prigrabljenom moći kojom nelegitimno raspolaže.
U vreme pre interneta si imala običaj da sediš u fotelji sa knjigom otvorenom u krilu, da zuriš u daljinu ili proučavaš šare na zidu – da se prebacuješ tamo i ovamo između ta dva načina postojanja.
Kancelarija za evropske integracije je povukla zanimljiv potez: objavila je Izveštaj Evropske komisije o trenutnom stanju u poglavljima 23 i 24, takozvani non paper, odnosno nezvanični dokument.
Nezgodna stvar s hrvatskim filmskim redateljem Antunom Vrdoljakom u tome je što se, kada govori – a govori često i obilno – nikada ne može pouzdano znati laže li ili pripovijeda istinu.
A za one manje srećne – Novi Sad otvara radno mesto: čuvar kontejnera. Sa radnim zadatkom: zaštita kontejnera od upada. Ne od upadanja u kontejner, već od neovlašćenog vađenja sadržaja.
Zakon propisuje da pre davanja koncesije stručni tim treba da izradi studiju o opravdanosti. Samo možemo da se nadamo da je takva studija urađena u slučaju Aerodroma Nikola Tesla.
Šta bi trebalo da bude opozicioni program u Srbiji? Pođimo od navoda iz napisa gospodina Dragana Đilasa: „Ne vidim nijedan razlog zašto bi državne kompanije bile uspešne u Nemačkoj, a ne u Srbiji.“
Građanin Aleksandar Vučić postao je ovih dana novi predsednik Srbije, ali u izvesnom smislu i teoretičar sopstvenog političkog sistema. Na naslovnoj strani poslednjeg Nedeljnika on igra šah sa samim sobom…
Srbija je na predsedničkim izborima postala falična republika, iz Rima je stigao plaćeni savetnik, a umesto krune od pape predsednik je dobio čokoladice od hrvatske predsednice iz Zagreba.
Theresa May je obećala da će ukinuti ljudska prava koja „stoje na putu“ borbi protiv terorizma. To je uverljiva pretnja: ona je kao ministarka oduzimala državljanstva u ime nacionalne bezbednosti.
Ako se vratim na svoje početke, tu je obavezan Buddy Holly. Poginuo je kada je meni bilo 18, a njemu 22. Od kada sam ga prvi put čuo osetio sam srodstvo sa njim. Kao da mi je bio stariji brat.
O tome kolike su investicije državnih preduzeća nema zvaničnih podataka, ali one sigurno nisu onolike koliko Đilas navodi („EPS, Telekom i Grad Beograd su 2011. investirali preko milijardu evra“).
Povodom pokušaja Patrijarha SPC da ograniči slobodu govora na Bogoslovskom fakultetu, 43 nastavnika beogradskog Filozofskog fakulteta osuđuje ovaj čin.
Bila je to izuzetno zanimljiva „Direktna linija“ Putina sa pokornim narodom – direktan prenos umiranja Putinovog omiljenog televizijskog žanra. Bilo je to mnogo gore nego da su prosto ukinuli emisiju.
On je razgovarao sa Dušanom Vujovićem i dogovorio njegovo učešće u novoj vladi. On je obećao završetak aranžmana sa MMF-om i povećanje plata i penzija. On je taj koji kadrira u novoj vladi.
Kao američki, i naši opozicioni političari izlaze u javnost s mlakim predlozima, da ne iritiraju pristalice protivničke strane, u nadi da će se stranka na vlasti zbog očigledne nesposobnosti urušiti sama od sebe.
Dobro bi bilo da na sledećim izborima pobedi Saša Janković. Ne kažem da bi bilo loše da pobedi neko drugi iz opozicije, ali sudeći po predsedničkim izborima Janković ima najveće šanse.
Vučićev uspeh je enorman. On je za 5 godina prešao epski put. Krenuo je sa Nebojšom Stefanovićem, Markom Đurićem i Nikolom Selakovićem, da bi danas pridobio najširu moguću podršku „prave elite“.
Ostalo je još tri dana do lukulovske gozbe na dvoru. Neko je već izračunao stočnu tragediju u prasećim glavama. Čitav svinjski podmladak biće bačen na oltar proslave, koja, čini mi se, već beše obavljena.
Primedbe u vezi sa ulogom države u investicijama su ideološke, jer ne vidim zašto bi državne kompanije bile uspešne u Nemačkoj, a ne u Srbiji.
„Svi smo spremni da se borimo za ono što nam pripada, a to je bar pristojna cena od 230 dinara za kilogram. Očekujemo podršku predsednika Vučića, jer on dobro zna da su ga seljaci podržali.“
Vladajuća koalicija ima ubedljivu većinu u parlamentu, kao i novog, pa makar i nelegitimno izabranog, predsednika. Imenovanje novog mandatara trebalo je stoga da bude samo formalnost.