Svet posle mene
Ako ne želite da stvorite još generacija terorista među onima koje više ne sputavaju granice normalnog života, treba da napravite Marshallov plan za Bliski istok.
Ako ne želite da stvorite još generacija terorista među onima koje više ne sputavaju granice normalnog života, treba da napravite Marshallov plan za Bliski istok.
Deca i odrasli danas teško mogu razumeti i zavoleti male pozitivne junake koji žive raspršeno, ali su spremni da brane druge, da se angažuju, da rizikuju sve za opštu korist.
Ispostavilo da je ubica iz Minhena sa svojim stavovima daleko bliži Alternativi za Nemačku nego ozloglašenoj kulturi dobrodošlice Angele Merkel. Šta sad?
Čim je za medije i pojedince upotrebio kvalifikativ „izuzetno kritični prema vladi“, ministar kulture i informisanja je potvrdio da medijske slobode u „našoj zemlji“ zapravo ne postoje.
Ako Hillary Clinton i Demokratska stranka ne shvate prirodu tekućeg prestrojavanja, čeka ih neprijatno buđenje – kao i čitavu zemlju, bojim se. Jer Donald Trump odlično shvata šta se događa.
Sonboly je bio terorista, njegova uverenja su upravljala njegovim postupcima: isplanirao je napad poistovećujući se sa Andersom Breivikom, rasistom, teroristom i masovnim ubicom.
Usvajanjem Uredbe o kancelarijskom poslovanju iznova se uvodi pojam službenog tajnog podatka, iako je oznaka „službena tajna“ iz domaćeg pravnog sistema uklonjena još 2009.
Sada postoji zvanična potvrda državne službe, i to ne bilo koje nego upravo one koja je osnovana da štiti prava radnika, o tome šta se dešavalo u Juri.
Živimo u nepravednom svetu. Da stvar bude gora – i nepravde su nepravedno raspoređene. Sve se dešavaju nama. Ali, nepravde stižu i iz domaćih izvora.
Bez jake države sposobne da definiše i brani javni interes, logika profita svuda i sve pretvara u puki predmet robno-novčane razmene.
Da li se najnovija Vučićeva izjava može razumeti kao ukazivanje na pritiske, prenemaganje, pripremanje terena za sopstvenu kandidaturu za predsednika Republike, kao erdoganizam, putinizam…
Paradoks ruskog diskursa je u tome što apelujući na „tradicionalne vrednosti“, savremena ruska propaganda reanimira duh evropskog bunta iz ’68, ali u formi radikalnog nihilizma.
Baton ruž, Nica, Istanbul, Vircburg, Minhen. Sve se dešava istovremeno. Sve iziskuje saosećanje, razmišljanje, odlučnost i – pažnju. Previše. Ali stvarnost ne zna za milost.
Reč – Zagebački Županijski sud je juče, 22.07.2016, poništio presudu nadbiskupu Alojziju Stepincu iz 1946. godine.
U beogradskoj galeriji Progres je pre nekoliko dana otvorena izložba “Necenzurisane laži”. Izložbu u glavnoj beogradskoj ulici je potpisao “autorski tim informativne službe Srpske napredne stranke”.
Država se ponaša kao da su žene u njenom vlasništvu. Od nasilnika naplaćuje novčane kazne, a širi sistem zaštite uglavnom ne deluje sve dok se ne dogodi ubistvo, kada je već kasno za reakciju.
Kada je čin nasilja terorizam, a kada delo jednog ludaka? Terorizam je politički pojam, a ludilo psihološki. Atentat u Nici je odmah proglašen političkim činom. Zašto?
Zbog paradigmatičnosti projekta „Beograd na vodi“, svaki novi oglas za nadmetanje za korišćenje javne imovine, biće nova prilika za podsećanje da to isto nije učinjeno sa najvećim komadom zemljišta u Beogradu.
Mi još nismo okončali žučne rasprave za i protiv globalizacije, a na tzv. Zapadu vrve naslovi: “Kraj globalizacije”, “Znači li Brexit kraj globalizacije”, “Kraj globalizacije kakvu smo znali”.
Cilj “upravljanja krizom” nije da se rasvetli problem ili otvori dijalog, već da se odvrati pažnja sa onoga na šta je ukazano, da se diskredituje onaj ko je pitanje pokrenuo.
Nije neobično što američka verzija fašizma liči na selebriti televiziju i pozive domaćina kazina, pošto je to naša simbolična scena, baš kao što je nostalgično obnavljanje rimskog sjaja nekad bila italijanska.
Srbija se primakla diktaturi i samovolji. Umesto da hapsi one koji su (s)rušili Savamalu i pravni poredak, vlast hoće da hapsi one koji protiv tog nasilja protestuju.
Najavivši napad na nasilje, premijer tehničke Vlade je sazvao sastanak na kojem je trebalo isplanirati strategiju. Posle poziva za učešće, u Autonomnom ženskom centru (AŽC) satima smo diskutovale.
Prenosim molbu prijatelja iz Amerike, pitajući se i sama da li je sada važno kako se oko ove stvari ponaša srpski premijer i odgovarajuće institucije… ili je važnije pomoći ljudima.
Imitiramo borbu protiv organizovanog kriminala, korupcije i sive ekonomije dok imitiramo privredni rast i borbu za ”malog” čoveka, a sve živeći u bledoj imitaciji i socijalizma i kapitalizma.
Ubilačke ideje kruže planetom i svaki novi napad ih širi dalje i usađuje u neke nove glave. Već smo znali da više niko nigde nije bezbedan, a sada znamo i da bilo ko može postati terorista.
Intervju sa Jürgenom Habermasom o brexitu i krizi Evropske unije: došlo je do propadanja nacionalnih demokratija i referendum u Britaniji ilustruje to stanje „post-demokratije“.
Nadam se da će naš napad agresivnog i nedoličnog ponašanja proći, da ćemo prestati da zveckamo oružjem i da ćemo uploviti u mirne vode međunarodnih odnosa civilizovanih zemalja na planeti.
Ponavlja se stav nižih sudova da je trudnoća „prekid stručnog usavršavanja“. Suluda je i konstatacija da je poslodavka otpustila i sve ostale radnike, pa nema lica sa kojim bi se trudna zaposlena poredila.
Treba izbeći da se globalni odgovor na napade kakav je ovaj u Nici pretvori u megafon koji pojačava efekat terorističkog čina i podiže očekivanja zapadne javnosti „da se nešto preduzme“.
Metodi nanošenja bola koji se koriste u srpskim ustanovama neodoljivo podsećaju upravo na tehnike ispitivanja koje su pripadnici CIA koristili u američkom zatvoru Gvantanamo.
Autor nove knjige o Danilu Kišu je bio ratni ministar informisanja (1991-1994), a danas je dekan Fakulteta za kulturu i medije na bivšem Megatrendu.