Mit o kineskom super-školstvu
Kina je talac pohvala sa zapada. Njeni stručnjaci za obrazovanje bi se oslobodili ispitne ortodoksije koja sputava kreativnost, ali se ne usuđuju da odustanu od metoda koji daju rezultate kojima se zapadnjaci dive.
Kina je talac pohvala sa zapada. Njeni stručnjaci za obrazovanje bi se oslobodili ispitne ortodoksije koja sputava kreativnost, ali se ne usuđuju da odustanu od metoda koji daju rezultate kojima se zapadnjaci dive.
Ovo su možda poslednji sati u životu File, sprave veličine veš mašine koja je prevalila put od preko 6 milijardi kilometara. Ako izdahne na kometi 67P, tuga za njom će se osetiti mnogo dalje od kontrolne sobe u Nemačkoj.
Ovaj veliki ljubitelj Evrope posetio je Beograd i održao predavanje o krizi evropskog projekta, kosmopolitizmu i mogućem Evropskom proleću. Razgovor sa Ulrihom Bekom za Peščanik vodili su Milica Jovanović i Dejan Ilić.
Naša kriza je pre svega politička i ekonomska, ali je i rezultat diskurzivnog hendikepa: mi više ne znamo kako da govorimo o vlastitom nezadovoljstvu, a još manje o tome kako da ga prevaziđemo.
Trgnemo se tek kad nam vrate ratnog zločinca, da dreknemo „Pobedili smo!“ A onda taj obelodani da će rušiti vlast, a kao svoj program ponovi svoju radost zbog ubistva premijera Đinđića.
Njegova Svetost patrijarh Ruske pravoslavne crkve g. Kiril dobiće danas, posle doksologije u Sabornoj crkvi, počasni doktorat Beogradskog univerziteta (BU).
U sledećem video izdanju Peščanika govore Ivan Medenica, Branko Dimitrijević i Ivan Čolović, iz čije poslednje knjige prenosimo Predgovor: Sazrela je i u meni ideja da identitet kao analitička kategorija više ničemu ne služi.
U nedostatku komentara Mirka Đorđevića, pred dolazak patrijarha moskovskog i cele Rusije Kirila, koji će zajedno sa patrijarhom Irinejom osveštati spomenik ruskom caru Nikolaju Romanovu u Devojačkom parku.
Možemo li pretpostaviti kako bi Srđa Popović, čiju smo godišnjicu smrti nedavno obeležili, ocenio ispad predsednika vlade Srbije na konferenciji za novinare, na kojoj je govorio zajedno sa predsednikom vlade Albanije.
Nestao je premijerski smešak s kojim se odlazilo u pohode kancelarki Merkel. Za premijera Ramu ostali su samo namrgođenost i škrgut zuba. Sve u duhu želje za “okretanjem nove stranice u odnosima”.
U razredu je bila mrkla tišinčuga i dumaona. Onda je meni ispala olovka na pod. Onda sam ja slegnijo se po nju. Onda sam ja ispod klupe usput poćirijo u roza mudante od učiteljice Smilje.
Na istom tom aerodromu, već koliko danas i sutra biće dočekani i neki drugi, takođe zapaženi, mada ne i toliko poželjni gosti. Prvi će biti albanski premijer, a drugi – srpski vojvoda (onaj iz Haga, onaj iz Bajčetine tamo nije ni odlazio).
9. novembar – Dan protiv fašizma i antisemitizma: Retki su podaci ili proizvodi mašte koji prikazuju Jevreje za vreme nacizma koji se bune, i donose nam neku utehu čak i u doba kad naracija o genocidu služi i za surovu izraelsku militarizaciju.
Predsednik Putin pred svima stade da hvali srpsko predjelo. Svi su oduševljeni tom bratskom i ekonomsko-političkom opaskom. Ima i suza. Predsednik najveće države na svetu je rekao da je srpsko meze sjajna stvar.
Nacionalne i specijalne penzije neće biti smanjivane! Gde je rubrika „Verovali ili ne“, gde su „Čuda prirode“?! Ne znam ni je li to već taknuto-maknuto, ili bolesnom dodvoravanju viših bića još višim bićima može nekako da se stane na kraj.
Stojadinović je januara 1939. na državnom imanju Belje tokom lova na zečeve razgovarao sa grofom Ćanom o podeli Albanije. Grof mu je ponudio italijansku podršku i za okupaciju Soluna.
Iz razgovora sa Svetlanom Lukić: Ako javni beležnici zarađuju enormne iznose, opravdano je pitanje da li je to novi izvor korupcije? Da li će se zarade beležnika slivati ka političkim strankama?
Predsednica parlamenta će tako jednom predstavniku opozicije objasniti da on u parlamentu ima „toliko prava koliko su mu građani Srbije dozvolili“, a da će javnost „suditi“ o tome kako ona vodi sednice.
Putin zaista veruje u zlonamernost Amerike, baš kao što su i oni starci u sovjetskom Politbirou iskreno verovali u to da SAD samo čekaju zgodnu priliku da započnu nuklearni rat.
Mama je na prošlim izborima glasala za njega. Otuda i ovo oduševljenje saznanjem da je premijer nadničio baš u mom kraju Londona.
Za razliku od slobodnog okupljanja veteranskih militanata u Zagrebu, komemoracija u Glini zabranjena je prije nego je održana. Bude li ipak upriličena, ne treba očekivati da će policajci okupljenima donositi zemičke i kavu.
Ma da l’ je moguće? Moguće je, kako da ne: prošlo je ravno 25 godina, četvrt veka. Tačnije 9. novembra 1989. godine pao je, raspao se Berlinski zid, simbol totalitarističkog srama.
Ako je zabrana pušenja u javnim prostorijama uvedena da bi se nepušači zaštitili od duvanskog dima, zašto se ne sme pušiti na ulici? Da ne trujemo golubove? Jer će se njima prehranjivati penzioneri?
Do krize književne teorije bi došlo i da Pol de Man nije postojao. Ali priča o njegovoj sramnoj prošlosti bila je prosto savršena za sve što je ljude zbunjivalo u vezi sa teorijom književnosti.
U amalgamu tržišta i autoritarne politike, sve nekomercijalne emisije su politički nepodobne i tržišno neisplative. Tu se radi i o državi koja se tržištem služi kao mehanizmom kontrole, i o tržištu kome autoritarizam služi za smanjenja troškova.
Kao da zna da sam lakom na čokoladu, Vulkan me mami ovako: „U toku potrage za vašim omiljenim knjigama uživaćete u kombinaciji neobičnih ukusa Milka čokolade sa TUC krekerom i Lu biskvitom“.
Najbolja taktika odvraćanja pažnje sa slona u sobi je bacanje koske gladnima. Medijski linč targetiranih pojedinaca okupira pažnju ljudi koji vole da se osećaju nadmoćno nad onima koji su u gorem položaju od njih.
Državni budžet ne treba shvatati samo knjigovodstveno, već i u smislu nacionalne kohezije. Ekonomski rast treba da bude zasnovan na porastu produktivnosti, a ne na neprekidnom naduvavanju mehura.
Dugo je SNS pokušavala da osvoji vlast u Kragujevcu. Bila je to stvar prestiža i ambicije pre svega predsednika Nikolića, zavičajnog političara, koji je izgubio podršku baš u Kragujevcu u vreme svoje tranzicije ka SNS-u.
Glave mnogih poslanika obuvene su u opanke. Jedan od njih, iako je nosio šimi cipele, primećen je pre neki dan na ulazu u važnu instituciju u Beogradu – na pitanje portira ‘Izvol’te, gde idete’, on je odgovorio ‘Ja sam poslanik’.
Prvo su razvukli Penzioni fond, a sada su se bacili na Fond nacionalnog blagostanja. Bez trunke stida oni metodom banditske podele plena uništavaju Fond deleći novac svojim drugarima koji ih podržavaju na vlasti.
Aleksandar Vučić održao je u ponedeljak 30-minutno predavanje na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka (LSE), u okviru programa gostujućih predavača Centra za jugoistočnu Evropu (LSEE).