Predizborni teatar u BiH
Prije nekoliko dana u BiH je zvanično počela predizborna kampanja za opšte izbore koji će se održati 12. oktobra. Krenulo je, moglo bi se reći, dosta burno.
Prije nekoliko dana u BiH je zvanično počela predizborna kampanja za opšte izbore koji će se održati 12. oktobra. Krenulo je, moglo bi se reći, dosta burno.
Nekoliko mišljenja o škotskoj nezavisnosti: Škotski glasači razmišljaju o razlici između zemlje i novca. Od njih se možda traži da glasaju za oblik nacionalnog entiteta koji više ne postoji. Bilo bi lepo da postoji ili da oni veruju da postoji.
Iskoristio sam vrištanje po susednim stanovima i u štampi kako bih razumeo proces transformacije iscrpljujućeg rada mladih sportista u petparačku nacionalnu ideologiju.
Na delu je status quo, samo je Vučićeva izvedba „parazitskog sistema“ radikalno nihilistička. Njeni izvođači ne veruju da se u Srbiji bilo šta može promeniti, niti to hoće, niti znaju šta i kako da menjaju.
Svejedno je hoće li se Hrvatska nazivati koloniziranom provincijom ili provincijaliziranom kolonijom, pošto se pokazala dovoljno fleksibilnom da može s uspjehom podnositi obje odrednice.
U noći u kojoj su mediji objavljivali kako se pobeda naših košarkaša slavi i u Republici Srpskoj, stigla je vest da je u centru Beograda napadnut mladić, strani državljanin, gost konferencije o LGBT pravima.
Postoji direktna veza izmeđa prebijanja mladog Nemca i pretnji i iživljavanja nad učesnicima Parade ponosa. Tu vezu snaže država koja se pred pretnjama povlači i građani koji pokazuju da ih se to ne tiče, dok ne počne da ugrožava njihov imaginarni ugled.
Zakon kojim se Srbija, Makedonija i BiH proglašavaju za takozvane sigurne zemlje, nemačke organizacije za ljudska prava i zaštitu izbeglica smatraju krajnje nekorektnim.
Fukujamin čitalac biće prepušten depresivnom paradoksu. Liberalna demokratija ostaje najbolji sistem, ali ako ne uspe da savlada institucionalno propadanje, istorija se neće okončati s praskom već s jaukom.
Imam jednu poruku za Škote: treba da se plašite. Rizici samostalnosti su ogromni. Možda mislite da će Škotska biti kao Kanada, ali verovatnije će biti kao Španija, samo bez sunca.
Blog Mijata Lakićevića – Vučić, ma koliko mu posle Kine to delovalo kao trice i kučine, treba da ode u Majdanpek i počisti ono što su njegovi tamo napravili. Za ekonomski razvoj i opštu dobrobit Srbije to je važnije.
Gradsku vlast sada ne čine propali advokati, kao u vreme DS, nego propale kafedžije i bankrotirani vlasnici butika. To je gradska vlast, koja je protivzakonito odobrila postavljanje kafana na jezeru.
San Izraela da svi oni nekako nestanu nikada se neće ostvariti. Oni neće otići i neće biti izbačeni. Oni su tu zauvek. To je njihov “sumud”, njihova postojanost.
U Srbiji se svake godine broj građana smanjuje za 60.000. Imamo više penzionera nego zaposlenih: na jednog zaposlenog dolazi 1,1 penzioner. Ove godine davanja za penzije iznose rekordnih 25% ukupnog budžeta.
Rezultati delovanja Vučićeve vlade biće pogubni. Ono što je možda manje očigledno je da će eventualno okupljanje opozicije – takođe neminovno rezultirati pogrešnom politikom.
Englezi ophrvani ljubavlju prema nama treba da znaju da mi nigde ne odlazimo. Ostajemo tu. Neće biti carine, ni bodljikave žice, festival u Edinburgu će se i dalje održavati i nastaviće da dobijaju dimljene losose.
Nužni preduslov za hrabri govor je hrabri pojedinac. On ponekad može ćutati, ako se vidi njegovo telo, jer telo je uvek tekst – recimo pokret Žena u crnom ili Anonymous sa maskom.
Deo draži ukradenih fotografija poznatih žena je u narušavanju njihove privatnosti. Golo telo postaje sporedno, dok u prvi plan izbija činjenica da osoba na fotografiji nije pristala da je vi vidite. Ali to nije sve.
Šta Srbija može da učini za Olivera Ivanovića i ostale, kada su u pitanju kontrola poštovanja njihovog prava na odbranu i zakonitost njihovog zadržavanja u pritvoru više od 7 meseci? Ništa.
Sestra Melita je rekla: „Abortus je ubojstvo!“ Onda sam ja pitao: „Jel to onda znači da je i sat vjeronauka abortus?“ Sestri Meliti je uletilo čudilo: „Zašto bi to značilo?!“ Ja sam rekao: „Zato šta mene ubija u pojam!“
Kondoliza Rajs nedavno je posavetovala Evropu: „Trebalo bi da na dugi rok promenite strukturu energetske zavisnosti i oslonite se na severnoameričke isporuke“. SAD će profitirati od novog hladnog rata, Evropa ne.
Nemačka izdavačka kuća De Gruyter potvrdila je da je članak Siniše Malog, na osnovu kojeg je stekao pravo da izađe na odbranu svoje doktorske disertacije na Fakultetu organizacionih nauka – plagijat.
Zaustavili smo se u selu Bezimeno, odakle se već vidi more, da pitamo ko kontroliše naredni kontrolni punkt. Rekli su nam da je „ruski“. Moguće je da su u stvari mislili na „pobunjenički“.
Čovek može da promeni mišljenje o nečemu ali – da promeni svest?! Osim ukoliko predsednik ne predlaže da nam uradi kolektivnu loboTomiju, promena svesti je narealan zahtev. I nepotrebno zastrašujući.
Kada Putin bombama sruši Kijev, optimisti će reći da je tu bilo mnogo nakaznih građevina u staljinskom stilu, a sada se otvara mogućnost za izgradnju nove Saborne crkve Svete Sofije i nove Kijevsko-pečerske lavre.
Tokom 1970-ih, 40 odsto Škota smatralo je sebe Britancima; sada samo 23 odsto. Njima nisu važne rasprave o valutama, subvencijama ili nafti. Oni razmatraju suštinu demokratije. Raspravljaju o ustavu, a ne o finansijskim izveštajima.
O novoj knjizi Naomi Klajn, koja izlazi iz štampe 16. septembra: Ako je sam kapitalizam glavni uzrok klimatskih promena, besmisleno je očekivati da korporacijama i milijarderima planeta bude važnija od profita.
Bilo je to negde 1993, posle više putovanja u Rusiju, kada sam primetila bizarnu i uznemirujuću stvar: ljudi su umirali. Ljudi u Rusiji su umirali iznenada i nasilno, a njihovi prijatelji i kolege nisu delovali iznenađeno.
Počeo je NATO samit u Velsu. Zapamtićemo taj dan. On označava početak novog hladnog rata. Ponovo će zavladati sumanuta vojna logika. To se moglo izbeći, da je neko stvarno želeo. Ali Rusi to ne žele, a ni mi na Zapadu.
U nedelju popodne izašao sam na ulicu Tversku, i kod bronzanog spomenika našem ocu-osnivaču na konju, stao među svoje moskovske sugrađane i podigao plakat na kojem je pisalo: „Rat sa Ukrajinom – naša sramota i zločin“.
Uvodna rečenica prvog člana Ustava, koja na romantičarski način definiše Srbiju kao državu koja „pripada“ srpskom narodu i svim građanima koji u njoj žive, politički je duboko neiskrena.
Romi iz Buzeskua okreću svetu ludačkog luksuza ogledalo, i svima postavljaju pitanje o tome čemu nas taj svet uči, i kakvo znanje i kulturne potrebe proizvodi. Tip mogućnog uzorka: Cecina vila na Kipru.