Smrt ministra kulture
Rijeka, treći po veličini grad u Hrvatskoj, osvaja titulu europske prijestolnice kulture, a hrvatski ministar kulture o tome danima ni da zucne. Što iz toga možemo zaključiti?“ „Da je umro?“
Rijeka, treći po veličini grad u Hrvatskoj, osvaja titulu europske prijestolnice kulture, a hrvatski ministar kulture o tome danima ni da zucne. Što iz toga možemo zaključiti?“ „Da je umro?“
Činjenicu da je transatlantski demokratski kapitalizam, nekadašnji pokretač posleratnog prosperiteta, u krizi – ne osporava gotovo niko ko još ima hrabrosti da prelista dnevne novine.
EPS je naše najveće preduzeće: ima 40.000 zaposlenih i godišnji prihod od dve milijarde evra. Ako bi stvari u EPS-u krenule loše, to bi razorilo naše javne finansije.
Oko jezera Perućac su nastali razni „sadržaji“, tereni, splavovi, plaže – mesto uživanja, skromno i lokalno. Većina tela žrtava bačenih niz Drinu iz gradova i sela gde su počinjeni zločini završili su tu.
Floskula o strahu od povratka u prošlost u Vučićevoj interpretaciji zvuči i farsično jer je izgovara sama prošlost – tj. on, Aleksandar Vučić. Zato je vest o presudi Karadžiću toliko uznemirila novu elitu.
Neki srpski teolozi poštuju dobro držanje kardinala Stepinca pred komunističkim sudom. Njih je ličnim zapažanjima i saznanjima identifikovao istoričar dr Aleksandar Raković.
Ne patimo mi od viška istorije nego od manjka datuma. Evo, pogledajte samo mart. Gotovo da nema dana u njemu u kojem ne obeležavamo neki datum (od kojih je Dan žena najbenigniji).
Milošević je pri izboru marioneta bio maštovitiji i romantičniji od Putina. Karadžić je bio poznati društveni radnik i pisac, što mu je i omogućilo da 1993. zasluži našu čuvenu nagradu Šolohova.
U Salonu Muzeja savremene umetnosti još desetak dana možete videti rad Branislava Nikolića – najglomazniji “komad umetnosti” ikada izložen u nekoj beogradskoj galeriji, bar koliko me sećanje služi.
Pravne formulacije ove presude mogu se „prevesti“ na svakodnevni jezik i učiniti razumljivim i onima koji nisu pravnici. Treba razumeti šta sud govori u ovoj presudi, da bi se ona mogla kuditi ili hvaliti.
Opsednutost medija terorističkim napadima hrani nove cikluse nasilja. Cilj terorizma nije ubijanje, već slanje političke poruke. Mediji, političke elite i građani su postali „korisni idioti“ terorista.
13 godina posle atentata, predavanje iz 2009: Govoriću o političkoj filozofiji Zorana Đinđića, u svetlu kontroverzi da je on bio nacionalista, beskrupulozni pragmatik i imoralist koji je moral proterivao u crkvu.
17 godina od početka bombardovanja SRJ ponavljamo sažetu verziju radio emisije “Jedina ljubavna pesma moga jezika” (15,28). Šira verzija (26,15). Snimak i transkript prve verzije (22.3.2000).
Kukavice vole nepismenost, podrazumevane tekstove, citate koji ne postoje, falsifikate. Tako će napad u Briselu odmah prikazati kao delo izbeglica, iako izbeglice beže upravo od ovakvih i često istih atentatora.
Po Lavrovu, cela ruska istorija je krajnje uprošćena slika beskonačnog praznika pravednosti i poštenja s naše strane, i neprestanih podmuklih i pohotnih nitkovluka od strane Evrope.
On je shvatio da bi “na veresiju” dobijenu Nobelovu nagradu za mir ipak valjalo zaslužiti, dok njegovi protivnici i dalje ne priznaju poraz američke politike od jedne male, ali gorde zemlje.
I kao da građanima nije bilo dosta zabune: i Vračar da živi slobodno, i patkica da odbrani Beograd, i SNS aktivisti – u sve se umešao Dejan Vuk Stanković sa ocenom da se radi o raskolu u inicijativi.
Ekipa SNS-a je formirala grupu građana „Patkica – Ne Beogradu na vodi“ koja je podnela svoju izbornu listu. Autentična incijativa Ne da(vi)mo Beograd se pobunila protiv ovog zbunjivanja građana.
„Ne plačemo samo mi, tvoji najbliži drugovi, nego plače cili otok i cila socijalistička Jugoslavija! A sad molin limenu glazbu da odsvira Konjuh planinom!“
U okolini Sombora uhapšeni su i na po 30 dana zatvora osuđeni petorica ljudi. Ministar policije dao je svoje viđenje ovog slučaja. Ali on ne poseduje kredibilitet, pa mu se ne može verovati.
Ishod Karadžićevog suđenja je izvestan – biće osuđen. Jedino je pitanje za šta. Dobiće i dugu zatvorsku kaznu, koja će zbog njegovih godina biti jednaka doživotnoj robiji, čak i ako ona to ne bude formalno.
Napad na urednika KRIK-a zbog neobjavljenog teksta, napad koji je inicirao tabloid „Informer“ bilo bi zamaranje već toliko puta viđenim, da na Dojčinovićevo čelo nije postavljena meta.
Sve je počelo kada je premijerov omiljeni tabloid obznanio još jednu zaveru protiv vlasti. U čemu se sastoji zavera? U tome što novinari istražuju imovinsku kartu premijera…
Jedno od mesta gde se možete uveriti da globalni poredak nastao posle Drugog svetskog rata polako propada jeste Savet bezbednosti UN-a – ako vas puste da tamo uđete, a neće.
Iz razgovora za poljski časopis: Ima mnogo razloga za očajanje. Jedan je slom očekivanog sistema vrednosti. Zahvaljujući tzv. demokratiji, na vlast je došao ološ: to je počelo s Miloševićem i Tuđmanom.
Dobro, pošto je princ Čarls sa princezom Kamilom otišao, možemo da se vratimo profanim temama. To jest, onome što se jede (iako ne na dvoru). Dakle – ekonomiji.
Nemačka je politički i ekonomski centar Evrope. Njena vlada velike koalicije CDU i SPD je u centru Nemačke, a Angela Merkel je u središtu ove centrističke vlade. Angela Merkel jeste centar Evrope.
On zna da je za njegovu partiju presudno da se ponovo nauči socijaldemokratiji. Podacima o globalnoj nejednakosti potreban je neko ko će ih predstaviti na način koji pokreće i inspiriše ljude.
Već treću godinu za redom, na inicijativu Kancelarije za KiM, u školama u Srbiji 17. marta prvi čas počinje dokumentarnim filmom o zločinima koje su 2004. Albanci počinili nad Srbima na Kosovu.
„Šta da očekujem od Tribunala koji je oslobodio Gotovinu, Markača i Haradinaja? Najmanje što mogu je da ne očekujem ništa“, odgovorio je Selaković na pitanje o presudi Karadžiću 24. marta.
Odluka o povlačenju ruske vojske iz Sirije je bila prava senzacija. Putin, Lavrov i Šojgu su izgledali kao ljudi pod velikim stresom. Ponašali su se krajnje čudno, sasvim zbunjeno i govorili sve same gluposti.
Prava pobednica nemačke super nedelje je kancelarka. Ovo su bili njeni izbori, jer se glasalo o njenoj izbegličkoj politici. I uspela je nemoguće: njena partija je poražena, ali je njena politika pobedila.