Uputstva za narušavanje ugleda
Izmenom zakona po hitnom postupku ukinuta je mogućnost da tužilac za ratne zločine ostane na dužnosti do isteka mandata i on će biti penzionisan. Ovaj zakon prozvan je „lex Vukčević“.
Izmenom zakona po hitnom postupku ukinuta je mogućnost da tužilac za ratne zločine ostane na dužnosti do isteka mandata i on će biti penzionisan. Ovaj zakon prozvan je „lex Vukčević“.
Do krimskih događaja niko nije dovodio u sumnju „evropejstvo“ Rusije. Autokratija umesto demokratije, par problema s ljudskim pravima, ali na planu kulture, mentaliteta, mere civilizovanosti – bar to je bilo jasno.
Ministarka državne uprave i lokalne samouprave odgovorila je u „Politici“ od 17.1.2015. na tekstove koje smo Mario Reljanović i ja objavili na Peščaniku u četvrtak 15, odnosno u petak 16. januara.
Ruski uticaj u regionu ne počiva na sličnim kulturnim sklonostima, slovenskoj solidarnosti ili uticaju pravoslavne crkve, već na nečem mnogo prizemnijem. Korupcija povezuje ljude, a na Balkanu povezuje opasne ljude.
Sigurno ste dosta puta čuli za pojam neoliberalizam, ali da li zaista znate šta on znači? Tako počinje tekst koji su mi nedavno poslali prijatelji. Kažu: širi se društvenim mrežama, kao virus.
Sećam se Božidara Stanišljevića iz Sportskog centra “Borik”. Prošle godine, nakon odlaska u Omarsku, uputio sam se u Banjaluku da potražim čoveka koji je obeležio jedan period mog života.
Zamišljam, recimo, dekane kako se pred Novu godinu šetaju po hodnicima svojih fakulteta i merkaju koga će da „šutnu“ dok kolegama ljubazno upućuju najbolje želje za 2015.
Na koji način će se javnost upoznavati sa razvojem „racionalizacije“, potencijalno najmasovnijeg otpuštanja zaposlenih u Srbiji ikada: izgleda 6,5%, izgleda linearno, izgleda do 30. juna 2015. godine?
Objavljujemo Izveštaj komisije FON-a o doktoratu Siniše Malog i Otvoreno pismo Pokreta „Spasimo nauku“ Senatu Univerziteta u Beogradu, koji će uskoro razmatrati ovaj izveštaj.
Zašto je delu francuske omladine fundamentalizam toliko privlačan? Rešenje tog problema svakako nije “bombardovanje muslimanskih zemalja”. Tu se radi o neuspehu Republike da ispuni svoja obećanja o slobodi, jednakosti i bratstvu.
Korišćenjem kratkih replika, jednim šaržerom može biti rešena sudbina pet ili šest diskusija. Dva šaržera dovoljna su za rešavanje svih ideoloških nesuglasica na teritoriji do jednog hektara.
Ta levica je odustala ne od antiklerikalizma, već od antikolonijalizma, antiimperijalizma, antikapitalizma, a pre svega od onoga što svemu ovome leži u osnovi – od ideala jednakosti.
Potvrđeno je Benjaminovo zapažanje da je „svaki uspon fašizma svedočanstvo neuspele revolucije“. Isto važi i za tzv. islamski fašizam: njegov uspon je posledica nestanka sekularne levice u muslimanskim zemljama.
Priče o slabosti levice u Srbiji dosadile su i bogu i ljudima. Zanimljivije je pojavu koju one označavaju situirati u neke kontekste. Pritom ovaj tekst neće nastati kao sistematičan napis…
Filipović kaže da relativizujem zločin kada kažem da su braća Kouachi samo ubice. Ako za nekog kažete da je zločinac jer je počinio ubistvo – kako ste time bilo šta relativizovali?
Charlie Hebdo je imao jasne stavove protiv svake bigotnosti – nekih ČETRDESET godina. Jezik za zube, levičari od juče, pročitajte ponešto!
Pobjeda Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj odlična je vijest za ljevicu. Jedini je problem što ljevica u današnjoj Hrvatskoj praktički ne postoji.
Konsenzus o žrtvama prvog reda ometa nas da obratimo pažnju na otmice i ubistva u Meksiku, ubistva stotina dece (i više od 10 novinara) u Gazi, masakre u Centralnoafričkoj Republici…
Kad utvrdimo da među žrtvama nema naših, kao što ih nije bilo u pariskom masakru, prelazimo na sledeće bitno pitanje. Da smo mi oni, odnosno da su oni mi – da li bi njima bilo žao nas?
Ubistvo novinara časopisa koji je objavljivao karikature Muhameda je par excellence primer politički motivisanog zločina. Apsolutno se ne slažem sa Ilićevom konstatacijom da je ovo samo „obično“ ubistvo.
Vučelić i Radun podržali Vučića, na prvi pogled u njegovom obračunu sa Evropskom unijom. A u suštini, u njegovom obračunu sa pojedinim medijima, i u gušenju medijskih sloboda.
Posebno hvala Facebook i Twitter zajednici na podršci u vreme junskih napada na sajt. Bili ste nam partner, dali nam izlaz, nismo bili sami – to se ne zaboravlja.
Nemamo pravo da se kitimo časnim epitetom „Je suis Charlie“, ako istrajno ćutimo ili do apsurda relativizujemo raspadanje same forme (o suštini više nema ni pomena) parlamentarne demokratije u Srbiji.
Novosti – Do jučer su mu takvi, uključujući zadrigle desničare i napuhane crkvene dostojanstvenike, sistematično kopali grob, da bi ga danas upisivali u martirologij „zapadnih vrijednosti“.
Ovaj crtež je moja reakcija na užas koji je zadesio moje kolege u Parizu.
Umesto prizivanja matrice 11.9.2001, treba se zapitati kako bi novinari i karikaturisti Charlie Hebdoa, sa svoje svesno izabrane i dosledno branjene pozicije na margini, reagovali na krvoproliće od 7.1.2015.
Ima li smisla prodavati uspešno preduzeće u državnom vlasništvu? Uspešno ovde znači profitabilno. Ima, ukoliko se taj novac može uložiti u neko drugo preduzeće. Recimo, u obrazovanje.
Danas ćemo u Agenciji za privatizaciju prisustvovati javnom otvaranju ponuda devet (ili deset) zainteresovanih kupaca smederevske Železare. Ne zna se ko će biti stvarni kupac, mada je to već unapred poznato.
Ako je Zapadu potreban sukob sa islamom jer mu je potreban neprijatelj, možda će krenuti u rat protiv terorizma. Ali onda je terorizam već pobedio. Rešenje je – zaboravite islam. Naš problem je nešto drugo.
U Beogradu nikome ne bi palo na pamet da se muslimanima podsmeva karikaturama. Možda nam paljenje džamija ili poneki genocid nisu strani, ali karikature – nikad! Fuj!
Izvršitelji su, doduše, klicali Alahu, ali Šarli ebdo je uvek bio izložen mržnji. I danas, nad mrtvim genijima satire, glasovi u Francuskoj mrmljaju da ih je stigla pravična kazna.
Masakr u Parizu je manifestacija pogleda na svet u kome nema mesta za argumente i ideje, koji priznaje samo jednu istinu i svoje istomišljenike. To je negacija našeg najvažnijeg dostignuća – slobode govora.