Crta i crtica
Igrom slučaja doputovao sam u Beograd istim avionom kojim su stigli i zlatni orlići. Čestitam im i ovom prilikom. Momci k’o momci, mladi, lepi, lepo vaspitani. Veselili se u avionu, smejali se, pevali.
Igrom slučaja doputovao sam u Beograd istim avionom kojim su stigli i zlatni orlići. Čestitam im i ovom prilikom. Momci k’o momci, mladi, lepi, lepo vaspitani. Veselili se u avionu, smejali se, pevali.
U skladu sa rečima predsednika vlade, pitanje glasi: kakav problem ima „99,9“ odsto „Srba“ da jasno kaže da je „0,1“ odsto „Srba“ počinilo gnusne zločine i da treba učiniti sve da se spreči da se to ponovi?
Posle masovnog glasanja za gej brak u Irskoj, ljudi su počeli da se pitaju: dobro, a kada će legalizovati abortus? Ispostavilo se da je ljudima lakše da prihvate istopolni brak nego reproduktivna prava žena.
U zemlji u kojoj se svuda i na svim nivoima raspravlja samo o svetskim pitanjima, o odnosu između Rusije, Amerike, Kine i slično, za „male stvari“, poput vodovoda i kanalizacije, malo ko mari.
U proteklih godinu dana su pod nerazjašnjenim okolnostima u policiji smenjeni ljudi koji su vodili borbu protiv organizovanog kriminala. Reč je o Rodoljubu Miloviću i Slaviši Sovtiću.
Da nije bilo najave mađarske vlasti da će podići ogradu duž granice, ne bismo ni obratili pažnju na imigrante. Ne zato što ih nema po našim parkovima i stanicama nego zato što nam nisu bitni.
Izgradili smo asimetričnu monetarnu uniju sa pravilima koja garantuju nastajanje neodrživih dugova. Svi smo za to odgovorni. Kao Evropljani. I dužni smo da to ispravimo. Zajedno, kao Evropljani.
Prepiska Vladimira Pištala i Pavola Rankova na relaciji Boston-Bratislava: To je opojna ideja – izmisliti sebe nanovo – ali ne znam koliko je realna. Donekle jeste. Možete srušiti neke zidove, ali ne noseće.
Krajnja posledica ovog “elegantnog” rešenja je da se sve države kroz koje migranti prolaze ograde i potom mirno posmatra kako se ljudi utapaju, skapavaju ili samospaljuju sa druge strane žice, na teritoriji susedne države.
U traču koji su “ruske kolege” šapnule srpskom šefu diplomatije, a on pokušao da nam proturi kao senzacionalističku vest, nema ničeg skandaloznog.
Da je iskren u svojim namerama, Vučić bi ukinuo besmislene poternice, podržao rezoluciju o genocidu u Srebrenici pred SB UN i izjavio da će svakako otići u Srebrenicu, čak i ako bi tamo (s pravom) bio dočekan kao nepoželjan.
Za liberale je problem samo ideja homogenog kolektiva, u kojem nema mesta za pluralizam. Ovo zapravo nije problem sa kolektivnom akcijom, niti sa politikom kao takvom, već sa populizmom.
Mađarska je odlučila da podigne zid duž granice sa Srbijom kako bi sprečila ulaske migranata, dok je Srbija odlučila da podigne zid ka dvadesetoj godišnjici genocida u Srebrenici.
Predsednik vlade uprkos ubedljivo demonstriranom jedinstvu hoće još – jedinstva. Ako sad napišem da mi to liči na fašistički poziv na apsolutnu slogu u navodno teškim vremenima, hoću li preterati?
U toku je bitka za ili protiv ogromnog trgovinskog sporazuma između 12 zemalja, poznatog kao Trans-pacifičko partnerstvo. Njegovo usvajanje je prioritet Obaminog drugog mandata.
Vučić pozvao finske investitore da ulažu u Srbiju. Vučić pozvao turske investitore da dođu u Srbiju. Vučić pozvao belgijske investitore da ulažu u Srbiju. Vučić pozvao švajcarske investitore da ulažu u Srbiju.
Dok levičari u liberalizmu vide glavnog krivca za sve loše što se dešava u savremenom svetu – nema sreće. Pre svega za levicu samu, jer će svet nastaviti svojim putem.
Jedan od slovenačkih telekomičara svoje protivnike poredi sa šugom koja je napala njegovog psa Žana. Levica, sindikati, nezaposleni, prekarci – svi su oni šuga.
Od 16. juna popodne naš sajt je pod najjačim hakerskim napadima koje smo ikada doživeli: ukupan broj IP adresa koje smo blokirali u poslednja dva dana je blizu 2000. Rad samog sajta još uvek nije ozbiljno ugrožen.
Mogu li list Politika, predsednik države, propisi, pravila… da spreče lekare-obučene profesionalce da krenu u Nemačku, Austriju, Švedsku, Norvešku… trbuhom za kruhom? Mogu.
Prisiljeni smo da sve podredimo rešavanju “praktičnih” životnih problema i da čudo tog rešenja bude esencija društvenih odnosa.
Samo nas to uzbuđuje, da nekoga nagazimo, da netko nagazi nas, da stanemo nekome na žulj, da netko stane nama, da pljunemo nekome u juhu, da netko pljune nama…
Kažnjavanje Grčke i Kameronove referendumske igre pokazuju ko stvarno odlučuje u EU: korporativna desnica. Tu je još i antievropska nacionalistička desnica. Pa vi birajte.
Dobili smo tako niz od pet tekstova, koji se svi – kako ih ja čitam – bave potrebom i mogućnostima da se na domaćoj sceni pojave nosioci nove, ako je moguće delotvornije levičarske politike.
Ako mislite da crkva sa istim žarom kao Teslu traži da preuzme i Tucovića sa Slavije – varate se, jer taj grob nikom ništa ne znači, kao ni borba za radnička prava koju simbolizuje.
Subvencije za one koji će odmor provesti u Srbiji praktično su taksa za izlazak iz zemlje za one koji se usude da letuju u inostranstvu. Ona se doduše ne plaća neposredno, na granici, ali u suštini – to je to.
Kada se mnogo nasekiramo zbog naših obesnih vladara, možemo se osloniti na njihov međunarodni debakl. Tako su svi odlazili, a pri tom Srbiju gurali unazad, u veće siromaštvo i zaostalost.
Sa pažnjom sam pročitao tekst Stevana Filipovića u kom on demistifikuje rutinsku liberalnu retoriku profesorke Ekonomskog fakulteta Danice Popović. A posebno njenu konfuziju oko odnosa liberalne i socijalne demokratije.
Ministar prosvete istovremeno šalje dve poruke – prosveta jeste važna, ali su zakoni važniji; obrazovanje je važno, ali tržište rada je važnije; nastavnici su važni i nema ih dovoljno, ali ćemo neke ipak otpustiti.
U slučaju ruskog napada na baltičke zemlje ili Poljsku, 58% građana Nemačke bi odbilo da im pritekne u pomoć. Možda su nas obeshrabrila dva izgubljena svetska rata – ili su nam se smučile bajke o zlim Rusima.
Haški sud je u ovom slučaju podrobno opisao mnoštvo patnji sa kojima se suočavao veliki broj Srba sa područja Srebrenice 1992. i 1993. godine, bez obzira na činjenicu da sam Orić nije proglašen krivim za to.
Tvrdi se da se sa urnom Nikole Tesle u njegovom Muzeju postupa na neprimeren način zbog čega je neophodna intervencija u vidu premeštanja urne na sigurno, odnosno pod okrilje crkve.