Više od puča
Hüzün je posebna melanholija Istanbula koju izazivaju zvuci brodskih sirena sa Bosfora, nezaposleni ljudi u čajdžinicama, pokrivene žene koje u sumrak čekaju autobuse koji ne dolaze.
Hüzün je posebna melanholija Istanbula koju izazivaju zvuci brodskih sirena sa Bosfora, nezaposleni ljudi u čajdžinicama, pokrivene žene koje u sumrak čekaju autobuse koji ne dolaze.
Ruski doping skandal je MOK doveo u veoma težak položaj. Istraživanja pokazuju da je čak i NATO transparentniji od MOK-a. Zato su MOK i autoritarni režimi prosto kao stvoreni jedno za drugo.
Juče objavljeni demanti na Peščaniku izgleda kao uvrtanje pameti. Istina je, možda, da autor knjige, ili spornih delova, nije Vuković, ali to nije dovoljno da se zaključi da nema plagiranja.
Novosti – Nema te opačine izvedene pod zastavom zlomovine za koju neće uslijediti društvena nagrada: Glavaš dobija slobodu, Barešić spomenik, gospođa Belobrajdić mjesto u nomenklaturi…
Neki njeni romani su prevedeni u Hrvatskoj i Sloveniji. Vredi ih naći, jer zadovoljavaju sve zahteve koje sam kao iskusna čitateljka kriminalnih romana mogla da postavim.
U skladu sa zakonom o informisanju objavljujemo odgovor punomoćnika Olivere Vuković, direktorke Secons-a, Danila Vukovića, Slobodana Cvejića i Marije Babović, u vezi sa tekstom Vladimira Ilića objavljenim na našem sajtu.
Priča o američkom naftnom tajkunu iz tridesetih godina XX veka, koji je velikodušno pomagao jednom mračnom diktatoru, prošla je gotovo nezapaženo. A vrlo je poučna.
Ako će se držati svojih proklamovanih pravila, EU mora demantovati Šeficu pregovaračkog tima Tanju Miščević i sve one koji ta pravila negiraju i tvrde da slučaj Savamala nije ogledalo vladavine prava u Srbiji.
U protekloj deceniji političari i rukovodioci FAP-a utrkivali su se u najavljivanju spasonosnog rešenja za pribojsku fabriku i izređali su impozantan spisak zemalja iz kojih je trebalo da dođe strateški partner.
Nekada, kada smo imali ozbiljnu državu, leti su se održavali jugoslovenski festivali lakih nota. Sada imamo festival olakih protestnih nota. Najzastupljeniji su izvođači iz Srbije i Hrvatske.
Moja učiteljica Vladanka S. govorila je: “Ko ‘vata zjala tokom godine, znojiće se u avgustu”. Ona je umela da među učenicima prepozna buduće društvene i esnafske profile.
Ovde ćemo govoriti o retorici predsednika vlade. Ona ima svoje posebnosti. Te posebnosti govore o političkom karakteru njegove vlasti. Tu retoriku mogli bismo opisati kao dvostruki govor.
Šta znamo o nadbiskupu Alojziju Stepincu? To se pitao još sredinom osamdesetih godina prošlog veka dr Ivan Cvitković u svojoj knjizi Ko je bio Alojzije Stepinac (Sarajevo, 1986).
Do medija u Srbiji pre su, čini se, stigle reakcije domaćih političara na poništavanje presude Glavašu nego sama vest o tome. Kao da je verbalni plotun vlasti već unapred bio pripremljen.
Zbirni izveštaj o propustima službi u slučajevima ubistva žena suočio nas je i sa zapanjujućom činjenicom o tome kako je sistem neosetljiv na prava i potrebe građana – žena, žrtava nasilja.
Ulogu glavnog svetskog zla je dobila Svetska antidoping agencija. U juriš protiv ovog đavoljeg gnezda bacila se avangarda ruskog novinarstva koju predvode prankeri Vovan i Leksus.
U jesen 2014. Time je objavio spisak reči koje bi trebalo zabraniti, koji obuhvata niz reči i fraza, takozvanih link-mamaca, tako pomodnih da su od preterane upotrebe postali otrcani.
Ako ne želite da stvorite još generacija terorista među onima koje više ne sputavaju granice normalnog života, treba da napravite Marshallov plan za Bliski istok.
Deca i odrasli danas teško mogu razumeti i zavoleti male pozitivne junake koji žive raspršeno, ali su spremni da brane druge, da se angažuju, da rizikuju sve za opštu korist.
Ispostavilo da je ubica iz Minhena sa svojim stavovima daleko bliži Alternativi za Nemačku nego ozloglašenoj kulturi dobrodošlice Angele Merkel. Šta sad?
Čim je za medije i pojedince upotrebio kvalifikativ „izuzetno kritični prema vladi“, ministar kulture i informisanja je potvrdio da medijske slobode u „našoj zemlji“ zapravo ne postoje.
Ako Hillary Clinton i Demokratska stranka ne shvate prirodu tekućeg prestrojavanja, čeka ih neprijatno buđenje – kao i čitavu zemlju, bojim se. Jer Donald Trump odlično shvata šta se događa.
Sonboly je bio terorista, njegova uverenja su upravljala njegovim postupcima: isplanirao je napad poistovećujući se sa Andersom Breivikom, rasistom, teroristom i masovnim ubicom.
Usvajanjem Uredbe o kancelarijskom poslovanju iznova se uvodi pojam službenog tajnog podatka, iako je oznaka „službena tajna“ iz domaćeg pravnog sistema uklonjena još 2009.
Sada postoji zvanična potvrda državne službe, i to ne bilo koje nego upravo one koja je osnovana da štiti prava radnika, o tome šta se dešavalo u Juri.
Živimo u nepravednom svetu. Da stvar bude gora – i nepravde su nepravedno raspoređene. Sve se dešavaju nama. Ali, nepravde stižu i iz domaćih izvora.
Bez jake države sposobne da definiše i brani javni interes, logika profita svuda i sve pretvara u puki predmet robno-novčane razmene.
„Moj dragi narode, nemoj odustati od herojskog otpora koji si pokazao u borbi za zemlju, domovinu i zastavu“, ovo je SMS poruka turskog predsednika svim vlasnicima mobilnih telefona u Turskoj.
Da li se najnovija Vučićeva izjava može razumeti kao ukazivanje na pritiske, prenemaganje, pripremanje terena za sopstvenu kandidaturu za predsednika Republike, kao erdoganizam, putinizam…
Paradoks ruskog diskursa je u tome što apelujući na „tradicionalne vrednosti“, savremena ruska propaganda reanimira duh evropskog bunta iz ’68, ali u formi radikalnog nihilizma.
Baton ruž, Nica, Istanbul, Vircburg, Minhen. Sve se dešava istovremeno. Sve iziskuje saosećanje, razmišljanje, odlučnost i – pažnju. Previše. Ali stvarnost ne zna za milost.
Na delu je uspostavljanje sudske vlasti koja će u potpunosti biti lojalna predsedniku Erdoganu. Podsetimo se obaveza koje Turska ima u skladu sa Konvencijom.