Regularne neregularnosti
Da li je regularno da gradonačelnik uzme za sebe takmičarski broj 1 i da li je regularno što skupštinu grada tretira kao svoju privatnu kuću pa se tamo presvlači za maraton? Odnosno, polumaraton.
Da li je regularno da gradonačelnik uzme za sebe takmičarski broj 1 i da li je regularno što skupštinu grada tretira kao svoju privatnu kuću pa se tamo presvlači za maraton? Odnosno, polumaraton.
Mnogi glasaju za one koje obećavaju povratak u prošlost, kada su vlade branile nacionalne ekonomije, kada se političarima moglo verovati i kada roboti i stranci nisu otimali poslove belim muškarcima.
Özcan Mutlu iz Stranke zelenih je posle glasanja na turskom referendumu u Nemačkoj izjavio: „Ne znam kako čovek može da bude za ukidanje demokratije u Turskoj, a da u Nemačkoj uživa sve njene prednosti“.
Svakog 22. marta, u prizrenskoj Rifai tekiji okupljaju se pripadnici ovog sufijskog reda kako bi proslavili Sultan nevruz, praznik kojim se obeležava dolazak proleća.
U jednoj stvari je Vladislav Bajac u pravu: ne razumem fikciju u kojoj Leka Ranković spasava Jugoslaviju. Pritom, to nije njegova fikcija, već izmišljotina u koju veruje većina Srba.
Resavica je pravi primer stanja u našim javnim preduzećima. U njenom nadzornom odboru sedi Bidža iz Svilajnca, a za dve godine su dvojica direktora uhapšeni pod optužbom da su primali mito.
Stečene slobode verifikovane su na svim izborima posle 5. oktobra, sve dok Vučiću nije palo na pamet da likvidira taj naš jedini kolektivni uspeh i uništi opoziciju.
Elitisti nisu oni koji sa tajkunima vode skupu kampanju. Ne, elitisti su opozicioni kandidat koji je 10 godina kao ombudsman branio građane i studenti koji širom Srbije protestuju protiv diktature.
Nije vam bilo prijatno da čitate o okupaciji onako kako smo o njoj pisali Amira Hass i ja. Vi ste zadovoljni sobom i vašim vrijednostima i ne morate čitati neprijatne istine. Vi to prosto ne zaslužujete.
Nije više samo pitanje da li on može da istovremeno obavlja dve funkcije, već da li je Željko Sertić zapravo Željko Sertić i ako nije, ko je na čelu Razvojne agencije Srbije. Da nije izgubio ličnu kartu?
U „normalnoj porodici“ otac i majka svojim svetlim primerom detetu prenose poruku o tome da je jedino normalno živeti u zatvorenoj zajednici koju čine tata, mama i, poželjno je, brat i sestra.
Fotografija je nastala prilikom objavljivanja rezultata ponovljenih predsedničkih izbora, kada je premijer i novoizabrani predsednik zagrlio svog partijskog saradnika i ministra policije Nebojšu Stefanovića.
Inicijativa Ne da(vi)mo Beograd pozvala je građane na novi protest za odbranu javnog interesa, odgovornosti i solidarnosti, u utorak 25. aprila.
Televizija Plus je na svojoj fejsbuk stranici podelila video prilog u kome se građanima i građankama koji su glasali protiv Vučića na poslednjim izborima dodeljuju dijagnoze f20 (šizofrenija) i f22 (paranoja).
Svojim otporom prema tržištu kulturni radnici pomažu državi u borbi protiv njenog najvećeg neprijatelja, a to nisu slobodnomisleći intelektualci nego slobodnodelajući preduzetnici.
BiF – Gubitak poverenja u političke strukture postepeno se kristališe kao „fejsbuk revolucija“ traženjem oblika učešća u vlasti koji će biti manje nehuman nego što je to danas vladajući svetski poredak.
Na ceremoniji inauguracije će se okupiti čitavo sazvežđe demobilisanih bardova evropske političke istorije, koji će se pokloniti onome koga bi morali da osude zbog gušenja sloboda.
Vučić je objavio da građani mogu mirno protestovati 10 godina. On se oslanja na iskustvo iz 1996/97: zadavljeni mediji, zločinačka mašina koja povremeno ubija, puštanje građana da se „vesele“ po ulicama.
Miloševićev režim je tek u poslednjoj fazi, od 1999. pribegao ovome što radi aktuelna Vučićeva vlast: nazivanju političkih protivnika neuračunljivim ljudima i ludacima sa F dijagnozom.
Američkim predsednicima je često lakše da bombarduju nego da razmišljaju. A kada složno hvale predsednika koji je naredio bombardovanje, američki političari i novinari nemaju šta da izgube.
Do sada je samo Rusija mogla da bude nepredvidiva i da, uverena u predvidive reakcije Amerike, zbraja svoje taktičke pobede. A sada sve snage troši na oprezno praćenje Trampovih lupinga.
Zašto bi normalni ljudi glumili kapitalističke svinje?! Možda zato jerbo in je dopizdilo da budu normalni ljudi… Koji ne mogu s plaćom izdurat do kraja miseca…
Ljudi biraju izvore informacija prema svom pogledu na svet. Važno je iskoračiti van svoje zone komfora. Lako je sesti sa prijateljima, popiti piće i smejati se tome kakav je krelac Donald Tramp.
Ne sme se smetnuti sa uma da ovi protesti pripadaju onima koji protestuju, da oni treba da daju odgovore na sve dileme i izazove. Protest je njihov, pa ako hoće mogu i da ga upropaste.
Patrijarh Irinej upozorava da u Srbiji godišnje „umire po jedan veliki grad zbog smrtnosti mnogo veće nego što je rađanje“ i naglašava da se „mora nešto učiniti da se taj put smrti zaustavi“.
Sve češće se pojavljuju i lažni nalozi sa kojih navodni demonstranti pozivaju na nasilje, zbog čega su sad vođoljupci kao „prinuđeni“ da im na kontramitingu pokažu njihovog boga.
Na preko 300 biračkih mesta u Srbiji izbori su održani u kućama, kafanama, kafićima, privatnim firmama… Od 96 biračkih mesta u Novom Pazaru, 26 je bilo smešteno u privatne objekte.
Činjenica je da se u poslednjih 15 godina razlika između broja birača i punoletnih građana uvećavala. Ova razlika je za Srbiju (bez Kosova) rasla od 470.000 2002. do oko 770.000 danas.
Možda je toga bilo i ranije, ali nismo zapamtili. Zato skrećemo pažnju na dva na prvi pogled možda nepovezana incidenta na tekućim, još nezavršenim izborima, da ne bismo (opet) zaboravili.
Ne smatram kao Antonić da je „deregulacija masturbacije“ veći problem od deregulacije tržišta, to jest da su tekući protesti paravan za seksualizaciju dece…
Posle terorističkog napada u metrou u Sankt Peterburgu, Dumi je na razmatranje predat Zakon o patriotskom vaspitanju, gde nam profesionalni ljubitelji otadžbine objašnjavaju šta je to patriotizam.
Funkcionerska kampanja postoji i u zemljama razvijene demokratije, ali za razliku od Srbije (i regiona), u tim zemljama mediji imaju drugačiji odnos prema takvim aktivnostima.