Da nam živi, živi patrijarhat
Zbijmo redove, centralizujmo vlast… U suprotnom, neće nas ostati ni za beogradski pašaluk, ma ni za krug dvojke, more ni za onu jednu šljivu.
Zbijmo redove, centralizujmo vlast… U suprotnom, neće nas ostati ni za beogradski pašaluk, ma ni za krug dvojke, more ni za onu jednu šljivu.
Grčka drama hrli ka raspletu. Tek pošto se okonča, saznaćemo da li smo gledali tragediju ili komediju. Pri tom, njeni učesnici i posmatrači uveliko se razilaze u pogledu priželjkivanog srećnog kraja.
Suočen sa ultimatumom Trojke, Cipras je raspisao referendum. Ova odluka je izazvala brojne komentare o neodgovornosti grčke vlade. Ali Cipras je učinio pravu stvar, iz dva razloga.
Miša Brkić nema pravo da priziva kralja Ibija u svom pisanju, koje odiše nadutošću i potpunim odsustvom duhovitosti i ironije, kako se jedino može razumeti njegovo izrugivanje Grcima i levičarima.
Poruka iz Brisela glasi: ako želite da ostanete u evrozoni morate prihvatiti sve naše uslove. Na grčkom referendumu građani će glasati o tome da li su spremni da zbog evra žrtvuju demokratiju.
Nazivanje Sirize ultralevičarima i dodavanje priloga levičarsko uz svaki negativni pridev, ne uliva poverenje u autora i više liči na izraz ideološke mržnje nego na ozbiljnu analizu.
”Narode moj”, kukavički viče u svom dramatičnom tv obraćanju grčki ultralevičarski premijer, koji je do skoro obećavao med i mleko a sada jadno poziva u odbranu nacionalnog dostojanstva.
Ministarka Udovički kao prvi cilj racionalizacije pominje smanjenje broja zaposlenih u oblastima zdravstva, policije, pravosuđa i odbrane. Na ovom novom spisku nema državne uprave i obrazovanja.
Ne mislim na onaj dan kad je pušten Orić. Mislim na prethodni dan kada je osuđen Vladimir Vučinić, sudija Višeg suda u Beogradu. Onaj koji se usudio da Miškoviću vrati pasoš.
Evropska unija je imala 60 godina da se opredeli da li želi zajednicu koja se ravnomerno razvija ili klub međusobno konkurentnih članova. Ona taj izbor još uvek nije napravila.
Evropa mora da spase Grčku. Ni njen ostanak u evrozoni nije dobro rešenje, ali još gori bi bio njen odlazak, koji bi izazvao ogromne ekonomske, ljudske i istorijske posledice. Evropa više nikada ne bi bila ista.
Kažu da je na vest o izbijanju pariske revolucije 1848. Nikolaj Prvi uleteo u dvor, prekinuo ples i izdao kontrarevolucionarnu zapovest: „Na konje! Na Pariz!“ U Putinovom Kremlju vlada slično raspoloženje.
Glavna urednica Politike ne razlikuje novine i listove od onih koji ih prave, pa im pripisuje pristojnost, ugled i profesionalizam, kao što sebi daje pravo i da komentariše bilo čiju čast.
Čovek koji u knjižari prelistava knjige je skromni rođak šetača, kao što su posmatrači izloga sanjari slični kustosima muzeja. Svako od njih u svojoj glavi sklapa svoju nevidljivu biblioteku ili muzej.
BH Dani – …pa je ipak došao. Prvo kod vojvode Slavka Aleksića na Jevrejskom groblju, pa u Srnu kod vojvode Riste Đoge. O čemu je svjedočio vojvoda Šešelj…
Neka dignu ruku oni koji nisu grešili sa 22 godine. Mnogi su kao i ja tada pogrešili i zaljubili se u pogrešnu osobu, možda i u svog šefa. Mada je mala verovatnoća da je vaš šef bio predsednik SAD.
“Komunizam, taj veliki neprijatelj umetnosti, gotovo je iskorenjen. Mislim da je globalizacija nešto najbolje što se desilo svetu. Zbog nje male i siromašne zemlje rastu i modernizuju se“.
Igrom slučaja doputovao sam u Beograd istim avionom kojim su stigli i zlatni orlići. Čestitam im i ovom prilikom. Momci k’o momci, mladi, lepi, lepo vaspitani. Veselili se u avionu, smejali se, pevali.
U skladu sa rečima predsednika vlade, pitanje glasi: kakav problem ima „99,9“ odsto „Srba“ da jasno kaže da je „0,1“ odsto „Srba“ počinilo gnusne zločine i da treba učiniti sve da se spreči da se to ponovi?
Posle masovnog glasanja za gej brak u Irskoj, ljudi su počeli da se pitaju: dobro, a kada će legalizovati abortus? Ispostavilo se da je ljudima lakše da prihvate istopolni brak nego reproduktivna prava žena.
Rejčel Doležal, ćerka belih roditelja, godinama je mogla da se uspešno predstavlja kao osoba mešovite rase, zato što je sve što mislimo da znamo o rasi pogrešno.
U zemlji u kojoj se svuda i na svim nivoima raspravlja samo o svetskim pitanjima, o odnosu između Rusije, Amerike, Kine i slično, za „male stvari“, poput vodovoda i kanalizacije, malo ko mari.
U proteklih godinu dana su pod nerazjašnjenim okolnostima u policiji smenjeni ljudi koji su vodili borbu protiv organizovanog kriminala. Reč je o Rodoljubu Miloviću i Slaviši Sovtiću.
Da nije bilo najave mađarske vlasti da će podići ogradu duž granice, ne bismo ni obratili pažnju na imigrante. Ne zato što ih nema po našim parkovima i stanicama nego zato što nam nisu bitni.
Izgradili smo asimetričnu monetarnu uniju sa pravilima koja garantuju nastajanje neodrživih dugova. Svi smo za to odgovorni. Kao Evropljani. I dužni smo da to ispravimo. Zajedno, kao Evropljani.
Prepiska Vladimira Pištala i Pavola Rankova na relaciji Boston-Bratislava: To je opojna ideja – izmisliti sebe nanovo – ali ne znam koliko je realna. Donekle jeste. Možete srušiti neke zidove, ali ne noseće.
Krajnja posledica ovog “elegantnog” rešenja je da se sve države kroz koje migranti prolaze ograde i potom mirno posmatra kako se ljudi utapaju, skapavaju ili samospaljuju sa druge strane žice, na teritoriji susedne države.
U traču koji su “ruske kolege” šapnule srpskom šefu diplomatije, a on pokušao da nam proturi kao senzacionalističku vest, nema ničeg skandaloznog.
Da je iskren u svojim namerama, Vučić bi ukinuo besmislene poternice, podržao rezoluciju o genocidu u Srebrenici pred SB UN i izjavio da će svakako otići u Srebrenicu, čak i ako bi tamo (s pravom) bio dočekan kao nepoželjan.
Za liberale je problem samo ideja homogenog kolektiva, u kojem nema mesta za pluralizam. Ovo zapravo nije problem sa kolektivnom akcijom, niti sa politikom kao takvom, već sa populizmom.
Mađarska je odlučila da podigne zid duž granice sa Srbijom kako bi sprečila ulaske migranata, dok je Srbija odlučila da podigne zid ka dvadesetoj godišnjici genocida u Srebrenici.
Predsednik vlade uprkos ubedljivo demonstriranom jedinstvu hoće još – jedinstva. Ako sad napišem da mi to liči na fašistički poziv na apsolutnu slogu u navodno teškim vremenima, hoću li preterati?