Dogan Akhanli
Erdoganov obračun sa kritičarima je doveo do hapšenja Dogana Akhanlija, turskog pisca koji je izbegao u Nemačku 1991. i nastanio se u Kelnu, gde je nastavio da se bavi literaturom, ali ne odustajući od kritike Turske.
Erdoganov obračun sa kritičarima je doveo do hapšenja Dogana Akhanlija, turskog pisca koji je izbegao u Nemačku 1991. i nastanio se u Kelnu, gde je nastavio da se bavi literaturom, ali ne odustajući od kritike Turske.
Na insistiranje novinarke da to nije jedini zahtev prosvetara, i da će biti potreban Supermen da se reše problemi u školama pre 1. septembra, ministar Šarčević odgovara da će se on potruditi da bar bude Betmen.
Sinoć je predsednik uzurpirao vreme u centralnoj informativnoj emisiji na javnom servisu – 18 od 38 minuta Dnevnika. Umesto vesti gledali smo predsednika koji nam saopštava i tumači događaje.
Vulin je naložio da se u važnijim prostorijama srpske vojske ima kačiti portret Vučića. Uz neophodni retuš i foto-šop, kako bi ta neponovljiva fizionomija postepeno mogla da priraste vojnicima za srce.
„Mislim da je dijalog počeo. I ljudi koji kažu ‘mi ne želimo da učestvujemo u takvom dijalogu’, i to je stav koji označava dijalog. Ne mislim da je naročito odgovoran, ali je stav.“
Ja se već četiri godine glasno obraćam isušenoj močvari ruskog (i ne samo ruskog) javnog mnjenja sa apelom o stvaranju međunarodnog tribunala za istraživanje ratnih zločina Putinovog režima.
Zbog neprincipijelne i nepolitičke podele na nove i stare (umesto na uspešne i neuspešne), opozicione stranke ne uspevaju da mobilišu brojne protivnike diktature, to jest sopstveno biračko telo.
Na kraju će ispasti i da su toliko pametni da ovaj saobraćajni kolaps ne prave zbog predizbornog marketinga nego da bi opoziciju preventivno odvratili od najavljenih uličnih protesta.
Možda je vreme da se preispitaju taktike „šokiranja i zastrašivanja“ koje su zapadne vlade koristile od 2. svetskog rata do Iraka. U tom smislu, beli kombi treba shvatiti kao krstareću raketu siromašnih.
Utisak je da političari iz opozicije već vide leđa vladajućoj koaliciji, pa je sad samo pitanje ko će od njih efikasno oklevetati i eliminisati suparnike, pokupiti većinu glasova i sâm zasesti na čelo države.
Zbog svoje brige za opstanak domaće industrije nameštaja činilo mi se očiglednim da Dinić zastupa levo/socijalističko stanovište. Ali posle teksta „Dobar liberal“ nisam više u to siguran.
Retorika o pravima posebnih država opravdava rasnu pristrasnost u SAD. Regionalni podaci pokazuju da smrtna kazna u Americi svoje korjene ima u rasnom teroru, kao direktna tekovina linča.
U drugačijoj zemlji, Vid bi putovao avionom, sredstva za lečenje dece ne bi se prikupljala na aukcijama, a Farhad i njegovi nesrećni sunarodnici uključivali bi se u integracijske programe za otpočinjanje novog života.
Grupa komentatora je izgleda imuna na mračno raspoloženje. Koalicija kolumnista, naučnika i operativaca s veselim gledištem o situaciji, naziva se „novim optimistima“.
Draga Ameriko, drago mi je što konačno obraćate pažnju na ono što se zbiva na Guamu. Kao što čitam na Internetu, mnogi od vas prvi put u životu pitaju: „Šta je Guam?“
Po Lakićeviću, samo strani poslodavac sme da bude vođen interesom, a na ostalima je da svoje interese žrtvuju. Umesto ekonomske analize, on nam nudi veneraciju Ikee. Ona je škola, ona je ideal, a mi smo oboleli.
U Ambasadi Turske u BiH najavljeno je snimanje serije o Aliji Izetbegoviću, koju bi producirala Turska državna televizija. Vest je izazvala konsternaciju u Republici Srpskoj i u Beogradu.
Nije verovatno da je Dačićevu ne baš originalnu ideju o kompleksnom etničkom razdvajanju bilo ko ozbiljno shvatio: ni u Srbiji, ni na Kosovu. Ni u Albaniji, ni na Istoku, ni na Zapadu. Ni na Andrićevom vencu.
Svako koga ne mrzi da ponovo pročita Ilićeve i Dinićeve tekstove lako će se uveriti da ovaj „dvojac bez kormilara“ potcenjuje Ikeu i činjenicu da se na njenom primeru može dosta naučiti.
Putinu i čitavom vojnom rukovodstvu zemlje petodnevni rat protiv Gruzije je još štošta morao da pokaže. Postalo je jasno da njemu nedostaje osnovni instrument za realizaciju svoje doktrine – efikasne oružane snage.
Evropski neliberalni lideri znaju da će im dani brzo biti odbrojani ako ih prekomerna potrošnja gurne u finansijsku krizu i primora da zatraže pomoć od Međunarodnog monetarnog fonda.
Air Serbia odbija da prihvati da je napravila grešku, odbija da se izvini i na kraju – pritiska roditelje zbog njihove najave da će potražiti zaštitu na sudu. Ti pritisci kompanije takođe su u suprotnosti sa odredbama Zakona.
Zašto bi iko očekivao da bi jedna zajednica država vladavinu prava i borbu protiv korupcije, kao nešto što po definiciji treba da koristi građanima Srbije, stavila ispred prioriteta sopstvene spoljne politike.
Vučić je, pojurili su da izveste prijateljski nastrojeni mediji, „zagrmeo“ i „odbrusio Evropskoj uniji“ da su Srbiji Kosovo i odnos sa Moskvom prioritet, a ne „ova stvar“ koju zahteva EU. „Stvar“ je, inače, vladavina prava.
Po ko zna koji put, u svom ko zna kojem po redu obraćanju naciji, predsednik države nam je držao pridike o našem mentalitetu. Pogađate već, naš mentalitet je kriv za sve nevolje.
Sve što je o konkurenciji i Ikei rekao Lakićević meni nije sporno. Nejasno je ipak da li iz dolaska Ikee Lakićević, kao i predsednik, zaključuje da je Srbija „normalna i moderna“.
Kritika izjava predsednika Vučića proširila se na kritiku, tj. omalovažavanje Ikee. Te „nema status prestižne kompanije“, te reč je o „prodavnici jeftinog nameštaja“… I da je sve to tačno, šta u tome ima loše?
„Ludakova teorija“ glasi: suština efikasnog nuklearnog zastrašivanja jeste proizvođenje „straha“ i „panike“ u svesti neprijatelja, a za to nije dobro da se „prikazujemo kao sasvim racionalni i hladnokrvni ljudi“.
– On nije čovek, on je ministar. Ne može ministar da govori ovako. – Pa šta da radim kad tako govori. Evo, imam snimak. – Dobro, rekao je, ali mi smo javni servis. Moramo to malo da servisiramo.
U najkraćem, „obnova zadrugarstva“, o čemu širom Srbije upravo teče „javna rasprava“, zapravo je paravan za učvršćenje i proširenje „izborne baze“ vladajuće Srpske napredne stranke.
Najveći strah je pomisao da dolazak Trumpa u Belu kuću znači da na kormilu zemlje imamo čoveka koji je dovoljno lakomislen, impulsivan i glup da dovede svet na ivicu nuklearnog rata.
Vulin je oglašavao svaku čarku sa susedima, pokušavajući da tako javno obnovi samoljubivu i arhaičnu hipotezu vladara i vlasti: neprijatelj nikada ne spava, kao što nikada ne spava ni predsednik Srbije.