Vučić u pesku
Pisci, akademici, crkveni velikodostojnici, doktori nauka, pekari, lekari, apotekari, traktoristi, nezaposleni, svi već „bruje“ o tome kako je dijalog „prava stvar“. Ali – dijalog o čemu?
Pisci, akademici, crkveni velikodostojnici, doktori nauka, pekari, lekari, apotekari, traktoristi, nezaposleni, svi već „bruje“ o tome kako je dijalog „prava stvar“. Ali – dijalog o čemu?
Ko ne došo na dijalog rđom kapo dok mu je kolena, rekao bi knez Lazar koji je izdajicama proglasio samo one koji ne dođu u boj na Kosovu, dok se sad i oni koji se odazovu anatemišu…
Mislim da razumem pobudu da Vučić i akademici i vladike i radikali i naprednjaci i srpski demokrati i patriotski naučnici i svi drugi, političari svih konfesija takoreći – razgovaraju o Kosovu.
Naše reakcije su uslovljene doktrinom neoliberalizma. Ekološki aktivizam se temelji na eko sijalicama i odlasku na posao biciklom. Kupujte u bio radnjama i planeta će ozeleneti.
Toksična muževnost. Potražite taj izraz na internetu – odnosi se na muškost zasnovanu na dominaciji nad drugima, seksualnoj agresiji, nasilju i mizoginiji – i dobićete pola miliona rezultata.
Fondacija Hajnrih Bel – Iz perspektive pravoslavlja, reformacija je unutrašnje pitanje zapada. Onome ko tako misli nedostaje osećaj pripadanja zapadnom svetu.
Jasan jezik – lucidan, racionalan – je egzistencijalna pretnja za čoveka koji ratuje sa istinom i razumom. To je direktan napad na njegova zamagljivanja, kontradikcije i laži. Za njega je to glas neprijatelja.
Dokle više o tom Milivojeviću? Zar na tu temu već nije sve rečeno? Nije, jer na ključna pitanja tek treba odgovoriti: zašto se njemu daje ogroman prostor u režimskim medijima i zašto su njegove ideje popularne?
On je izbrisao tradiciju koja se decenijama zalaže za mirno rešavanje „kosovskog pitanja“. Bez nje, Vučić nudi samo radikalski lažni mir. Što on i čini pozivanjem na tradiciju izraelsko-palestinskih odnosa.
Iako je izvesno da je crkva neće kanonizovati, satisfakcija neće izostati: umesto svetačkog oreola premijerku će krasiti, kada ubrzo ode sa te funkcije, lukrativna stavka u CV-ju da je bila na važnoj funkciji.
U aprilu Komisija za kontrolu državne pomoći tvrdi da joj nije prijavljena subvencija za Cumtobel. U julu Cumtobel tvrdi da od Srbije dobija 8 miliona evra podsticaja.
Pirotski Nikolić, iako takođe veliki majstor svog zanata, doživeo je drugačiju sudbinu od svog slavnog imenjaka i prezimenjaka. Doživeo je da ga vlast proganja, mesecima drži u zatvoru…
Intervju sa političkom filozofkinjom Elizabet Anderson: Privatna vlast je vlast koja podanicima kaže da pravila kojima su obavezani nisu njihova stvar, da oni nemaju prava da znaju kako vlast funkcioniše…
Kako ste mogli ovo da kažete? Gnusna je laž da sam to rekao. Kako laž kad postoji snimak? To je izvađeno iz konteksta. Pa, koji je kontekst? Kontekst je da vi gajite ličnu mržnju prema meni.
Ovde će biti reči o trajnim karakteristikama srpske privrede u leva i desna vremena, da se tako izrazim. I o razlozima obnavljanja liberalnih elemenata privredne politike…
U julu ove godine izvršeno je masovno trovanje pasa i mačaka u opštini Sokobanja, koje do danas nije razjašnjeno niti je za njega dato ikakvo zvanično obrazloženje.
Iz demantija sindikata Nezavisnost: „Ustav spominje pravo na bezbedne i zdrave uslove rada, a Zakon o radu bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu. Zaposleni u centrima za socijalni rad ta prava nemaju.“
Može li se Politika diskreditovati više nego što je to učinio njen kolegijum u saopštenju „Pokušaji diskreditacije Politike“, pošto je otkriveno da su dva teksta u Politici objavljena pod lažnim imenima i titulama?
Za razliku od Srpskog telegrafa u kome otac ubice pokušava da pronađe opravdanje za svog sina („Žao mi je sina, snaja je kriva“), u Politici opravdanje za ubistvo žene i deteta pronalazi Zoran Milivojević.
Zamislimo, sasvim okvirno, situaciju: naša devojka razgovara u baru u kojem inače radi sa gostom Crncem, na engleskom. Iz nepoznatog razloga dolazi do svađe između grupe naših mladića i Crnca…
„Otvoreno sam gej celog života i nikada nisam imala problem u Srbiji“, izgovoriće Ana Brnabić u intervjuu za CNN. Iz toga bi se moglo zaključiti da je u Srbiji, kada je reč o ženama i gej osobama, sve u redu.
Sve češće se raspravlja o tome kako i „sučim“ opozicija da izađe na beogradske izbore. Ključno pitanje je da li opozicione partije treba da se ujedine na jednoj listi ili mogu da idu u više kolona.
Pratim raspravu na socijalnim mrežama o poslednjoj naslovnoj strani magazina NIN, na kojoj je fotografija kapije Aušvica na kojoj piše „Arbeit macht frei / Rad oslobađa“ uz naslov „Radni logor Srbija“.
Naravno, u pitanju je specijalna veza Srbije sa Rusijom, koja je poslednjih godina materijalizovana ne samo „povoljnim“ ruskim oružanim aranžmanima, već i u vidu Rusko-srpskog humanitarnog centra u Nišu.
Dok pišemo ovaj tekst već se zna da je Petar Veličković, autor teksta „Protiv nasilja, ne protiv muškaraca ili žena“ objavljenog 18. jula u Politici – fiktivna ličnost.
„Vidiš li ti, druže Tito, šta se ovo događa? Došlo je dotle da oće da ti maknu ime trga u Zagrebu! Mamicu in jeben ustašku, da in jeben ustašku mamicu…“
Šta je EU želela da postigne skupom predstavnika 6 zemalja Zapadnog Balkana 11. i 12. jula u Trstu moglo bi se svesti na recept za tortu: red optimizma (EU), red pesimizma (Balkanci), pa tako više puta.
Štrajk u Fijatu je zakotrljao i neke druge štrajkove. Gde će se bes radnika zaustaviti ostaje da se vidi. Ali sigurno je da će rezultat ovih štrajkova biti upisivanje Srbije na mapu zemalja za koje ima nade.
Posle zahteva sindikata Nezavisnost da se iz poslova centara za socijalni rad izbaci zaštita od nasilja u porodici, jer se radnici u ovim ustanovama bave savetodavnim radom a ne krivičnim delima.
Kako drugačije tumačiti učestale i, ko sankcije – ničim izazvane izjave predsednika države da ova vlast nikada neće biti pobeđena na izborima.
Političku budućnost imaju samo opcije ravnodušne prema činjenici da se Kosovo otcepilo od Srbije ili da u Bosni živi milion Srba. Relevantnih političkih lidera na ovim pozicijama danas praktično nema.
Je li to neka zaraza, to širenje etatizma, ili je to opšte stanje duha koje povremeno izbija na površinu, a u stvari je stalno prisutno u svesti nacije?