Via Appia, krvava košulja, strašni sud
Razbijena glava je revolucionarni, a ne pacifistički povod. Oni se ne boje šetnji, nego žestine u buni. Ne mislim na nasilne proteste, srpsko žuto prslučenje, nego na odlučnost…
Razbijena glava je revolucionarni, a ne pacifistički povod. Oni se ne boje šetnji, nego žestine u buni. Ne mislim na nasilne proteste, srpsko žuto prslučenje, nego na odlučnost…
Novi nacrt zakona o nauci ukida nova zapošljavanja na institutima pri fakultetima, a posao gube i neki istraživači koji su zbog toga napustili pozicije u inostranstvu.
Sa tribine „Anatomija hrvatsko-srpske mržnje“ u Zagrebu: Slažem se sa onima koji misle da ratovi devedesetih u Jugoslaviji nisu gotovi i da nas naši političari i dalje drže u mentalnom ratnom stanju.
Ona je jedina žena od svih javnih ličnosti angažovanih ovog vikenda, od Platoa kod Filozofskog preko severne Mitrovice do Sava centra kojoj je oduzeto pravo govora upravo zbog toga što ima šta da kaže.
Vlast je po centru Beograda postavila jeftine replike Trijumfalne kapije, pa su Beograđani pomislili da su u Parizu i zaključili da treba da rade isto što i Parižani – da protestuju.
U produkciji „Exkluziva“ ukazala se ministarka saobraćaja: da bi radila što brže, što bolje i što jače na izgradnji Koridora 10, preselila se sa vascelom svojom svitom u divljinu motela „Predejane“…
Država nije spremna da ulaže u niški aerodrom, ali ulaže u druge vidove privrede – na primer kablovsku mrežu Kopernikus, koja je kupljena od strane državnog Telekoma za zapanjujućih 190 miliona evra.
Požalila se Ana Brnabić medijima kako su je neprijatno iznenadile neke strane agencije koje su njenu izjavu o vojsci protumačile kao pretnju ratom. I onda je naložila svom timu da iznova pregleda snimak…
Nataša Kandić, direktorica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda i zagovornica Inicijative za REKOM, u više je navrata tražila sastanak s predsjednicom Republike Hrvatske, a ova ju je svaki put odbila.
Levom centru je potreban emocionalni narativ sa ponudom u obliku ekonomske nade: nigde nije propisan monopol radikalne levice na to. Ali neoliberalni udžbenici tvrde da je sve to nemoguće.
Ana se manula digitalizacije, metnula šlem na glavu i započela karijeru zamenika glavnog vojskovođe. Trijumvirat Vučić, Vulin i Brnabić želi da uđe u istoriju po svaku cenu. Samo ih zamislite na čelu kolone…
Esej koji je autorka pročitala 2. decembra na skupu „Muzealizacija Jugoslavije“ u Beogradu: Ovaj tekst želim posvetiti mom velikom prijatelju, nedavno preminulom Goranu Stefanovskom…
Od 1988-2011. svetski dohodak je sa 13,7 porastao na 26,3 hiljada milijardi dolara, od čega je 50% najsiromašnijih dobilo 9,9%.
„Vlada Srbije raspisuje konkurs za Srbina/Srpkinju, koja/koji se izvan Srbije raščula/raščuo u bilo kojoj oblasti, u nauci, sportu, ugostiteljstvu etc., a radi podizanja spomenika u centru Beograda…“
Apelacioni sud u Novom Sadu odlučio je da Branislav Ristivojević nije diskriminisao žene i LGBTI zajednicu, već da je izneo vrednosni sud na koji ima pravo u skladu sa slobodom izražavanja.
Budući da je Vučić pomenuo odgovornost direktora nekih javnih preduzeća, može se zaključiti da je unutrašnja kontrola u EPS-u sprovedena kako bi v.d. direktor predupredio moguću štetu po samog sebe.
Francuska republika je zasnovana na nasilju pobunjenog naroda. Politika se ovde preliva na ulice mnogo lakše nego u drugim zapadnim demokratijama. Ali nikada ranije nisam video takve nerede u Parizu.
Pre ratno-mornaričke „tuče“ u Kerčkom moreuzu Porošenko nije imao šansi da bude ponovo izabran, ali sada mu raste cena dok se u ulozi pobednika i žrtve šepuri na sastancima sa predstavnicima SAD i EU.
O sto godina zajedničke države na javnom servisu govoriće njen ubica Borisav Jović. Kao što učesnici u organizovanom zločinu nikada nisu sami, pored njega o žrtvi će govoriti i Čedomir Antić i Nikola Selaković.
Novi svjetski poredak a možda i novi svjetski rat mogao bi dati priliku Balkanu za nove ratove i nove još bezveznije države. Balkanski narodi vjerojatno tu priliku neće propustiti…
Povod za ovaj tekst je TV nastup funkcionerke iz ministarstva rada. Najpre je rekla da danas invalidi slave svoj praznik, pa im ona sa svoje visoke strane i činovništva kome pripada tu okolnost srdačno čestita.
Setila sam se romana Zločin i kazna povodom vraćanja u fokus javnosti nerazrešenog ubistva Olivera Ivanovića. Ono neće da nestane.
Ulaganja u vojsku i policiju rastu, a u zdravstvo i školstvo padaju. Za oko milijardu dinara. I opet je odložena sistematizacija radnih mesta u javnom sektoru…
Eto, bilo je dovoljno da tabloidni mediji samo za jedan vikend ne najave vanredno stanje, početak rata, krvave pogrome – pa da predsednik države odmah dobije nagradu za mir. Doduše, ne Nobelovu…
Lice ulice – Jugoslaviju smo dva puta napravili i dva puta srušili. To je jasna slika love and hate odnosa, u kome s nekim ne možete nikako, a bez njega ni toliko.
Stogodišnjica nastanka Jugoslavije – jubilej bez slavljenika – pokreće iznova pitanja koja se tiču tog istorijskog događaja, onoga što mu je prethodilo i onoga što je usledilo.
Dan nakon što su opozicionom lideru batinaši izbili dva zuba, premijerka je izjavila kako je za nasilje u javnom diskursu kriva upravo opozicija koja „deli građane na pametne i glupe, građansku i krezubu Srbiju“.
Naravno, to se ne zove tako. Novi poslodavac prosto dobija oprost poreza na dohodak svojih zaposlenih, kao i njihovih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, za 9 zaposlenih tokom prvih 12 meseci rada.
Na svoj 60-ogodišnji jubilej RTS ne servisira građane, ni Vladu, pa ni SNS, već isključivo predsednika. To je još jedan megafon Aleksandra Vučića preko koga on proziva, ljuti se i svađa s građanima i susedima.
Sve se dobro završilo i ministrovo dostojanstvo je ponovo uspostavljeno. Ali šta nam ovaj slučaj govori? Ministar ne mora da odgovara na pitanja, a ko ga prozove biće temeljno propitan.
Pitali smo istoričare fašizma da procene Trampa. Profesorka Ben-Giat kaže da „vladari skloni autokratiji žele da stvore utisak nesalomivosti. Oni žele da se mi uplašimo i pomislimo da je njihov trijumf konačan“.
Da li su jugoslovenski ratovi bili poslednji evropski ratovi 20. veka ili ih treba razumeti i proučavati kao prve ratove 21. veka?