Kragujevac: eksplozije i reagovanja
Vesti o eksploziji su konfuzne. O tome kada su se dogodile i koliko ih je bilo (pominju se dve) saznajemo iz oskudnih saopštenja Ministarstva odbrane.
Vesti o eksploziji su konfuzne. O tome kada su se dogodile i koliko ih je bilo (pominju se dve) saznajemo iz oskudnih saopštenja Ministarstva odbrane.
Režim je zabranio koncert Vlada Georgieva u Smederevu. Pod ovima je sve teže pevati, jer u mrklom mraku svaka slobodna arija može da bude sumnjiva. Ili je sve to čisto estradna stvar?
Stranka predsednika vlade među biračima stoji znatno lošije od svog čelnika; on sam može računati na pobedu u prvom krugu samo pod uslovom da izlaznost bude mala…
Predlog o služenju vojnog roka pojavio se u Hrvatskoj i Sloveniji, a ovaj izrazito predizborni virus može da pređe i na druge države koje su u nastupu evropskog oduševljenja ukinule redovnu vojsku.
Mama je rekla: „Gospe moja, ne mogu virovat da će ovi debili zabranit abortus!“ Gospe je pitala: „Koji debili?“ Mama je rekla: „Ovi šta oće zabranit abortus!“
Razvoj kvantne mehanike u prvim decenijama dvadesetog veka za mnoge fizičare je bio pravi šok. Uprkos njenim velikim uspesima, i danas se vode rasprave o njenom smislu i budućnosti.
Da bi zakon bio uspešan, neophodno je učešće javnosti. Nasilje u porodici je društveni problem. Da bi žrtva prijavila nasilnika ona treba da zna da ima podršku okoline, a ne samo institucija.
U Srbiji ima 40.000 registrovanih kombi vozila (sa 6-8 mesta, dok je novi minimum 9 – ima li apsurdnijeg zakonskog rešenja), sa oko 5.000 zaposlenih. Dakle, kao u jednoj Železari Smederevo ili u RTB Bor.
Politika izolacije je velika prepreka Wildersovom dolasku na vlast. Obrti su mogući, što pokazuje i Trumpova pobeda, ali PVV je dobro poznata partija koja je već iskusila ograničenja svog programa.
Raduloviću je jasno da je dogovor između Saše Jankovića i Vuka Jeremića nemoguć. Njemu je važno upravo to, da do dogovora ne dođe, jer onda Dosta je bilo može kandidovati svog čoveka.
Živimo u eri post istine i post činjenica – umesto da jednostavno kažemo da živimo u ko bajagi državi u kojoj se vlast trudi da nas ubedi da njene ko bajagi institucije izistinski rade svoj posao.
Prošlog vikenda se u bavarskoj prestonici događalo nešto što zaslužuje naslove tipa „Složno nesložni“, kakve smo već videli povodom jedne druge minhenske konferencije sredinom prošlog veka…
Znam kako izgledaju građani sveta: jednog viđam svaki put kad prođem pored ogledala. Odrastao sam u jednoj zemlji, živim u drugoj, imam pasoše obe, a zbog posla sam uvek na nekom trećem mestu.
Slovo na skupu posvećenom Predragu Matvejeviću: Dijalog o jugoslavenstvu kao nepostojanom i promenljivom pojmu, u granicama kratke i neukorenjene istorije, nije moguć bez rasprave o naciji.
Nakon što je Vlada Aleksandra Vučića, uprkos svim upozorenjima da time pravi veliku štetu, raspisala tender za zakup 30 odsto državnog zemljišta, nastala je jagma za biznis planovima.
Rossevelt je čekao priliku za rat: „Prihvatio bih gotovo bilo kakav rat, jer verujem da je on potreban našoj zemlji“, pisao je. Svaki protivnik je dobrodošao, ali „najpravedniji su ratovi protiv divljaka.“
„U jednom trenutku sam pomislio kako je užasan ovaj posao kada sam u Srebrenici položio cvet na spomenik žrtvama masakra, a sa svih strana se sa razlomljenih brda orilo ’Alahu-ekber’.“
Iako ti ne vjeruješ da Rambo može poginuti, pokušaj ipak zamisliti svoju humku na nekom vojničkom groblju. Trava kao na Vimbldonu, vječna vatra, vječna voda, zastave, mesing i mramor…
Nikolić bi bio „namiren“ ako mu Vučić vrati stranku i ako kao dodatan bonus dobije i vladu na upravljanje. Ali ne postoji ništa što bi namirilo Vučića. Njegovi apetiti se ne mogu meriti niti razumeti.
Preovlađujući utisak ruske inteligencije bio je da je Rusija zaostala zemlja, uz dva suprotna predloga prevazilaženja tog problema: evropeizacije i isticanja ruske posebnosti.
– A kad ja vozim avion? – Pa ne vozite. – Ne razumem. Pa cela kampanja je o tome da ja preuzmem avion. Može li spot da se završi tako da u kokpitu ja budem i pilot i kopilot?
Govor na skupu u Hali sportova Novi Beograd u nedelju 19. februara 2017. godine: Obećavam da ćemo važne odluke donositi kao država, a ne kao družina; kao Srbija, a ne kao brat i ja.
„Zamisli da je Karamarko, neslavno pali hrvatski premijer, sve one fašistoidne projekte što ih je najavio i započeo, zaista uspio i ostvariti. Što misliš, na što bi Hrvatska tada sličila?“
Konačno se dogodilo ono što se u Srbiji očekivalo već šest meseci. Premijer Aleksandar Vučić je, i pored mnogostrukog zaklinjanja da se neće kandidovati za predsednika, učinio upravo to.
Posle onoliko priča o oružju i eksplozivu – te našli ga u Jajincima, te našli ga u garaži, te daju nam ga i Rusija i Belorusija, te gomilaju ga u Hrvatskoj – detonacija se očekivano desila u samom srcu vlasti.
Bilo bi idealno imati 10.000 posmatrača koji bi pokrili sva izborna mesta. Ali ako znamo gde je veća verovatnoća manipulacije, oni bi mogli da se upute na recimo 500 mesta…
To što demokratske i državno-administrativne institucije u SAD funkcionišu – najviše nervira ruske političare, koji su Trampovu pobedu slavili kao Dan pobede, kao avans našem 9. maju.
Ako u Americi postoji mreža interesa koji deluju iz senke i omogućuju kontinuitet vladajućih struktura, ona očigledno nije spremna za krizne situacije kao duboke države Bliskog istoka.
Čini nam se da smo ubrzano krenuli unazad – ka dominaciji tribalnih i životinjskih pravila. Jedno od objašnjenja leži u promeni društvene paradigme…
Radi se o tekstovima Branka Milanovića „Da li je liberalizam kriv?“ i Slobodana Reljića „Smutnoje vreme liberalno“. Pošto je prvi liberalizam proglasio krivim, drugi ga je proglasio mrtvim.
„Ja kampanju ne vodim, ko vodi kampanju od nas, niko, mi nismo ni dinara potrošili, nijednu tribinu nismo održali za kampanju bilo čega. Nigde nisam otišao da se predstavim na bilo koji način. Jel to istina, jeste.“
Ovo nije politička priča, nego izmaštani uvid u rođendansko slavlje građanina, u ovom slučaju prvog među nejednakima. Beše to 65. obletnica otkad je Nikolić ugledao svetlost srpskoga dana…